Populističke mere, koliko god se Vučić upinjao, nemaju šanse. I to što sada deluje da je on u ofanzivi i da se konsolidovao, daleko je od istine. Kako može da bude konsolidovan čovek koji jednom rukom nudi kuću za sto evra, a drugom pokazuje policiji znak da bez milosti nasrće na građane
Vojna parada “Snaga jedinstva” održana 20. septembra prošla je kako je prošla. Evidentno je bilo da je reč o događaju napravljenom da se udovolji vladaru koji broji poslednje dane na tronu. U kontekstu neposredne političke budućnosti Srbije, značajnija od parade jeste sednica Saveta za saradnju Srbije i Republike Srpske u proširenom sastavu održana istog dana. Ako neko ne zna koja, ona na kojoj se predsednik Srbije Aleksandar Vučić izdirao na premijera Đuru Macuta.
“Nisam, Đuro, zadovoljan angažmanom ljudi u Vladi i to ću vam sad reći u lice. Ne moram da vam govorim da ja znam koliko vam ljudi provode vremena u Vladi. To je sramota. To je sve što imam da vam kažem”, rekao je Vučić na toj sednici, održanoj u Palati Srbija. On je zamolio ministre da se više angažuju i da više rade navodeći da je prosečno 1,2 ministra na terenu svaki dan, ne 16. “Potreban je mnogo veći angažman, mnogo veći trud i rad. Nemojte da živite za to da prođe još jedan dan, već da se nešto veliko uradi”, istakao je Vučić.
NI DOKTOR NI PROFESOR
Aleksandar Vučić obratio se nosiocu vlasti koji je iznad njega, jer premijer, bar po Ustavu Srbije, jeste moćnija politička figura od predsednika. No, Vučić je jači od Macuta, kom se nije obratio ni sa “profesore”, ni sa “doktore”, pa ni sa “gospodine Macut”, nego osta samo Đuro. Pet meseci trebalo je Vučiću da se oseti dovoljno komotno da javno, pred kamerama i pred Miloradom Dodikom, ponizi predsednika Vlade. Podsetimo, Macut je na ovu funkciju došao u aprilu nakon što je, u januaru ove godine ostavkom Miloša Vučevića, pala Vlada Srbije.
Da će premijer biti marionetska figura, bilo je odmah jasno. A u naredna tri meseca razbistrilo se još više jer Macut punih 77 dana na novoj funkciji nije dao nijednu izjavu za medije. Oglasio se tog 77. dana i to za rusku agenciju TAS.
No, šta je značilo ovo Vučićevo istresanje? Zapravo, ništa novo. Jedan od bitnih elemenata tehnologije njegove vladavine jeste i maltretiranje saradnika. Setimo se poplava 2014. godine. Tek što je postao predsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić zatekao se u kriznoj situaciji zbog poplava. Jedan od ugroženih gradova bio je Šabac. U tom periodu, Vučić je na sednicama Saveta za nacionalnu bezbednost izdavao naređenja da se Šabac “brani svim silama”, da se izađe na nasipe, da se organizuju dobrovoljci, evakuacije… U to vreme, načelnik Generalštaba Vojske Srbije bio je general Ljubiša Diković. Njemu je Vučić podviknuo: “Dikoviću, ako padne Šabac, znaš šta ti je činiti!”
Šabac nije pao, a ni Diković nije izvršio harakiri, već se penzionisao četiri godine kasnije. No, na red za iživljavanje došao je direktor JP Putevi Srbije Zoran Drobnjak. Nabrajati sve primere Vučićevog terorisanja Drobnjaka zahteva mnogo više prostora od jednog novinskog teksta, ali podsetimo se samo ovog: godina je bila 2021. i Vučić je sa svitom u poseti Sjenici.
“Drobnjak, mogu da te zamolim, ubuduće povedi nekog ko ima papir i olovku… Nemoguće da sve ovo treba moj kabinet da uradi pa te molim preuzmi deo obaveza na sebe”, govori Vučić prvom čoveku Puteva Srbije Zoranu Drobnjaku pred prepunom salom, gde su ministri i direktori javnih preduzeća odgovarali na pitanja meštana.
I još: “Znam ja, nisi ti išao u Čačak zbog Pakovraća i Preljine nego zbog pečenjare kod Brane. Nemam ja ništa protiv, sve je to u redu, treba i to, ali…”
Rečenicu nije završio, a da je bio iskren, glasila bi: “Vodim te posle na pečenje jer dozvoljavaš da te ponižavam kako bih dizao sopstveni rejting”. To bi bilo ljudski, mada je i “ali dižem sebi rejting” verovatni nastavak.
Sad je na red stigao Macut, izuzetno ugledan lekar i profesor Univerziteta u Beogradu. Došao je da na papiru bude premijer, dok je u realnosti vreća za udaranje koja treba da posluži u svrhe Vučićevih medijskih i drugih manipulacija. A to, ako je suditi po bogatom iskustvu koje sa Vučićem imamo, naročito dolazi do izražaja kada se ovaj odlazeći vladar sprema za izbore. Naravno, neodgovorno je tvrditi da izbori idu i da su blizu, ali ponašanje Aleksandra Vučića govori u prilog tome: krenuo je u kampanju, i to za sebe, pre nego za Srpsku naprednu stranku.
Foto: X/Kreni-PromeniPONIŽAVANJE PREDSEDNIKA VLADE: Đuro Macut na vetrometini
ČUDESNE MERE I ZAKON PRIVLAČENJA
Ovog avgusta, na ulicama su se dešavali nezapamćeni sukobi policije i demonstranata. Nijedan od tih sukoba nisu započeli građani već policija. I dok su po leđima i glavama građana, građanki, studenata, studentkinja, pucali pendreci na ulicama Novog Sada, Beograda, Valjeva, Užica, Čačka… vođa je u svom mehuru smišljao “čudesne mere” koje je saopštio 24. avgusta. Aleksandar Vučić najavio je uredbu kojom će trgovinske marže od 1. septembra biti ograničene na 20 odsto, a u najvećim trgovinskim lancima iznosile su i do 45,2 odsto. Rekao je i da će u narednom periodu do kraja godine uslediti sveobuhvatne mere za unapređenje životnog standarda. Vučić je na konferenciji za novinare tog dana najavio i da će u narednom periodu biti doneti zakoni o trgovini i o zaštiti potrošača, dok se do kraja 2025. očekuje usvajanje zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi.
Najavljenom uredbom marže će biti ograničene za 23 grupe proizvoda, odnosno oko 3000 proizvoda, što će se odnositi na 24 kompanije. Delez, Merkator, Lidl i Univereksport generišu 51 odsto ukupne trgovine na malo, rekao je Vučić tvrdeći da skoro 48 odsto minimalne zarade odlazi na hranu i bezalkoholna pića. On je pred kamerama pokazao korpe u kojima su bili različiti proizvodi čije bi cene trebalo da budu niže.
Prvi septembar je došao i ta se pojeftinjenja nisu dogodila. Štaviše, u trgovinskim lancima ukinuta su sva sniženja i akcije koje su do tada bile redovna pojava.
A onda se desio onaj strašni, neopisivi 5. septembar, dan kad je u Novom Sadu održan protest “Srbijo, da li se čujemo?” Trebalo je da to bude protest protiv policijske brutalnosti koja je u ovom gradu dostigla velike razmere nedelju dana ranije kada je dekan Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Milivoj Alanović u pratnji nekolicine kolega ušao u zgradu, promenio brave i pretio studentima disciplinskim postupcima. Alanović se od tada nalazi u zgradi ove obrazovne ustanove koju na njegov poziv obezbeđuje policija u punoj opremi za razbijanje demonstracija.
S druge strane, u ponedeljak je dekan DIF-a Patrik Drid u ranim jutarnjim časovima i u pratnji policije i nekoliko maskiranih osoba ušao na taj fakultet razbivši prozore na zgradi.
Šta je sve bilo tog 5. septembra, znamo: ljudi su držani kao taoci u zgradi Rektorata, primoravani da leže na livadi, saterani uz ogradu, a potom hapšeni, tučeni, u stanicama skidani do gola… Ljudi koji su se medijima obratili i podelili svoja iskustva još osvešćuju traume i sva je prilika da će im biti potrebno mnogo vremena da se oporave.
A za to vreme, Vučić opet u svom mehuru sprema nove, još “čudesnije” mere. Obznanio ih je 21. septembra. Najavio je da će od 1. decembra penzije biti uvećane za 12,2 odsto, pa će prosečna biti uvećana na 485 evra. Dodao je da će inflacija, prema projekciji, biti oko 3,5 odsto sledeće godine, a ove godine četiri odsto, ocenivši da će penzioneri, uz povećanje penzije, uprkos inflaciji, imati “realni rast životnog standarda”. Podsetio je i da će vanredno povećanje minimalne zarade od 1. oktobra biti 9,4 odsto, a od 1. januara u iznosu 10,1 odsto. Dodao je da će minimalna zarada od 1. januara biti 551 evro, a pokrivenost minimalne potrošačke korpe minimalnom zaradom 111,5 odsto.
I šlag na tortu – legalizacija za 100 evra. Vest je odjeknula kao grom: predsednik Aleksandar Vučić najavio je da će država predložiti zakon o legalizaciji bez komplikovane procedure koji će rešiti pitanje bespravnih objekata do Nove godine, a pomenuta cena od 100 evra važiće za oko 70 odsto objekata. Vučić je rekao da u Srbiji postoji 4,8 miliona objekata koji se koriste bez upisa prava ili bez upotrebne dozvole.
“Imamo 4,8 miliona nelegalnih objekata u našoj zemlji. Ti ljudi ne mogu da te objekte stave pod hipoteku, da koriste kredite, ne mogu da ih stavljaju u pravni promet u skladu sa zakonom, ne mogu da raspolažu tom imovinom. Istovremeno se i najčešće ne plaća porez na imovinu na takve objekte, gde i država gubi”, rekao je on. Dodao je i da su rešenja koja se primenjuju od 1997. godine bila loša. E sad, šta je njega i njegove sprečilo da od 2012. do danas reše problem koji seže u 1997. nije rekao. Ali, pričamo o čoveku koji je za pucanje zgrade Stanice “Prokop” okrivio konstrukciju iz 1996. a ne gomile betona i stakla koje su na tu konstrukciju nakarikane u poslednjih nekoliko godina. Zasluge njegove, odgovornost nikad.
“Mi ćemo predložiti zakon, koji smo mi popularno nazvali ‘Konačno svoji na svome’. Naša ideja je da prostom prijavom, bez komplikovanih procedura, u digitalnoj formi, mi evidentiramo sve objekte i odlučujemo o vlasništvu. Elektronsku prijavu pošaljete do Nove godine, to će raditi Agencija za prostorno planiranje u svakom katastru, i u roku od 60 dana vaš objekat je legalan”, objasnio je Vućić. I zatim dodao: “A najskuplji će biti, recimo, stan na Terazijama 200 kvadrata, za to platite 1000 evra. To je najskuplje. I stan postaje legalan i upisan. Krediti će biti povoljniji jer se upisane nepokretnosti mogu koristiti za hipoteku, a stanovi će postati jeftiniji jer će nekretnine koje su sada nelegalne biti deo uređenog tržišta”.
Ko se seća reklama za Telešop iz devedesetih verovatno prepoznaje sličnu dramaturgiju kao u Vučićevom nastupu o legalizaciji za 100 evra. Tamo su bili popularni magični prahovi koji krpe rupe na odeći i neke skalamerije koje seku krompir za tili čas, a ovde pošalješ jedan mejl i ‒ opalac ‒ legalizovana kuća.
Zanimljivo je da je umesto oduševljenja ovo proizvelo drugi efekat kod građana. Deo građana je besan jer je legalizaciju svojih objekata plaćao i po 25 puta više od ovih 100 evra, dok stručnjaci kažu da je reč o “nameštaljci za ortake”, to jest, mogućnosti da “graditelji” bliski režimu legalizuju sve bespravno sazidane objekte. Najzanimljivija reakcija tiče se nečega na šta pre samo godinu dana niko ne bi ni obratio pažnju osim uskog kruga eksperata: za legalizaciju neće biti potrebna upotrebna dozvola.
Foto: Marija JankovićLEGALIZOVANJE NEPOKRETNE IMOVINE PARTIJSKE BRATIJE: Nasilje nad urbanom sredinom
Do 1. novembra i pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu ovo javnost nije zanimalo. Danas, ljudi su svesni da je upotrebna dozvola garancija da su nam glave na ramenima bezbedne ako je sve urađeno po propisima. Odavno građani Srbije nisu bili politički osvešćeniji i pismeniji. Danas bolje nego ikad razumeju značaj svakog dokumenta i papira i kako je to važno za njihove živote, u svakom smislu: i za tok života i za bukvalni ostanak u životu.
Zato ove populističke mere, koliko god se Vučić upinjao, nemaju šanse. I to što sada deluje da je on u nekakvoj ofanzivi i da se konsolidovao, ne može biti dalje od istine. Kako može da bude konsolidovan čovek koji jednom rukom nudi kuću za sto evra, a drugom pokazuje policiji znak da bez milosti nasrće na građane?
SPOLJNOPOLITIČKI PODUHVATI
A dok nastaje ovaj tekst (utorak popodne), Aleksandar Vučić je u Njujorku gde fingira spoljnopolitičke uspehe. Uoči otvaranja 80. sednice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, susreo se sa generalnim sekretarom UN Antoniom Guteresom i više stranih zvaničnika. Pred kraj dana, predsednika očekuje sastanak sa američkim državnim sekretarom Markom Rubijom, javlja Radiotelevizija Srbije. “Sa austrijskim kancelarom Kristijanom Štokerom, predsednikom Republike Finske Aleksanderom Štubom, predsednikom Češke Republike Petrom Pavelom, predsednikom Sirijske Arapske Republike Ahmedom al Šarom i generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Antoniom Guteresom, pred otvaranje 80. sednice Generalne skupštine UN”, naveo je imena Vučić na Instagram nalogu.
Ali, ni to mu ništa ne vredi. Jer, oteran je sa Floride, pa je bio u Moskvi, pa je izvređao poslanike Evropskog parlamenta koji su se zatekli na protestu u Novom Sadu. Time je otopio i ono malo podrške Evropske unije koju je imao.
I ne zaboravimo: dok prodaje ove šarene laže, na ulicama Srbije dešava se neviđena policijska brutalnost. Tačan broj uhapšenih od početka protesta do danas se ne zna. Niko ne može da utvrdi ni broj ljudi koji su trenutno u zatvorskom ili kućnom pritvoru. Slika studenta koji je u bukagijama iz pritvora doveden na sahranu oca obišla je svet.
Jedino što mu ide na ruku je odsustvo koordinacije između studentskog pokreta i opozicije. Ali, tu prepreku je lako rešiti uz malo dobre volje. A onda… Pa onda, bože zdravlja, svi na izbore.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Državne zdravstvene ustanove u Srbiji imaju postrojenja za sterilizaciju opasnog otpada, ali im država oduzima dozvole, otkriva „Vreme“ u novom broju. Da li se tako nameštaju poslovi privatnim firmama
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Evropska unija uložila je milone evra kako bi pomogla Srbiji da sredi uklanjanje medicinskog i infektivnog otpada. Niš je jedan od prvih gradova koji su dobili postrojenje za ovu delatnost. Međutim, ono se danas ne koristi, poslove uklanjanja otpada dobija privatna firma, a zdravstvenim ustanovama istekle su dozvole. Uslovi za njihov produžetak postavljeni su tako da ne mogu da ih ispune
Pitanje za ljude sistema je – ko će biti prvi? Da li će policija, tužilaštvo i sudstvo, da li će oni iz prosvete i sa univerziteta ili iz javne uprave čekati da im “odseku glave” – i to malom broju čestitih i hrabrih, kako preti predsednik Srbije, ili će snažnije raditi po zakonu insistirajući na njegovom sprovođenju, a ne po njegovoj volji
Istinoljublje se, kaže Hana Arent, nikada nije ubrajalo u političke vrline. Da li to znači da je suština istine u njenoj nemoći, a suština politike u podmuklosti? Pa, ako je tako, zar nemoćna istina ne zaslužuje istu količinu prezira koliko i moć koja ne mari za istinu
Propali su pokušaji da država Srbija nacionalizuje NIS, da dvojica ljudi bliskih režimu kupe ruski udeo u NIS-u, da neka zapadna naftna kompanija ili investicioni fond uđu u vlasničku strukturu umesto Rusa. Ko sada, kao jedino preostalo rešenje prihvatljivo vlastima, ubrzano registruje flotu rečnih tankera za prevoz sirove nafte iz skladišta MOL-a u Mađarskoj do rafinerija NIS-a u Pančevu? Šta to sa sobom nosi? Zašto se Srbija nije odlučila za stečaj NIS-a
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!