
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Specijalni republički tužilac
OSNOVNI PODACI: Rođen 8. avgusta 1956. u Beogradu, osnovnu školu završio u Jarakovcu kod Zrenjanina, gimnaziju pohađao u Kovačici. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Oženjen, ima ćerku i sina.
KARIJERA: Od 1980. do 1982. radi kao pravni pripravnik u Zrenjaninu, posle čega je imenovan za zamenika opštinskog tužioca – na toj funkciji zadržava se sve do 1992, uz manju „pauzu“ koju provodi na službi u Prizrenu. Od 1992. do 1999. nalazi se na funkciji zamenika okružnog tužioca u Zrenjaninu, a pre petog oktobra 2000. postaje zamenik republičkog državnog tužioca zadužen za pitanja ratnih zločina. U međuvremenu, tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije, kao rezervni oficir – dobrovoljac prošao sva ratišta.
Republički javni tužilac Siniša Simić imenuje ga 4. marta 2003. za specijalnog tužioca sa „širokim ovlašćenjima u borbi protiv organizovanog kriminala“.
POLITIČKO OPREDEljENjE: Po svemu sudeći, levičar. Tek što je imenovan na novu funkciju, otkriveno je da je 1. maja 1995. pristupio Jugoslovenskoj levici, sa pristupnicom broj 92. Opredeljenje, inače, deli sa suprugom Biljanom: ona se u JUL učlanila 15. maja iste godine. „Njegovo angažovanje u partiji bilo je kratko, dok je Prijićeva supruga bila aktivna u radu Opštinskog odbora. Njegovo ime ne nalazi se u zvaničnoj evidenciji JUL-a ali postoji u internim spiskovima zrenjaninskog odbora. To ne mora da znači da je Prijić bio član partije, ali je kao vrsni poznavalac prava, u par navrata pomagao JUL-u u poslovima vezanim za sudstvo“, tvrdi predsednik zrenjaninskog odbora JUL-a Nikola Adamović.
UGLED: Ako je verovati partijskim drugovima, „reč je o poštenom i časnom čoveku“. Ako je verovati nezvaničnim izvorima, „reč je o čoveku od akcije, harizmatičnom, koji ume da ubeđuje, ali se nikada ne ističe u prvi plan“. Isti izvori tvrde i da „nikada ne odstupa od svojih ubeđenja“.
AFERA: U toku je rasprava o tome da li Prijić, kao nekadašnji (?) član JUL-a može da bude odgovoran za rasvetljavanje ubistva Slavka Ćuruvije, Momira Gavrilovića i Boška Buhe, nestanka Ivana Stambolića, optužbi Ljubiše Buhe itd. Prema rečima ministra pravde Vladana Batića, „ako se ispostavi da je Prijić bio član JUL-a, to je veliki propust republičkog tužioca“. Do greške je, kako reče Batić, došlo zbog toga što „nam Prijić nije rekao punu istinu o sebi“. „No, ta greška može biti ispravljena. Kako je postavljen, tako može biti i razrešen.“
PO ČEMU JE MANjE POZNAT: Kao zamenik okružnog javnog tužioca, u maju 2000. podneo je prekršajnu prijavu protiv dnevnika „Danas“, preduzeća „Dangraf“ i odgovornog urednika Veseljka Koprivice. Obrazloženje je glasilo da su tekstom „Funkcioneri saopšteni, džaba ste dolazili“ objavljenim 19. maja, oni „izvršili zloupotrebu javnog informisanja iz člana 69 Zakona o javnom informisanju, objavom neistine kojom je povređeno pravo ličnosti okružnog javnog tužioca Riste Davidovića“. Suđenje je najpre odloženo a zatim je postignut dogovor i prijava je povučena.
PO ČEMU JE JOŠ MANjE POZNAT: Na izborima 1996. bio zamenik člana izborne komisije iako mu ovlašćenja nisu bila prevelika, nije se pobunio protiv očiglednih propusta na koje je mogao da ukaže. Osim toga, po rečima aktiviste zrenjaninskog Otpora Dušana Juvanina, „krajem 2001. ili početkom 2002. povukao je krivičnu prijavu koju je 2000. subotički DOS podneo protiv bivšeg okružnog tužioca u Subotici Biserke Krpić zbog izborne krađe 1996. godine“.
TRAČEVI: Nema ih mnogo. Priča se, između ostalog, da je posle učlanjenja u JUL, vrbovao kolege iz okružnog tužilaštva da učine isto. Pored toga, priča se i da je 1996. na njegov automobil bačen molotovljev koktel – o detaljima istrage javnost nikada nije obaveštena.
SAGLEDAVANjE (1): Za razliku od ministra Batića, republički premijer Zoran Đinđić smatra da je, kad je Prijić u pitanju, neophodno „realno sagledavanje situacije“ i da sve „mora da se gleda kroz moguće alternative a ne u odnosu na ideale“. „I ja bih mogao da zamislim nekog idealnog Džems Bonda, ali je pitanje da ga mi imamo među našim tužiocima, a ako neko misli da ga imamo, neka kaže ko je to.“
SAGLEDAVANjE (2): I zvanično i nezvanično, Prijićevi partijski drugovi su zadovoljni, iako ima i onih koji tvrde da je imenovanjem na funkciju specijalnog tužioca u stvari „žrtvovan“. Prema rečima portparola JUL-a Dragane Kuzmanović, to imenovanje znači da na prava mesta dolaze pravi, kompetentni ljudi. Lokalni levičari, osokoljeni pred ideološkim protivnicima, pričaju ovih dana kako su oduvek govorili da JUL ima najbolje kadrove: „Uostalom, naši najbolji kadrovi sada su vaši najbolji kadrovi“.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve