Kad god neko pokuša ili uspe da sebi oduzme život zbog toga što je predmet sprdnje ili zlostavljanja na internetu, svi stanemo, zamislimo se, zaključimo da treba da budemo bolji ljudi. Do prve naredne prilike…
Svi već znamo šta se dogodilo. Dvadesetdvogodišnji mladić došao je na razgovor za posao na benzinskoj pumpi u Laktašima. Radnik na pumpi mislio je kako je jako zabavno da snima razgovor i postavlja mu sasvim nebulozna i, ako ćemo pravo, neduhovita pitanja. Mladić je na snimku vidno zbunjen i čak zgranut pitanjima, ali mlad je, potreban mu je posao, ne zna da ga snimaju i – radi šta mu se kaže. Zato što je mlad i zato što mu treba posao.
Radnik kači video na internet i on postaje viralan. Ljudi skloni lošem humoru (a takva je većina) besomučno komentarišu i ismevaju mladića. Nekoliko dana kasnije u medijima se pojavljuje vest da je momak počinio samoubistvo. Niko se više ne smeje. Ništa više nije smešno. Većina onih koji su video delili i komentarisali sada briše sve što su pisali i uklanja tragove. Kao da se sramota i krivica mogu obrisati jednim klikom.
Internet je ovih dana pun kontemplacija na temu nasilja. Ali kao da većini promiče suština: u ovom slučaju nije bilo mržnje, nije bilo napada ni pretnji. Iako nikada ne možemo znati šta nekoga navede na samoubistvo, momak iz Laktaša zasut je podsmehom.
KAKVI SMO
Da li smo loši ljudi kad se podsmevamo na internetu? Podsmeh nikom nije na ponos, ali hajde da preformulišemo: da li smo loši ljudi kada se na nečiji račun šalimo na internetu? Najlakše bi bilo reći: jeste, grozni smo. Ali, koliko puta smo prijateljima poslali smešan video krupnije gospođe koja pada sa trambuline? Planinara kog pokušava da pojede medved? Koliko često koristimo gifove na kojima su ljudi koji ni po čemu nisu poznati, osim što su nekada negde napravili upečatljiv izraz lica i postali globalno poznati? Oni žive svoje privatne živote i trpe “slavu” koju nisu tražili. Mimovi, gifovi i “smešni video-snimci” za mnoge su smisao obitavanja na društvenim mrežama. Problem je kad se granica između šale i podsmeha ili između podsmeha i maltretiranja potpuno zamrlja.
Sada se događa paradoks iz kog se vidi da ona floskula “internet sve pamti” ne znači i da internet ume da nauči iz grešaka. Ljudi šalju pretnje radniku sa pumpe i njegovoj ženi. Objavljuju javno njihovu adresu, gde supruga radi, kuda se kreće. Sada je nasilnik postao žrtva, a sa njim i njegova, sasvim nedužna porodica. Nasilje i mržnja su perpetuum mobile koji ljude povuče i uvuče toliko da, uvereni kako se samo bezazleno šale, zapravo pletu omču koja će uskoro stisnuti nečiji vrat. Da li ih to čini zločincima? Ako merimo po namerama, ne. Ako merimo po posledicama – da.
NIKAKVI SMO
12-06 falling-g280caebb7_1920…
Zakoni i pravosuđe mere po posledici. Iz Policijske uprave Banjaluka saopštili su da su dve osobe u ponedeljak 31. oktobra saslušane zbog neovlašćenog snimanja mladića iz Laktaša.
“Dve osobe čiji su inicijali V. T. i D. K. iz Laktaša uhapšene su zbog sumnje da su počinile krivično delo neovlašćeno fotografisanje i u toku je njihova kriminalistička obrada”, saopšteno je, a prenosi Srpskainfo. U saopštenju se dodaje da se sve mere i radnje preduzimaju uz saglasnost i pod nadzorom dežurnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka. Tužilac se izjasnio da se nakon kompletiranja i dokumenotvanja predmeta Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka protiv ovih lica dostavi izveštaj o počinjenom krivičnom delu.
Ali, o kom krivičnom delu? Pa, nisu oni počinili samoubistvo druge osobe, to nije moguće. Ne, osumnjičeni su za krivično delo neovlašćeno fotografisanje, a jedan od njih dvojice se nalazi na video-snimku. Za ovo delo je zaprećena kazna do godinu dana zatvora, odnosno novčana kazna.
I to je to, ništa se više ne može učiniti, nema drugog dela koje su počinili – da su znali da će se mladić ubiti, oni to ne bi ni uradili. Ne ide se u zatvor kad ispadneš “papak”. Ali upravo je u tome stvar: naravno da nisu znali da će se momak ubiti, nisu znali jer nisu mislili. Za njih je on postao ljudsko biće tek kad je preminuo. Pre toga bio je predmet, predmet sprdnje, način da se postane zvezda interneta na jedan dan, da se sakupe lajkovi, da se hvali u lokalnoj kafani.
Nikada niko neće znati da li se dvadesetdvogodišnji mladić ubio zbog snimka sa pumpe ili je imao i druge probleme. A nije ni naše pravo da to znamo. Ali naša je obaveza da konačno shvatimo kako ismevanje nedužnih i divljanje na internetu mogu nekoga da gurnu preko ivice. I da pazimo šta pišemo, šerujemo i lajkujemo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Vlast pokazuje da ne poštuje ni sopstvene odluke, niti sama zna šta hoće i šta radi. Kada kažu da će se baviti isključivo Generalštabom iz druge polovine 20. veka, a ne i kasarnom Petog puka ili starim Generalštabom, jasno je da im se ne može verovati. Niko ne može da garantuje da će ijedan objekat u tom obuhvatu ostati zaštićen i sačuvati svoj spomenički integritet. Spremni smo da se borimo na civilizovan način. Postoji i potreba, koju je deo javnosti jasno iskazao – tražeći i podršku od nas kao struke, na šta su neki od nas i pristali – da, ukoliko počne rušenje, objekte branimo i fizički... U svakom slučaju, naši naredni koraci zavisiće od poteza vlasti. Mi poznajemo zakonske okvire, ali znamo i da se vlast ne drži zakona”
U zemlji u kojoj se politički problemi često rešavaju tako što se proglašavaju nepostojećim, studenti su uradili nešto radikalno jednostavno: imenovali su problem i pokušali da ga izmere. A kad smo kod imenovanja, nemojmo zanemariti ni šta je tih 400.000 građana uradilo. Stali su iza zahteva za izborima imenom i prezimenom, adresom i brojem telefona
Na Kosovu su, nakon gotovo jednogodišnje blokade institucija, 28. decembra održani vanredni parlamentarni izbori. Kakvi su izborni rezultati i šta je na njih uticalo? Šta za Srbe s Kosova može značiti još jedna vlada Aljbina Kurtija?
“Ključno je da se rešenje za NIS postigne u prvom kvartalu 2026. godine, posebno imajući u vidu širi geopolitički kontekst. Početak 2026. već je obeležen geopolitičkim potresima u Iranu i Venecueli. Obe zemlje su naftne sile i članice OPEC-a, ali su ograničene u slobodnoj prodaji nafte usled OFAC-ovih sankcija. Geopolitičke tenzije sa ovakvim zemljama imaju značajan uticaj na cene nafte i sirovina, pa postoji realan rizik da treće zemlje snose posledice”
Razlika između zemalja sa razvijenim medicinskim sistemima i Srbije u kojoj se sistem održava još samo na entuzijazmu predanih lekara i predanog osoblja, ravna je razlici između neba i zemlje. U srećnijim zemljama nije lakše samo živeti, nego i mreti
Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?
Predsednik SAD Donald Tramp naredio je vojni napad na suverenu Venecuelu i otmicu njenog predsednika Nikolasa Madura. Neka se pripremi Gustavo Petro u Kolumbiji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!