Kad god neko pokuša ili uspe da sebi oduzme život zbog toga što je predmet sprdnje ili zlostavljanja na internetu, svi stanemo, zamislimo se, zaključimo da treba da budemo bolji ljudi. Do prve naredne prilike…
Svi već znamo šta se dogodilo. Dvadesetdvogodišnji mladić došao je na razgovor za posao na benzinskoj pumpi u Laktašima. Radnik na pumpi mislio je kako je jako zabavno da snima razgovor i postavlja mu sasvim nebulozna i, ako ćemo pravo, neduhovita pitanja. Mladić je na snimku vidno zbunjen i čak zgranut pitanjima, ali mlad je, potreban mu je posao, ne zna da ga snimaju i – radi šta mu se kaže. Zato što je mlad i zato što mu treba posao.
Radnik kači video na internet i on postaje viralan. Ljudi skloni lošem humoru (a takva je većina) besomučno komentarišu i ismevaju mladića. Nekoliko dana kasnije u medijima se pojavljuje vest da je momak počinio samoubistvo. Niko se više ne smeje. Ništa više nije smešno. Većina onih koji su video delili i komentarisali sada briše sve što su pisali i uklanja tragove. Kao da se sramota i krivica mogu obrisati jednim klikom.
Internet je ovih dana pun kontemplacija na temu nasilja. Ali kao da većini promiče suština: u ovom slučaju nije bilo mržnje, nije bilo napada ni pretnji. Iako nikada ne možemo znati šta nekoga navede na samoubistvo, momak iz Laktaša zasut je podsmehom.
KAKVI SMO
Da li smo loši ljudi kad se podsmevamo na internetu? Podsmeh nikom nije na ponos, ali hajde da preformulišemo: da li smo loši ljudi kada se na nečiji račun šalimo na internetu? Najlakše bi bilo reći: jeste, grozni smo. Ali, koliko puta smo prijateljima poslali smešan video krupnije gospođe koja pada sa trambuline? Planinara kog pokušava da pojede medved? Koliko često koristimo gifove na kojima su ljudi koji ni po čemu nisu poznati, osim što su nekada negde napravili upečatljiv izraz lica i postali globalno poznati? Oni žive svoje privatne živote i trpe “slavu” koju nisu tražili. Mimovi, gifovi i “smešni video-snimci” za mnoge su smisao obitavanja na društvenim mrežama. Problem je kad se granica između šale i podsmeha ili između podsmeha i maltretiranja potpuno zamrlja.
Sada se događa paradoks iz kog se vidi da ona floskula “internet sve pamti” ne znači i da internet ume da nauči iz grešaka. Ljudi šalju pretnje radniku sa pumpe i njegovoj ženi. Objavljuju javno njihovu adresu, gde supruga radi, kuda se kreće. Sada je nasilnik postao žrtva, a sa njim i njegova, sasvim nedužna porodica. Nasilje i mržnja su perpetuum mobile koji ljude povuče i uvuče toliko da, uvereni kako se samo bezazleno šale, zapravo pletu omču koja će uskoro stisnuti nečiji vrat. Da li ih to čini zločincima? Ako merimo po namerama, ne. Ako merimo po posledicama – da.
NIKAKVI SMO
12-06 falling-g280caebb7_1920…
Zakoni i pravosuđe mere po posledici. Iz Policijske uprave Banjaluka saopštili su da su dve osobe u ponedeljak 31. oktobra saslušane zbog neovlašćenog snimanja mladića iz Laktaša.
“Dve osobe čiji su inicijali V. T. i D. K. iz Laktaša uhapšene su zbog sumnje da su počinile krivično delo neovlašćeno fotografisanje i u toku je njihova kriminalistička obrada”, saopšteno je, a prenosi Srpskainfo. U saopštenju se dodaje da se sve mere i radnje preduzimaju uz saglasnost i pod nadzorom dežurnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka. Tužilac se izjasnio da se nakon kompletiranja i dokumenotvanja predmeta Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka protiv ovih lica dostavi izveštaj o počinjenom krivičnom delu.
Ali, o kom krivičnom delu? Pa, nisu oni počinili samoubistvo druge osobe, to nije moguće. Ne, osumnjičeni su za krivično delo neovlašćeno fotografisanje, a jedan od njih dvojice se nalazi na video-snimku. Za ovo delo je zaprećena kazna do godinu dana zatvora, odnosno novčana kazna.
I to je to, ništa se više ne može učiniti, nema drugog dela koje su počinili – da su znali da će se mladić ubiti, oni to ne bi ni uradili. Ne ide se u zatvor kad ispadneš “papak”. Ali upravo je u tome stvar: naravno da nisu znali da će se momak ubiti, nisu znali jer nisu mislili. Za njih je on postao ljudsko biće tek kad je preminuo. Pre toga bio je predmet, predmet sprdnje, način da se postane zvezda interneta na jedan dan, da se sakupe lajkovi, da se hvali u lokalnoj kafani.
Nikada niko neće znati da li se dvadesetdvogodišnji mladić ubio zbog snimka sa pumpe ili je imao i druge probleme. A nije ni naše pravo da to znamo. Ali naša je obaveza da konačno shvatimo kako ismevanje nedužnih i divljanje na internetu mogu nekoga da gurnu preko ivice. I da pazimo šta pišemo, šerujemo i lajkujemo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika
Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević
“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Ćacilend više nije ograđeni obor, već je svuda, ušljiskao nas je i zamazao mimo naše volje. I nisu tamo samo ubice, probisveti i silovatelji. Ima i jurodivih, ekscentričnih, oriđinala, zovite ih kako hoćete. Među njima je i Dejan Stanović Kralj, jedan od šestoro čija prijava “ispunjava uslove” za kandidaturu za direktora RTS-a
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!