
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Nelson Čale Kueljar objašnjava razloge za protest izazvan pominjanjem Bolivije u izborne svrhe
U jeku predizborne kampanje veliku pažnju domaće javnosti izazvala je reakcija počasnog konzula Republike Bolivije u SR Jugoslaviji, objavljena posredstvom agencije Beta, na izjavu kandidata za predsednika Srbije dr Vojislava Koštunice, u kojoj se, prema oceni konzula ove južnoameričke države, Bolivija pominje u negativnom kontekstu. Koštuničina izjava, pa ni reakcija na nju nisu dovele do međunarodnog skandala, ali je sve to bio povod za različite insinuacije kod dela javnosti, poput one da je protest „navodnog počasnog konzula Bolivije čista izmišljotina i produkt političkih protivnika aktuelnog predsednika SRJ“. Mnogi su čak izrazili sumnju i u samo postojanje diplomatskog predstavništva ove zemlje u Beogradu.
Proveravajući te navode, došli smo do podatka da je Počasni konzulat Republike Bolivije uredno registrovan u saveznom ministarstvu inostranih poslova i da se njegovo sedište nalazi u jednom privatnom stanu u Ulici cara Lazara 7 u Beogradu. Ambasada Republike Bolivije postojala je u Beogradu sve do 1992. godine, kad je zatvorena iz, kako nam je rečeno, isključivo ekonomskih razloga. Na mestu počasnog konzula Bolivije od jula 1997. godine nalazi se pedesetosmogodišnji prevodilac i novinar Nelson Čale Kueljar (Nelson Chale Cuellar). U telefonskom razgovoru konzul Kueljar, koji tečno govori srpski jezik, najpre nam je rekao da je odlučio da ne daje nikakve izjave za medije povodom pomenutog slučaja, ali je potom ipak pristao da nam objasni pozadinu cele priče.
„Pošto se u nekim krugovima osporava autentičnost saopštenja za javnost ovog konzulata, pa čak i moje postojanje, želim da istaknem da je Počasni konzulat institucija koja postoji u skladu s Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima među državama, a ne samo, kako misli deo javnosti, prema Nušićevom romanu“, izjavio je za „Vreme“ Nelson Čale Kueljar.
Kao primer da to nije slučaj samo s njegovom domovinom, Kueljar je naveo podatak da Nemačka ima više od 400 takvih konzulata u svetu.
Nelson Čale Kueljar kaže da je saopštenje u obliku verbalne note izdao kao počasni konzul Republike Bolivije u okviru svojih dužnosti, među kojima je i zaštita imena i interesa Republike Bolivije, a u konkretnom slučaju povod za njegovu reakciju bila je jedna neodmerena izjava.
„Pošto su već primećene izmene u vokabularu prilikom pominjanja moje zemlje, smatram da je ovaj slučaj završen i da će prijateljstvo između naših naroda ostati nepomućeno“, zaključio je Kueljar, koji iz predostrožnosti nije želeo da mu se objavi fotografija u novinama.
Na naše pitanje da li je od nekog dobio instrukcije pre nego što se saopštenjem obratio javnosti, počasni konzul Republike Bolivije odbio je da odgovori, uz opasku da „to ostaje interna stvar“.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve