
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Kakve su bile karijere i odnos prema Slobodanu Miloševiću Milorada Vučelića, Milutina Mrkonjića, Bogoljuba Bjelice, Uroša Šuvakovića, Dragana Hadži Antića i Bojana Kekića

Milorad Vučelić, potpredsednik SPS-a, vođa poslanika SPS-a u Skupštini Srbije, onih bundžija koji su otkazali poslušnost vrhu stranke koju vode Ivica Dačić i Zoran Anđelković.
Porukom koju su Mirjana Marković i Marko Milošević poslali iz Moskve, Vučeliću je dodeljena funkcija šefa ceremonije Miloševićevog pogreba, kao njegovom „ličnom prijatelju i višegodišnjem saradniku“.
Milošević ga je dva puta smenjivao sa partijskih funkcija, prvi put 1995, ali ga je u aktivnu politiku vratio 1997. godine. Drugi put smenjen je u novembru 1998.
Posle drugog izbacivanja iz SPS-a Vučelić je osnovao Demokratsku socijalističku partiju (2000). U SPS se opet vratio na VI kongresu 2003, kada je njegov DPS pristupio Socijalističkoj partiji Srbije, a Vučelić je postao potpredsednik SPS-a.
Nigde ne ide bez kvalitetnih kubanskih cigara, koje su, kako kaže, postale njegova potreba i duhovno ga spajaju sa Če Gevarom, Marksom i Titom.
U vreme Sablje bio 12 dana u samici, štrajkovao glađu i smršao 15 kilograma. Pušten je posle 20 dana i podneo zahtev za odštetu.
Milutin Mrkonjić, inženjer, bivši šef Direkcije za obnovu zemlje i „najortodoksniji socijalista“ na ovim prostorima, kaže da ne može da dobije nikakav posao jer „su na vlast došle bitange i u Vladi Srbije vlada strahovit revanšizam“.
Bivši direktor CIP-a, sada je zaposlen kod Bogoljuba Karića, u Kompaniji Aeroinženjering koja funkcioniše u okviru Astra grupe.
Pod Mrkonjićevim nadzorom projektovan je grob u Požarevcu. Njegovi protivnici u SPS-u kažu da je on glavna veza između Karića i Miloševića, zbog čega ga Dačićevo krilo te partije optužuje da hoće da tu partiju izruči Kariću. Mrkonjić, koji je inače član GO-a, govorio je da nema ambicija da bude na čelu stranke i da se o novom rukovodstvu treba posavetovati sa Miloševićem. „Moje mišljenje je da sa funkcija treba da budu smenjeni Dačić, Branko Ružić i Dušan Bajatović i da potom delegacija SPS-a ode u posetu Slobodanu Miloševiću i da se s njim konsultuje u vezi sa kandidatima za rukovodstvo.“
Mrkonjić je oštro kritikovao vladu zbog toga što nije obezbedila dostojnu sahranu Miloševića i optužio Srpsku radikalnu stranku da sakuplja poene na Miloševićevoj smrti i pokušava da otme biračko telo socijalista.
Bogoljub Bjelica, predsednik udruženja Sloboda koje pruža podršku Miloševićevoj odbrani pred Tribunalom.
Optužnica koju je Drugo opštinsko javno tužilaštvo u Beogradu podiglo protiv njega i još tridesetak lica tereti ih za pokušaj ometanja hapšenja Miloševića krajem marta 2001. godine u vili „Mir“. U optužnici se navodi da je Bjelica „noseći automat ‘hekler i koh’ učestvovao u naoružavanju civilnog dela skupine“. „On im je rekao da ima dojavu o napadu, da pođu za njim, da paze na određene punktove u krugu rezidencije, zauzmu položaje, preuzmu kontrolu na kapijama, da se vrate na napuštene položaje i da pucaju iz naoružanja.“
Uroš Šuvaković, potpredsednik Skupštine udruženja Sloboda. Doktor političkih nauka. Zaposlen kao novinar u „Zemunskim novinama“, lokalnom glasilu Opštine Zemun.
Do 2000. godine, kada su mu prestale sve funkcije u stranci, bio je dugogodišnji član Izvršnog odbora SPS-a, predsednik kadrovske komisije Glavnog odbora, a član GO-a bio je gotovo desetak godina. Bio je i poslanik. Partijsku karijeru započeo je kao generalni sekretar mladih socijalista, da bi veoma brzo preuzeo Sekretarijat za organizaciona pitanja SPS-a. Kao vatreni pristalica Miloševića postao je kućni prijatelj bračnog para i asistent profesorke Mirjane Marković na Geografskom fakultetu.
Šuvaković je po raznim optužbama nekoliko puta bio privođen, a u vreme akcije Sablja proveo je 25 dana u samici Centralnog zatvora.(Ispravka)
Dragan Hadži Antić, bivši glavni i odgovorni urednik „Politike“ i do 2000. godine generalni direktor „Politike“. „Od 5. oktobra stalno letujem. Ili sam na Kubi, ili na Mediteranu. Za to sam mnogo zahvalan DOS-u koji mi je učinio veliku uslugu kada sam ostao bez posla. Sada neprestano mogu da se odmaram“, izjavio je Antić.
Prošle godine je u svojstvu predsednika Upravnog odbora udruženja akcionara „Politika a.d. – Treći milenijum“ podneo krivičnu prijavu protiv Davorina Ribnikara, direktora, i Slavice Čedić, predsednika Skupštine akcionara „Politike“, zbog ugovora kojim su naneli štetu Srbiji i ostalim akcionarima lista „Politika“. Za svoju „odbranu“ „Politike“ tražio je pomoć i od premijera Koštunice.
Vlasnik je izdavačke kuće u kojoj, osim svojih dela, objavljuje i knjige svojih prijatelja, među kojima je i Mirjana Marković. Poslednji izdavački poduhvat mu je kritička knjiga o političkom delovanju Dobrice Ćosića. Hadži Antić naglašava da on nikada nije bio član neke partije.
Bojan Kekić, rođen 20. februara 1962, predsednik SPS-a Požarevca i poslanik i član Glavnog i Izvršnog odbora SPS-a, po zanimanju pravnik.
Prošle godine je iz Haga stigla vest da je predsednik stranke Slobodan Milošević naredio odstranjivanje Ivice Dačića, Dušana Bajatovića i Branka Ružića i tražio da ostatak SPS-a od tada nastupa pod imenom SPS – Slobodan Milošević. Miloševićevci u SPS-u tada su tvrdili da imaju većinu u stranci a da bi na čelo SPS-a, po Miloševićevoj želji, trebalo da dođe Bojan Kekić. U slobodno vreme igra fudbal, pa se tako našao i u timu Skupštine Srbije u fudbalskom meču protiv britanskih parlamentaraca.
Ispravka: 1

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve