Kad god neko pokuša ili uspe da sebi oduzme život zbog toga što je predmet sprdnje ili zlostavljanja na internetu, svi stanemo, zamislimo se, zaključimo da treba da budemo bolji ljudi. Do prve naredne prilike…
Svi već znamo šta se dogodilo. Dvadesetdvogodišnji mladić došao je na razgovor za posao na benzinskoj pumpi u Laktašima. Radnik na pumpi mislio je kako je jako zabavno da snima razgovor i postavlja mu sasvim nebulozna i, ako ćemo pravo, neduhovita pitanja. Mladić je na snimku vidno zbunjen i čak zgranut pitanjima, ali mlad je, potreban mu je posao, ne zna da ga snimaju i – radi šta mu se kaže. Zato što je mlad i zato što mu treba posao.
Radnik kači video na internet i on postaje viralan. Ljudi skloni lošem humoru (a takva je većina) besomučno komentarišu i ismevaju mladića. Nekoliko dana kasnije u medijima se pojavljuje vest da je momak počinio samoubistvo. Niko se više ne smeje. Ništa više nije smešno. Većina onih koji su video delili i komentarisali sada briše sve što su pisali i uklanja tragove. Kao da se sramota i krivica mogu obrisati jednim klikom.
Internet je ovih dana pun kontemplacija na temu nasilja. Ali kao da većini promiče suština: u ovom slučaju nije bilo mržnje, nije bilo napada ni pretnji. Iako nikada ne možemo znati šta nekoga navede na samoubistvo, momak iz Laktaša zasut je podsmehom.
KAKVI SMO
Da li smo loši ljudi kad se podsmevamo na internetu? Podsmeh nikom nije na ponos, ali hajde da preformulišemo: da li smo loši ljudi kada se na nečiji račun šalimo na internetu? Najlakše bi bilo reći: jeste, grozni smo. Ali, koliko puta smo prijateljima poslali smešan video krupnije gospođe koja pada sa trambuline? Planinara kog pokušava da pojede medved? Koliko često koristimo gifove na kojima su ljudi koji ni po čemu nisu poznati, osim što su nekada negde napravili upečatljiv izraz lica i postali globalno poznati? Oni žive svoje privatne živote i trpe “slavu” koju nisu tražili. Mimovi, gifovi i “smešni video-snimci” za mnoge su smisao obitavanja na društvenim mrežama. Problem je kad se granica između šale i podsmeha ili između podsmeha i maltretiranja potpuno zamrlja.
Sada se događa paradoks iz kog se vidi da ona floskula “internet sve pamti” ne znači i da internet ume da nauči iz grešaka. Ljudi šalju pretnje radniku sa pumpe i njegovoj ženi. Objavljuju javno njihovu adresu, gde supruga radi, kuda se kreće. Sada je nasilnik postao žrtva, a sa njim i njegova, sasvim nedužna porodica. Nasilje i mržnja su perpetuum mobile koji ljude povuče i uvuče toliko da, uvereni kako se samo bezazleno šale, zapravo pletu omču koja će uskoro stisnuti nečiji vrat. Da li ih to čini zločincima? Ako merimo po namerama, ne. Ako merimo po posledicama – da.
NIKAKVI SMO
12-06 falling-g280caebb7_1920…
Zakoni i pravosuđe mere po posledici. Iz Policijske uprave Banjaluka saopštili su da su dve osobe u ponedeljak 31. oktobra saslušane zbog neovlašćenog snimanja mladića iz Laktaša.
“Dve osobe čiji su inicijali V. T. i D. K. iz Laktaša uhapšene su zbog sumnje da su počinile krivično delo neovlašćeno fotografisanje i u toku je njihova kriminalistička obrada”, saopšteno je, a prenosi Srpskainfo. U saopštenju se dodaje da se sve mere i radnje preduzimaju uz saglasnost i pod nadzorom dežurnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka. Tužilac se izjasnio da se nakon kompletiranja i dokumenotvanja predmeta Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka protiv ovih lica dostavi izveštaj o počinjenom krivičnom delu.
Ali, o kom krivičnom delu? Pa, nisu oni počinili samoubistvo druge osobe, to nije moguće. Ne, osumnjičeni su za krivično delo neovlašćeno fotografisanje, a jedan od njih dvojice se nalazi na video-snimku. Za ovo delo je zaprećena kazna do godinu dana zatvora, odnosno novčana kazna.
I to je to, ništa se više ne može učiniti, nema drugog dela koje su počinili – da su znali da će se mladić ubiti, oni to ne bi ni uradili. Ne ide se u zatvor kad ispadneš “papak”. Ali upravo je u tome stvar: naravno da nisu znali da će se momak ubiti, nisu znali jer nisu mislili. Za njih je on postao ljudsko biće tek kad je preminuo. Pre toga bio je predmet, predmet sprdnje, način da se postane zvezda interneta na jedan dan, da se sakupe lajkovi, da se hvali u lokalnoj kafani.
Nikada niko neće znati da li se dvadesetdvogodišnji mladić ubio zbog snimka sa pumpe ili je imao i druge probleme. A nije ni naše pravo da to znamo. Ali naša je obaveza da konačno shvatimo kako ismevanje nedužnih i divljanje na internetu mogu nekoga da gurnu preko ivice. I da pazimo šta pišemo, šerujemo i lajkujemo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Državne zdravstvene ustanove u Srbiji imaju postrojenja za sterilizaciju opasnog otpada, ali im država oduzima dozvole, otkriva „Vreme“ u novom broju. Da li se tako nameštaju poslovi privatnim firmama
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Evropska unija uložila je milone evra kako bi pomogla Srbiji da sredi uklanjanje medicinskog i infektivnog otpada. Niš je jedan od prvih gradova koji su dobili postrojenje za ovu delatnost. Međutim, ono se danas ne koristi, poslove uklanjanja otpada dobija privatna firma, a zdravstvenim ustanovama istekle su dozvole. Uslovi za njihov produžetak postavljeni su tako da ne mogu da ih ispune
Pitanje za ljude sistema je – ko će biti prvi? Da li će policija, tužilaštvo i sudstvo, da li će oni iz prosvete i sa univerziteta ili iz javne uprave čekati da im “odseku glave” – i to malom broju čestitih i hrabrih, kako preti predsednik Srbije, ili će snažnije raditi po zakonu insistirajući na njegovom sprovođenju, a ne po njegovoj volji
Istinoljublje se, kaže Hana Arent, nikada nije ubrajalo u političke vrline. Da li to znači da je suština istine u njenoj nemoći, a suština politike u podmuklosti? Pa, ako je tako, zar nemoćna istina ne zaslužuje istu količinu prezira koliko i moć koja ne mari za istinu
Propali su pokušaji da država Srbija nacionalizuje NIS, da dvojica ljudi bliskih režimu kupe ruski udeo u NIS-u, da neka zapadna naftna kompanija ili investicioni fond uđu u vlasničku strukturu umesto Rusa. Ko sada, kao jedino preostalo rešenje prihvatljivo vlastima, ubrzano registruje flotu rečnih tankera za prevoz sirove nafte iz skladišta MOL-a u Mađarskoj do rafinerija NIS-a u Pančevu? Šta to sa sobom nosi? Zašto se Srbija nije odlučila za stečaj NIS-a
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!