Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca: BanketkodKrsmanovića
PRVI PUT ZAJEDNO: Deputacija iz Zagreba u Beograd
Dok su se bataljoni Kraljevine Srbije odmarali u Istri krajem novembra 1918. godine, hitao je doktor Ante Pavelić (stomatolog, a ne pravnik i kasnije Poglavnik) iz Zagreba hitao za Beograd. Imali su se završiti bitni poslovi oko formiranja zajedničke države Južnih Slovena. Predstavnik zagrebačkog Narodnog vijeća nosio je u koverti odluku od 25. novembra 1918. da se u celovitu državu ujedini „cijelo neprekidno jugoslavensko područje bivše austro-ugarske monarhije“ sa Srbijom i Crnom Gorom. U kući se Krsmanovića na beogradskim Terazijama tog 1. decembra održala svečanost na najvišem nivou. U prisustvu tridesetak predstavnika svih naroda koji su zbacili ropski jaram crno-žute monarhije i Kraljevine Srbije, kao posledica dugogodišnjih političkih inicijativa, proglašeno je formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kako Dvor nije bio osposobljen posle ratnih razaranja, svečanost je bila održana u pomenutoj kući uglednika iz Beograda, a Deklaraciju o proglašenju Kraljevine pročitao je regent Aleksandar Karađorđević, kasnije Ujedinitelj. Novoformirana država je u tom trenutku bila najveća na Balkanu, imala je oko 12 milona duša koje su morale da sačekaju još dve i po godine da se donese prvi ustav. Prijateljska Norveška bila je prva zemlja koja je priznala državnu zajednicu južnih Slovena (26. januara 1919.) i tako je krenulo.
Kraljevina Jugoslavija: Proglašenjeupetipo
Uoči Nove 1929. godine, prema podacima Uprave grada, Beograd je naseljavalo 339.208 stanovnika, a za nastupajuću su godinu bili planirani veliki i ozbiljni poslovi na uređenju grada. Bilo je planirano, što je docnije i ostvareno, kaldrmisanje ulica u centru grada, te izgradnja dela mosta na Dunavu prema Pančevu. Na Badnji dan 1929. godine kralj Aleksandar je odlučio da političku krizu u zemlji, posle atentata na predsednika HSS-a Stjepana Radića, reši uvođenjem diktature koju su beogradski mediji u to vreme tretirali kao logično približavanje Dvora narodu. Kralj je ukinuo institucije izvršne i zakonodavne vlasti i sve breme odlučivanja i odgovornosti preuzeo na svoja pleća. Zakoni i odluke se donose ukazima, a za prvog ministra biva postavljen general Petar Živković. Tog 6. januara 1929. najstarije dnevne novine na Balkanu, „Politika“, izlaze dva puta, a narednih dana je gro prostora posvećeno reakcijama na novonastalu situaciju. Ocene u novinama su bile jednodušne: u svim delovima zemlje vlada opšte oduševljenje, narod se okuplja na trgovima i kliče Kralju. Kasnije, iste godine, talentovana grupa fudbalera okupljena u reprezentaciji odlazi u Bukurešt na utakmicu Balkanskog kupa sa Rumunijom. Rezultat je dva na prema jedan za domaćine, a beogradska štampa kritikuje slabu igru „navale naše reprezentacije“. Tih dana, zapravo, „3. oktobra u četvrtak u pet i po“, prvi ministar Živković čita pred Ministarskim savetom odluku o sprovođenju Zakona o proglašenju Kraljevine Jugoslavije. U odluci između ostalog stoji: „Ovaj naziv ne samo da obeležava puno državno i narodno jedinstvo, nego i simbolički izražava ideju pune jednakosti, ravnopravnosti i bratstva nas Slovena na jugu – Srba, Hrvata i Slovenaca.“ Mediji prenose neverovatno zadovoljstvo u narodu posle ovog čina. Podrška ne izostaje ni iz jednog dela državne zajednice. Za to vreme, ubrzano se radi na premošćavanju Dunava, u reci su pronađeni mnogobrojni ostaci praistorijskih životinja, u bioskopima igraju ČičaTominakoliba, Ženabezstida sa famoznom Gretom Garbo, te Bezbožnažena Sesila de Mila. Organizatori nastupa čuvenog pijaniste Artura Rubinštajna obaveštavaju građanstvo da na vreme kupi ulaznice za koncert koji će se održati u Manježu a koje koštaju od 10 do 45 dinara. U oktobru 1929. godine za primerak „Politike“ bilo je potrebno izdvojiti jedan dinar. Premijer Grčke Elefterios Venizelos svratio je do Beograda „na svom povratku iz Evrope u čisto prijateljsku posetu bez nekog jakog političkog razloga“, prenose domaći mediji.
Federativna Narodna Republika Jugoslavija: PlotuniuBeogradu
Od Drugog zasedanja AVNOJ-a 29. novembra 1943. trajala je intenzivna borba Komunističke partije Jugoslavije za institucionalizovanje revolucionarnih aktivnosti. Drugi se svetski rat okončao pobedom Saveznika u proleće četrdeset pete, a nova vlast u tada nezvaničnoj Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji ubrzano je radila na „sređivanju stanja u državi“. Novine su svakodnevno prenosile izveštaje sa suđenja u Nirnbergu i sa prekih suđenja u zemlji „narodnim neprijateljima, izdajnicima i saradnicima okupatora“. S jeseni 1945. u beogradskim bioskopima su se prikazivali hit filmovi Suvorov i Tarzaninjegovsin sa Džonijem Vajsmilerom u glavnoj ulozi. Na Bliskom istoku su se tek kuvale stvari: Libija se pobunila protiv projekta stvaranja Velike Sirije, a na stranicama štampe posvećenim fiskulturi praćene su igre moskovskog Dinama. Posle prvih posleratnih izbora 11. novembra i pobede Narodnog Fronta – nosilac liste bio je Josip Broz Tito – požurilo se sa konstituisanjem republike. I bi tako 29. novembra, na dvogodišnjicu Avnoja i trogodišnjicu VI proleterske brigade gde je na centralnoj proslavi izaslanik Maršala Tita, general Arso Jovanović,m izgovorio sledeće reči: „Širom naše zemlje mi vidimo krvava razbojišta proleterskih jedinica svuda tamo gde se rešavala sudbina naših naroda.“ (nije greška)
U Beogradu je bila organizovana proslava posle proglašenja Republike u Saveznom parlamentu. I ne samo u Beogradu, jer je narod željan svega pohrlio na trgove i ulice da pozdravi novi početak nove državne zajednice. „Manifestanti“ su nosili zastave, što je i red, uzvikivali parole „Živeo Tito heroj!“. U 15 i 30 časova 29. novembra 1945. počasna topovska paljba potresla je prestonicu pozdravljajući rađanje nove države: federativne, narodne i republikanske.
U Narodnom pozorištu u Beogradu bila je organizovana centralna proslava, Josip Broz je stupio u salu u pratnji druga Aleksandra Marka Leke Rankovića, hor je izveo himnu „Hej Sloveni“. Potom je usledila simfonijska poema „Vesnik bure“ i na koncu, u izvedbi zagrebačkog kazališta, istorijsko-herojska drama „Matija Gubec“. Sutradan su svi mediji preneli čestitku generalisimusa Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina upućenu narodima Jugoslavije i drugu Starom lično.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija: PolasatasaMaršalom
ĆASKANJE: Aleksandar Ranković, Moša Pijade i Tito
Ciklus oporavka zemlje i udaranja temelja za budućnost okončan je proglašenjem novog Ustava i preimenovanjem države 7. aprila 1963. Procedura je bila sledeća: dvogodišnja javna rasprava, pisanje konačne verzije Ustava, svečano proglašenje na sednici u nedelju (7. april 1963). Objavu je pročitao predsednik Narodne skupštine Jugoslavije Petar Stambolić.
Poslanici su sa oduševljenjem dočekali dolazak Josipa Broza sa suprugom Jovankom, a posle svečane sednice održan je koktel u velikom holu saveznog parlamenta. Maršal se zadržao pola sata u ugodnom razgovoru sa saradnicima, a na ulicama je narod, spontano okupljen, čekao Stambolićevu objavu.
Predsednik Ustavne komisije Jovan Veselinov je povodom događaja rekao: „Afirmacija radnog čoveka kao stvaraoca novih društvenih odnosa jedini je put ka ostvarenju plemenitih socijalističkih ideala.“ Posle tog istorijskog čina ljudi su mogli, u jednom od 39 beogradskih bioskopa, da pogledaju Hamleta sa Lorensom Olivijeom ili hit film VoliteliBramsa. Te je sezone u domaćem fudbalskom šampionatu dominirao zagrebački Dinamo, a OFK Beograd sa Karaburme je, predvođen Samardžićem i Petkovićem, harao u Evropi i plasirao se u polufinale Kupa osvajača kupova. U Argentini je vlada imala velike probleme sa pobunjenicima koji su insistirali na nasilnoj promeni vlasti. Sedam Oskara je poneo LorensodArabije ne dosegavši rekord BenHura.
Savezna Republika Jugoslavija: Penzioneriprotivopozicije
SKIDANJE PETOKRAKE SA BARJAKA: Prvi dan dvočlane federacije
Poslednji put Jugoslavija je napravljena 27. aprila 1992. godine, na drugi dan Uskrsa. Političke elite Srbije i Crne Gore, posle referenduma u Crnoj Gori, dogovorile su se da nastave zajedno na putu socijalističke izgradnje države i društva. „Žabljački Ustav“ i novu SR Jugoslaviju izglasalo je tvrdo jezgro starog i očerupanog parlamenta SFR Jugoslavije – narodni izabranici iz Srbije i Crne Gore.
Posle posrtanja u Ligi šampiona, evropski tim Crvene Zvezde počeo je da gudi i u domaćem prvenstvu; Vojvodina je pobedila sa tri prema jedan. Dok su „Slaninari“ slavili u Novom Sadu, ispred Savezne skupštine je došlo do incidenta – sukob penzionera i pristalica opozicije – u trenutku kada su izlazili tvorci nove Jugoslavije. Obezbeđenje Slobodana Miloševića pod komandom Sente Milenkovića bilo je na visini zadatka pa su veći nemiri izbegnuti.
Kao bomba odjeknula je vest da je najveći prijatelj hrvatskog naroda Ditrih Genšer podneo ostavku na mesto ministra spoljnih dela Nemačke. Na hercegovačkom ratištu je dogovoreno novo primirje, u Skoplju se dogovarao status JNA u BIH, a u Lisabonu je trajala Konferencija na kojoj je trebalo dogovoriti šta sa Bosnom. Na pitanje novinara „Politike“ šta će biti sa našom reprezentacijom na predstojećem EP u Švedskoj, tadašnji selektor i trener Partizana Ivan Osim je rekao: „Ne znam, bolan, gde mi je glava.“ Komedija Gorana Markovića Titoija doživela je premijeru u Beogradu. Održan je tradicionalni Beogradski maraton, a cena dnevnih novina bila je 100 dinara.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!