Protest radnika Fijata u utorak je i zvanično okončan. O tome kako će sve uticati na sudbinu Kragujevca, koja je od pedesetih godina prošlog veka gotovo uvek zavisila od razvoja automobilske industrije, u ovom trenutku niko ne govori
“Malo smo tužni. Ovo smatramo nužnim rešenjem. Nije ovo nikakva pobeda. Trebalo je sve ovo da tražimo pre tri-četiri godine, ali smo se uljuljkali”, priča radnik Fijata nakon što je u utorak, 28. juna, sve bilo gotovo.
Ni tog dana, međutim, niko nije tačno znao koliko se radnika Fijata prijavilo za rad u Stelantisovim fabrikama u inostranstvu. Prema nekim informacijama, reč je o 132 radnika, dok u sindikatima kažu da većina, nakon postignutog dogovora o otpremninama, želi da se predomisli.
ŠTA JE DOGOVORENO
foto: marija jankovićFIJAT SRBIJA, (2008–2022): Od kompozicija punih automobila za izvoz…
Poslednja ponuda, od utorka, jeste da će oni koji se prijave za rad u inostranstvu moći da rade tri meseca, dok bi jedan bili kod kuće. I tako dve godine. Precizirano je i da iz socijalnog programa budu izuzeta 63 radnika iz zaštićenih kategorija, kao i da otpremnine u iznosu od po 790 evra po godini staža, za 492 radnika koji nisu zainteresovani za odlazak u Slovačku, budu isplaćene već sutradan.
Prošle subote, na sastanku u Predsedništvu Srbije, dogovoreno je da radnici koje je Stelantis odredio da ostanu u fabrici automobila primaju punu zaradu od 1. jula 2022. do početka proizvodnje elektičnog vozila 2024. godine. To je oko 500 radnika, među kojima su i zaštićene kategorije.
Otpremnina za one koji se dobrovoljno izjasne da žele da nastave da rade kod nekog drugog poslodavca u Kragujevcu i okolini iznosi oko 220 evra po godini radnog staža, a dobili su i garanciju predsednika Srbije da će im se obezbediti adekvatno radno mesto.
I mogu se zaposliti u Kragujevcu i Velikoj Plani. U Kragujevcu, u fabrici koja se bavi proizvodnjom oklopnih vozila Zastava Tervo, moglo bi na neodređeno da se zaposli sto radnika. Ta fabrika i inače ima otvoren poziv za zapošljavanje. Traže se zavarivači, bravari, limari, a kako se u oglasu navodi, “nije potrebno radno iskustvo”.
U Kragujevcu će još moći da rade u Simensovoj fabrici koja se bavi proizvodnjom šinskih vozila, i kineskoj firmi Jang Feng. U fabrici Jugoimport Plana posao će moći da dobiju na dve ili tri godine.
NOĆNE POSETE POLICIJE
I to bi bio epilog “tužne priče”, koja je u Kragujevcu počela 13. maja protestom oko hiljadu i po radnika ispred gradskog parlamenta. A čiji je kraj nekada visoki funkcioner Srpske napredne stranke još tada prognozirao: “Oni će da protestuju, pregovaraće razni sa njima, a onda će Vučić da se pojavi kao spasilac, obećaće im visoke otpremnine, što za republički budžet nije neki iznos, i svi će da budu zadovoljni”.
Jedan od učesnika pregovora sada za “Vreme” kaže da je “predsednik na sastanku bio korektan, pravi čovek na pravom mestu”. I da predsedniku “nije lako”, naročito sa ovom Vladom, u kojoj “sede Mapetovci”. Ističe i da se na sastanku na Andrićevom vencu u subotu (25. juna) ministarka Darija Kisić “najviše borila za radnike”. Naš sagovornik pomalo apatično kaže i da su blokadama, najpre u Kragujevcu, pa u Beogradu, “izmaltretirali građane”, ali da drugog načina nije bilo.
U Fijatu i komponentašima u Kragujevcu uglavnom rade mladi ljudi. Oni sa kojima smo pokušali da razgovaramo nisu želeli javno da se predstave. Što, donekle, ne čudi s obzirom na pritiske koje su sve vreme borbe trpeli, ali i zbog nedostatka podrške javnosti od trenutka kada su prvi put izašli na ulicu.
Možda je najbolji primer Služba protivpožarne zaštite. Za 12 godina, koliko postoji u Fijatu, u toj fabrici nije izbio nijedan požar. Svi zaposleni u toj Službi, njih 22, dobili su ponudu da rade u Stelantisovim fabrikama van Srbije i našli su se na spisku onih kojima se ukida “pozicija”, odnosno radno mesto. U inostranstvu ne bi radili kao vatrogasci, što je većini osnovno zanimanje, već u proizvodnim pogonima.
Nakon što su vatrogasci ovo ispričali za “Glas Šumadije”, uz dostavljanje određenih papira, poput Kategorizacije pravnih lica kojom je Fijatova fabrika svrstana u prvu kategoriju po opasnosti od požara, što bi trebalo da je javnI dokument, rukovodioci su im zapretili policijom i krivičnim prijavama.
To je samo jedan od primera kako “fijatovci” žive poslednjih meseci. Sindikalni lideri će u par navrata, onako uzgred, pominjati da su imali noćne posete policije. O tome ne žele da pričaju javno. Navodno je nekima od njih, posle olako izrečene pretnje u zatvorenoj viber grupi na račun jednog od direktora (“trebalo bi ga iscepati”), policija tokom noći pretresala kuće.
BEZ SOLIDARNOSTI I BEZ RAZUMEVANJA
foto: lazar novaković / glas šumadije…do protesta obespravljenih radnika na Gazeli
Izostala je i tradicionalna radnička solidarnost, u protestima devedesetih naročito karakteristična za Kragujevac. Sindikalna organizacija Zastave oružja oglasila se saopštenjem, i to dan nakon blokade mosta Gazela u Beogradu. Saopštenje su izdali i Samostalni sindikat metalaca Srbije, sindikat Sloga, kao i druge sindikalne organizacije.
Podrške javnosti naročito nije bilo. Na društvenim mrežama se raspravljalo da li se piše Fijat ili Fiat, a radnici su nazivani “lenčugama”.
I ekonomista Ljubomir Madažar za “Danas” ocenjuje da je država nepravedna prema drugim radnicima: “Posebno je pitanje zašto se država nije uključivala kada su i drugi radnici gubili posao. To je jedan veliki skandal. Ispostaviće se da će neki od ‘fijatovaca’ biti plaćeni i za nerad, a sa druge strane, u privatnom sektoru imamo radnike koji rmbaju danju i noću za 40.000 dinara. To je jedna velika nepravda”.
Tačno je da je Fijat u Kragujevcu poslednjih godinu dana mesečno radio tri do četiri dana (2021. godine imali su 50 radnih dana), a da su radnici sve ostalo vreme bili na plaćenom odusustvu. I tačno je da su se zbog toga uljuljkali, pa nisu do kraja ispratili ugovor sa Stelantisom o proizvodnji električnog automobila, nakon čijeg je potpisivanja bilo jasno da će 1.500 ljudi ostati bez posla. I da sindikati u kolektivnom ugovoru nisu obezbedili povoljne otpremnine za slučaj da ostanu bez posla.
Ali je i tačno da je reč o, sa komponentašima, nekoliko hiljada ljudi, ne krompira, od kojih mnogi jedini donose kakvu-takvu zaradu u kuću. “Žena je u osmom meseću trudnoće, imamo malo dete i samo ja radim”, rekao je na blokadi auto-puta u Beogradu za televiziju N1 radnik, jedan od mnogih u sličnoj situaciji.
Zaštita radničkih prava morala bi da bude tačka okupljanja. Za Kragujevac i sve njegove ljude danas nema važnije teme, kaže građanska aktivistkinja Bojana Vlajović Savić. Ona u autorskom tekstu za “Danas” piše: “Neophodno je da zajednički, solidarno i hrabro stanemo u odbranu prava na rad, poštovanja zakona i dostojanstva zaposlenih i poručimo da Kragujevac ostaje simbol sindikalne borbe, grad radnika i grad rokenrola, koji opstaje zahvaljujući generacijama spremnim da sačuvaju vrednosti i doprinesu njegovom napretku”.
Solidarnost je izostala, naročito nakon blokade auto-puta u Beogradu i odluke da prihvate poziv predsednika države Aleksandra Vučića za sastanak. A da budu solidarne sa radnicima Fijata, ustezale su se i opozicione stranke. Na blokadi u Kragujevcu bili su poslanik Moramo iz Kragujevca Nikola Nešić i lideri te koalicije – Biljana Stojković, Nebojša Zelenović i Aleksandar Jovanović Ćuta. Na beogradskoj blokadi, pored njih, viđeni su i Miroslav Aleksić i Stefan Jovanović iz Narodne stranke.
Odbori kragujevačkih opozicionih partija pisali su medijima saopštenja, dok su aktivisti Srpske napredne stranke, u vreme radničkih protesta i blokada puteva, farbali klupice po gradskim parkovima i sadili (u sred leta) dekorativne sadnice ispred jedne gradske mesne zajednice.
KRAJ PROTESTA, NASTAVAK PROBLEMA
Protest radnika Fijata u utorak je i zvanično okončan. O tome kako će sve uticati na sudbinu Kragujevca, koja je od pedesetih godina prošlog veka gotovo uvek zavisila od razvoja automobilske industrije, u ovom trenutku niko ne govori.
A grad već uveliko ima problema. Dugovi, oni transparentni, ovog trenutka iznose više od polovine izvršenja gradskog budžeta. Što možda i ne bi bio problem da je za osam godina naprednjačke vlasti, kako se to u Kragujevcu kaže, “jedna cigla postavljena”. Ulice su raskopane, glavna gradska Tržnica, jedan od simbola grada, nakon što je prilikom nesrećne rekonstrukcije srušena, već tri godine ne radi, najstarije industrijsko nasleđe na Balkanu – Knežev arsenal, propada…
Dugovi kragujevačke Energetike, koja ima status društva sa ograničenom odgovornošću, iznose sto miliona evra. Račun preduzeća je 30 dana u blokadi i u ovom trenutku ispunjava sve uslove za pokretanje stečajnog postupka. I ostala javna i javno komunalna preduzeća u gradu su u ozbiljnim finansijskim problemima, o čemu su prošle nedelje raspravljali odbornici lokalnog parlamenta.
O pred izbore gromoglasno najavljivanim investicijama od milijardu evra – Severnoj obilaznici, pruzi do industrijske zone u kojoj je Simensova fabrika, stadionu, sada se gromoglasno ćuti.
Kragujevac je pre 14 godina zahvaljujući pre svega Fijatovoj fabrici, izgubio epitet “doline gladi”. U gradu se strahuje da je na dobrom putu da ga povrati.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.