Obaranje bloga Druga strana i portala "Teleprompter", ukidanje blog sekcije na portalu "Blica", privođenje šminkerke Jelene Maćić zbog "širenja panike", doveli su do samoorganizovanja internet zajednice u akciju "U lice cenzuri"
O ulozi društvenih mreža u vanrednoj situaciji za vreme poplava u Srbiji raspravljalo se nadugačko i naširoko. Dok su jedni tvrdili kako su Tviter i Fejsbuk u potpunom haosu i neorganizaciji odigrali ulogu centra za obaveštavanje i uzbunjivanje, drugi smatraju da je informisanje preko mreža samo doprinelo stvaranju još većeg haosa i širenju dezinformacija.
U pravu su i jedni i drugi: društvenim mrežama, a naročito Tviterom, širilo se obilje dezinformacija, prevashodno o tome gde je i kakva pomoć potrebna, o kvalitetu smeštaja u prihvatnim centrima i tretmanu evakuisanih. Sa druge strane, Tviter je mreža koja funkcioniše po specifičnim nepisanim pravilima, zahvaljujući kojima se reputacija pouzdanog ili nepouzdanog prenosioca informacija vrlo brzo gradi. Velikom brzinom se saznaje ko je novinar, ko volonter, ko se nalazi na kritičnim tačkama gde može da dođe do probijanja nasipa, i slično. Osim toga, Fejsbuk se pokazao kao odlična zamena za nekadašnje obuke iz opštenarodne odbrane jer je bio glavni kanal za uputstva o pravilnom punjenju džakova peskom, pravilnom pakovanju paketa humanitarne pomoći, obeležavanju ambalaže doniranih proizvoda kako bi se sprečila njihova preprodaja…
SCENARIO „FEKETIĆ„: Iako nisu najpouzdaniji izvor informacija, društvene mreže verovatno jesu najbrži kanal za njihovu razmenu. Upravo ta brzina doprinosi da one budu i prva mesta na kojima će se pojaviti kritike na račun odgovornih. Ono čemu se niko nije nadao bilo je suzbijanje kritika. Počelo je u prvim danima poplavnog talasa. Nenad Milosavljević, jedan od urednika satiričnog portala Njuz.net, objavio je 18. maja na svom blogu „Druga strana“ nimalo satiričan tekst pod naslovom „Državo, ne bismo te više zadržavali“, u kom je taksativno pobrojao sve propuste i nepravilnosti u radu državnih organa. Iste večeri Milosavljević je preko svoje Fejsbuk strane objavio da mu je blog pod konstantnim naletima hakerskih napada, da bi brzo posle toga sajt http://www.drugastrana.net/ bio onesposobljen. Samo dan nakon Milosavljevićevog bloga, informativni portal „Teleprompter.rs“ objavio je tekst pod nazivom „APEL: Vučić da prestane sa patetikom i samosažaljevanjem“, u kom je premijer Srbije Aleksandar Vučić žestoko kritikovan zbog direktnih prenosa sednica Vlade i kriznog štaba i svog ponašanja na ovim sastancima. „Teleprompter“ je ubrzo prošao isto kao „Druga strana“ – naprosto, više nije bio dostupan korisnicima. Oba sajta bila su nekoliko dana van funkcije, iako sada rade, a sporni tekstovi dostupni su na njima.
Mehanizam po kom su ova dva sajta oborena sličan je onom koji smo gledali u slučaju „Feketić“. „Druga strana“ i „Teleprompter“ pali su pod naletom botova, što znači da je, u vreme kada je pola Srbije punilo džakove, gradilo nasipe i zbrinjavalo evakuisane, postojala kritična masa onih koji su imali „preča“ posla – da botuju i obaraju sajtove kritički raspoložene prema vlastima.
BLITZ KRIEG: Vrag je definitivno odneo šalu u petak, 23. maja, kada je sa blog sekcije informativnog portala „Blic.rs“ (u vlasništvu švajcarsko-nemačkog konzorcijuma Ringier – Axel Springer) uklonjen blog novinara „Vremena“ Dragana Todorovića. Tog jutra, Todorović je na blogu objavio tekst autora Novice Milića, sa naslovom „Ja, AV, podnosim ostavku“. Reč je o fiktivnoj ostavci premijera Srbije, u kojoj su pobrojane stavke Zakona o vanrednim situacijama, koje je, po mišljenju autora, premijer prekršio. „Ostavka“ je datirana na nepostojeći datum, 31. jun. Nekoliko sati nakon objavljivanja teksta, on više nije bio dostupan na „Blicovom“ sajtu. Potom je nakratko „isparilo“ sve što je Dragan Todorović u poslednje dve godine objavio na tom blogu, da bi kasnije bilo vraćeno sve, osim „ostavke“. Istog dana, međutim, blog sekcija je u potpunosti postala nedostupna na sajtu „Blic.rs“, a u trenutku pisanja ovog teksta (utorak, 27. maj po podne), blog je i dalje nedostupan. Da pojasnimo: nije reč samo o tekstu „Ja, AV, podnosim ostavku“, niti o dve godine pisanom blogu Dragana Todorovića, već o celoj blog sekciji, o svim blogerima koji su tamo objavljivali i o svim njihovim tekstovima.
Ovaj slučaj se značajno razlikuje od „Druge strane“ i „Telepromptera“, jer sajt nije pao pod naletom botova, nego je sadržaj jednostavno uklonjen odlukom administratora. Osim toga, za razliku od prva dva, koji se nalaze na besplatnim ili jeftinim platformama na internetu, sajt „Blica“ je predviđen da izdrži veliki broj posetilaca, te sigurno nije mogao da padne zbog preopterećenja. Drugo, i da je oboren, do sada bi bio vraćen, kao što je to slučaj sa „Teleprompterom“ i „Drugom stranom“.
Pošto je verovatnoća da je blog „Blica“ nestao zbog tehničkih problema, ne čudi da je upravo ovaj slučaj izazvao internet zajednicu u Srbiji da reaguje. U subotu, tačno u 19 časova, korisnici Fejsbuka u Srbiji, brojni blogeri i internet sajtovi objavili su na svojim stranicama identičan tekst peticije pod nazivom „U lice cenzuri“ (videti okvir). Ideja pokretača peticije je da se pokušajima uklanjanja kritičkih sadržaja sa interneta suprotstave tako što će ispod teksta proglasa stati imenom i prezimenom, ne krijući se iza nadimaka koje koriste na internetu. Iako je doslovno preplavio internet, ovaj apel jedva da je dopro do tradicionalnih medija. Paradoksalno, jedan od retkih informativnih portala koji su objavili da se nešto događa je upravo „Blic.rs“, koji je tekst apela preneo u prilično skraćenoj verziji, bez dela u kom se pominje ova kuća, ali ga je ipak preneo.
NAPAD PANIKE: Društvene mreže kao sredstvo informisanja nikada neće moći da dosegnu nivo pouzdanosti koji imaju mediji, iz prostog razloga što trpe svašta. Da je na njima uvek, a naročito u poslednjih desetak dana, bilo svakojakih gluposti, niko ne spori. Ali činjenica je i da korisnici društvenih mreža koji nisu skloni širenju dezinformacija, ovih dana osećaju blagi pritisak i susprežu se da otvoreno kažu šta misle.
Tome je, osim uklanjanja kritičkih sadržaja, doprineo i slučaj privođenja poznate šminkerke Jelene Maćić na informativni razgovor, zbog navodnog širenja panike.
Ovde treba razjasniti jednu stvar: Maćić je na svom Fejsbuk profilu licitirala brojem mrtvih u Obrenovcu i iznosila potpuno neproverene, zastrašujuće brojke. Nijedan iole odgovoran korisnik društvenih mreža ne bi sebi dozvolio takav gaf. Međutim, strah i autocenzuru pri postovanju na mrežama izazivaju najave da će osim Jelene Maćić biti privedeno još dvadesetak osoba. S obzirom na to da srpsko zakonodavstvo ne prepoznaje „širenje panike“ od strane pojedinaca ni kao prekršaj ni kao krivično delo, nije do kraja jasno zašto je Maćićeva privedena, te niko ko je ovih dana kritikovao vlast zbog poplave i posledica nije siguran
da policija neće zakucati i na njegova
vrata.
Peticija "U lice cenzuri"
U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.
Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog „Druga strana“ i portal „Teleprompter“, a obrisan je ceo blog Dragana Todorovića na portalu „Blica“ nakon što je Todorović preneo tekst u kome se navode razlozi za ostavku Aleksandra Vučića. Prinuđeni smo da pretpostavimo da će sličnih primera cenzure biti i ubuduće.
U nedostatku snažne parlamentarne opozicije, uz mali broj štampanih i elektronskih medija koji kritikuju vlast, vlada Aleksandra Vučića i njeni pomagači napadaju kritičku misao na internetu, gušeći slobodu izražavanja. Suočena s neugodnim pitanjima i činjenicama koje joj ne idu naruku, vlast pribegava sili, čime dokazuje da nema argumente kojima bi odbranila svoje postupke.
Zahtevamo da vlast odmah prestane da napada slobodu izražavanja, da prestane da ometa rad kritički opredeljenih internet stranica, te da počne da odgovara na pitanja koja joj javnost sa neospornim pravom postavlja.
Zahtevamo da vlast poštuje i sva ostala prava i slobode, kao i vladavinu prava. Zahtevamo da se odmah objave imena stradalih u poplavama.
Zahtevamo da moralno, prekršajno i krivično odgovaraju svi predstavnici vlasti, bez obzira na to na kom se nivou nalaze, za svaki život koji je mogao biti spasen da oni nisu bili nemarni, nesposobni i neodgovorni, i za svu uništenu imovinu koja je mogla biti zaštićena da su oni reagovali adekvatno.
Zahtevamo kraj cenzure i početak odgovornosti.
(Kompletan spisak blogova, građana i organizacija koje su potpisale proglas nalazi se na linku https://docs.google.com/document/d/1_oBQTON9XMwGnBX_pvqEIAHcG57Ow9VuPby20bA3n2o/edit)
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Radimo i na boljoj komunikaciji sa studentskim i omladinskim pokretom. Sasvim mi je razumljivo i to što su se ogradili od incidenta ispred Skupštine Kraljeva. Prirodi njihove borbe ne odgovara priroda ovog incidenta. Stoga odgovornost za njega u u potpunosti preuzimamo moji saborci i ja. Ne želimo da deci, čiji su protesti bili i ostali mirni, bez ikakvih jaja i bez agresivnog suprotstavljanja vlasti, prebacujemo odgovornost
Studenti u blokadi su svojim zahtevima, načinom na koji artikulišu svoj protest, načinom na koji planiraju marševe i velike blokade, postavili okvir za sve ostale koji i te kako imaju zašto da ustanu i protiv čega da se bore. Sada nam je jedinstvena prilika da preispitamo sami sebe, odaberemo bitke i prestanemo da se bavimo sami sobom
Vlast je tvrdila da su opozicioni odbornici pozvani da prisustvuju sednici gradske skupštine, ali brojni snimci pokazuju upravo suprotno. Ne samo da su sprečeni da uđu u “svoju kuću”, nego su trpeli i nasilje od pripadnika policije i žandamerije. Možda je to model koji naprednjaci smišljaju i za druge lokalne, ali i za pokrajinski i republički parlament. Spreče opoziciju da prisustvuje sednicama, i onda – nema opozicije, nema problema
Ana Brnabić je pre ministarke u ostavci Slavice Đukić Dejanović najavila da će profesori i nastavnici u štrajku biti plaćeni prema učinku. Ali koliko je ona radila? Od konstitutivne sednice, 8. februara 2024, Brnabić je zakazala četiri sednice u dva redovna zasedanja, dve vanredne i jednu posebnu sednicu. Skupština je tako za nešto više od godinu dana zasedala tačno 27 dana – jedva nešto više od dva dana mesečno
„Češljanje“ nevladinih organizacija je obračun sa kritičarima režima. Da nije, tužilac bi prvo pokucao na vrata Ane Brnabić koja je bila udarna igla USAID-a. Ovi koje „češljaju“ su za Anu treća liga
Mlad i pametan svet pokuljao je na ulice i sa sobom poneo duhovitost. Humor je važan za oslobađanje od straha, ali ne samo to – on je supstancijalno politički
U Srbiji više niko ne zna o čemu priča njen predsednik, novinare kažnjavaju na pravdi boga, aferaške velmože proglašavaju za svece, a nosioci javnih funkcija šire javnu sablazan. Ljudi – dokle ćemo tako
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!