

Izbori
Sedam sati avionom da bi glasali na srpskim izborima
U velikim zemljama građani Srbije imaju problem jer su mesta za glasanje dosta udaljena. Kako da se organizuju u skladu sa zakonom


Predsednik Srbije rekao je da je protiv njega u poslednjih nekoliko godina odštampano 575 miliona stranica. Pre nepuna tri meseca, gostujući na TV Hepi, istakao je da je takođe protiv njega u dnevnicima i nedeljnicima odštampano 27 miliona stranica. Kako je za samo tri meseca taj broj porastao za čitavih 548 miliona
Tokom vanrednog stanja na medijskoj sceni dogodilo se više zanimljivih stvari, a jedna od njih je – kako se čini – preživela i nastavila da se razvija i u „mirnodopskim“ uslovima. Običaj koji su ustanovili urednici „Informera“ i „Srpskog telegrafa“, a koji podrazumeva otvoreni napad na kolege iz profesionalnih medija, nastavili su zaposleni u njihovim redakcijama. Bilo je, naravno, i ranije napada novinara na novinare i medija na medije, ali je s proleća 2020. godine to postalo neizostavni, često i dominantni momenat na svim „važnim“ javnim obraćanjima.
Važnost ovog dramaturškog detalja možda je najbolje ilustrovati primerom s konferencije za novinare Aleksandra Vučića održane 11. maja, u trenucima dok se pred prozorima Predsedništva bukvalno čekalo da počne građanski rat. Bilo je bezbroj mogućih pitanja: o kršenju mera za borbu protiv pandemije, organizatorima skupa ispred Skupštine, apsurdu u kojem vlast štrajkuje glađu zbog ponašanja opozicije, ljudima koji su se okupili, kontinuiranom kršenju Ustava…
Međutim, pošto su pitanja postavljale samo četiri koleginice iz prorežimskih medija, sve je to izgledalo daleko drugačije i u drugom, novinarskom delu, najviše ličilo na onaj postament u londonskom Hajd Parku gde kojekakvi ljudi dobijaju priliku da kažu šta im je na srcu. E, u takvoj atmosferi i u tom duhu postavljeno je ukupno devet pitanja (mada je tu teško odrediti šta je pitanje, a šta komentar). Od tih devet, čak četiri odnosila su se, ni manje ni više nego na – medije. Dakle, dok se na stotinu metara dalje odvijala prava drama, politički sunovrat jedne države i najava kovid kataklizme, predsedniku države postavljena su pitanja koja doslovce navodimo:
1. Ne znam da li ste znali, da li ste upoznati, da je izveštaj Fridom Hausa o Srbiji, koji je veoma negativan o Srbiji, pisao zapravo novinar BIRN-a? Kako iko može da veruje u objektivnost tog izveštaja, kada znamo da ga je pisao neko ko dolazi iz organizacije koja se vrlo proslavila raznim lažnim aferama na račun Srbije?
2. Šest dana je prošlo od kada je organizacija KRIK napala vašu porodicu i sina Danila. Mi smo šest dana čekali da neko od međunarodnih predstavnika, ali i domaćih organizacija, osudi takvu vrstu kampanje na vašu porodicu. Međutim, do dana današnjeg to niko nije učinio, ni Tanja Fajon, ni Bilčik, ni niko drugi. S druge strane, bili su veoma promptni i veoma brzo reagovali kada je Dragan Đilas plasirao lažnu vest da je navodno napadnuta njegova porodica.
3. Ponovo ste dobili karikaturu u „Danasu“ na kojoj ste predstavljeni kao Hitler, portal Direktno je falsifikovao vašu izjavu od 5. maja prošle godine, pa da li ste možda vi ili neko iz vašeg kabineta imali priliku da obavestite Tanju Fajon o stepenu slobode medija na čiji račun pristižu kritike s te strane?
4. Na koji način komentarišete to što na kvazi zabavnim emisijama stranih plaćeničkih televizija pod plaštom veštačkog humora vode neprestanu kampanju protiv vas, a sada i protiv vaše porodice?
Ovaj put, nećemo se baviti pitanjem šta tačno znači „lažna afera na račun Srbije“, kako je to tačno KRIK „napao“ punoletnog mladića i šta je tačno trebalo da uradi kada je naišao na dokaze njegovog druženja s ljudima iz kriminalnih klanova, šta znači „stepen slobode medija na čiji račun pristižu kritike s te strane“ (s koje strane, na čiji račun?), šta je „veštački humor“ i, najvažnije od svega – koji je to mehanizam koji osobu ko je u nekom trenutku svog života odlučio da bude novinar dovede u situaciju da ovako govori o svojim kolegama.
Pošto čak ni tradicionalno maštoviti predsednik nije bio preterano inspirisan, i njegove je odgovore suvišno navoditi. Međutim, u čitavoj halabuci, izveštačima je tu promakao jedan zanimljiv detalj: objašnjavajući kako sve to što ga pitaju pokazuje stepen slobode medija (?!), rekao je i da je „neko računao da je 575 miliona stranica protiv mene odštampano u poslednjih nekoliko godina“.
Pre nepuna tri meseca, gostujući na TV Hepi, predsednik je istakao da su njegovi suparnici „potrošili 27 miliona stranica u dnevnicima i nedeljnicima“ protiv njega.
Zbog toga, evo ideje za pitanja na sledećoj konferenciji: Kako je moguće da za tri meseca broj stranica protiv njega poraste za čitavih 548 miliona stranica? Ko je računao? Kako je računao? Zašto je računao? Koliko je vremena to računanje trajalo? Hoće li biti napravljena arhiva tih pola milijarde stranica?
Ta pitanja, na primer, zanimaju ovaj „tajkunsko mafijaški“ medij.


U velikim zemljama građani Srbije imaju problem jer su mesta za glasanje dosta udaljena. Kako da se organizuju u skladu sa zakonom


Rumunska partija pozvala je sve pripadnike nacionalne manjine, kao i celokupnu javnost, da prepoznaju važnost ovog trenutka i da na predstojećim parlamentarnim izborima svoj glas daju listi „Studentska lista - Studenti pobeduju"


Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije


Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire


Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve