

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Predsednik Srbije rekao je da je protiv njega u poslednjih nekoliko godina odštampano 575 miliona stranica. Pre nepuna tri meseca, gostujući na TV Hepi, istakao je da je takođe protiv njega u dnevnicima i nedeljnicima odštampano 27 miliona stranica. Kako je za samo tri meseca taj broj porastao za čitavih 548 miliona
Tokom vanrednog stanja na medijskoj sceni dogodilo se više zanimljivih stvari, a jedna od njih je – kako se čini – preživela i nastavila da se razvija i u „mirnodopskim“ uslovima. Običaj koji su ustanovili urednici „Informera“ i „Srpskog telegrafa“, a koji podrazumeva otvoreni napad na kolege iz profesionalnih medija, nastavili su zaposleni u njihovim redakcijama. Bilo je, naravno, i ranije napada novinara na novinare i medija na medije, ali je s proleća 2020. godine to postalo neizostavni, često i dominantni momenat na svim „važnim“ javnim obraćanjima.
Važnost ovog dramaturškog detalja možda je najbolje ilustrovati primerom s konferencije za novinare Aleksandra Vučića održane 11. maja, u trenucima dok se pred prozorima Predsedništva bukvalno čekalo da počne građanski rat. Bilo je bezbroj mogućih pitanja: o kršenju mera za borbu protiv pandemije, organizatorima skupa ispred Skupštine, apsurdu u kojem vlast štrajkuje glađu zbog ponašanja opozicije, ljudima koji su se okupili, kontinuiranom kršenju Ustava…
Međutim, pošto su pitanja postavljale samo četiri koleginice iz prorežimskih medija, sve je to izgledalo daleko drugačije i u drugom, novinarskom delu, najviše ličilo na onaj postament u londonskom Hajd Parku gde kojekakvi ljudi dobijaju priliku da kažu šta im je na srcu. E, u takvoj atmosferi i u tom duhu postavljeno je ukupno devet pitanja (mada je tu teško odrediti šta je pitanje, a šta komentar). Od tih devet, čak četiri odnosila su se, ni manje ni više nego na – medije. Dakle, dok se na stotinu metara dalje odvijala prava drama, politički sunovrat jedne države i najava kovid kataklizme, predsedniku države postavljena su pitanja koja doslovce navodimo:
1. Ne znam da li ste znali, da li ste upoznati, da je izveštaj Fridom Hausa o Srbiji, koji je veoma negativan o Srbiji, pisao zapravo novinar BIRN-a? Kako iko može da veruje u objektivnost tog izveštaja, kada znamo da ga je pisao neko ko dolazi iz organizacije koja se vrlo proslavila raznim lažnim aferama na račun Srbije?
2. Šest dana je prošlo od kada je organizacija KRIK napala vašu porodicu i sina Danila. Mi smo šest dana čekali da neko od međunarodnih predstavnika, ali i domaćih organizacija, osudi takvu vrstu kampanje na vašu porodicu. Međutim, do dana današnjeg to niko nije učinio, ni Tanja Fajon, ni Bilčik, ni niko drugi. S druge strane, bili su veoma promptni i veoma brzo reagovali kada je Dragan Đilas plasirao lažnu vest da je navodno napadnuta njegova porodica.
3. Ponovo ste dobili karikaturu u „Danasu“ na kojoj ste predstavljeni kao Hitler, portal Direktno je falsifikovao vašu izjavu od 5. maja prošle godine, pa da li ste možda vi ili neko iz vašeg kabineta imali priliku da obavestite Tanju Fajon o stepenu slobode medija na čiji račun pristižu kritike s te strane?
4. Na koji način komentarišete to što na kvazi zabavnim emisijama stranih plaćeničkih televizija pod plaštom veštačkog humora vode neprestanu kampanju protiv vas, a sada i protiv vaše porodice?
Ovaj put, nećemo se baviti pitanjem šta tačno znači „lažna afera na račun Srbije“, kako je to tačno KRIK „napao“ punoletnog mladića i šta je tačno trebalo da uradi kada je naišao na dokaze njegovog druženja s ljudima iz kriminalnih klanova, šta znači „stepen slobode medija na čiji račun pristižu kritike s te strane“ (s koje strane, na čiji račun?), šta je „veštački humor“ i, najvažnije od svega – koji je to mehanizam koji osobu ko je u nekom trenutku svog života odlučio da bude novinar dovede u situaciju da ovako govori o svojim kolegama.
Pošto čak ni tradicionalno maštoviti predsednik nije bio preterano inspirisan, i njegove je odgovore suvišno navoditi. Međutim, u čitavoj halabuci, izveštačima je tu promakao jedan zanimljiv detalj: objašnjavajući kako sve to što ga pitaju pokazuje stepen slobode medija (?!), rekao je i da je „neko računao da je 575 miliona stranica protiv mene odštampano u poslednjih nekoliko godina“.
Pre nepuna tri meseca, gostujući na TV Hepi, predsednik je istakao da su njegovi suparnici „potrošili 27 miliona stranica u dnevnicima i nedeljnicima“ protiv njega.
Zbog toga, evo ideje za pitanja na sledećoj konferenciji: Kako je moguće da za tri meseca broj stranica protiv njega poraste za čitavih 548 miliona stranica? Ko je računao? Kako je računao? Zašto je računao? Koliko je vremena to računanje trajalo? Hoće li biti napravljena arhiva tih pola milijarde stranica?
Ta pitanja, na primer, zanimaju ovaj „tajkunsko mafijaški“ medij.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve