Obaranje bloga Druga strana i portala "Teleprompter", ukidanje blog sekcije na portalu "Blica", privođenje šminkerke Jelene Maćić zbog "širenja panike", doveli su do samoorganizovanja internet zajednice u akciju "U lice cenzuri"
O ulozi društvenih mreža u vanrednoj situaciji za vreme poplava u Srbiji raspravljalo se nadugačko i naširoko. Dok su jedni tvrdili kako su Tviter i Fejsbuk u potpunom haosu i neorganizaciji odigrali ulogu centra za obaveštavanje i uzbunjivanje, drugi smatraju da je informisanje preko mreža samo doprinelo stvaranju još većeg haosa i širenju dezinformacija.
U pravu su i jedni i drugi: društvenim mrežama, a naročito Tviterom, širilo se obilje dezinformacija, prevashodno o tome gde je i kakva pomoć potrebna, o kvalitetu smeštaja u prihvatnim centrima i tretmanu evakuisanih. Sa druge strane, Tviter je mreža koja funkcioniše po specifičnim nepisanim pravilima, zahvaljujući kojima se reputacija pouzdanog ili nepouzdanog prenosioca informacija vrlo brzo gradi. Velikom brzinom se saznaje ko je novinar, ko volonter, ko se nalazi na kritičnim tačkama gde može da dođe do probijanja nasipa, i slično. Osim toga, Fejsbuk se pokazao kao odlična zamena za nekadašnje obuke iz opštenarodne odbrane jer je bio glavni kanal za uputstva o pravilnom punjenju džakova peskom, pravilnom pakovanju paketa humanitarne pomoći, obeležavanju ambalaže doniranih proizvoda kako bi se sprečila njihova preprodaja…
SCENARIO „FEKETIĆ„: Iako nisu najpouzdaniji izvor informacija, društvene mreže verovatno jesu najbrži kanal za njihovu razmenu. Upravo ta brzina doprinosi da one budu i prva mesta na kojima će se pojaviti kritike na račun odgovornih. Ono čemu se niko nije nadao bilo je suzbijanje kritika. Počelo je u prvim danima poplavnog talasa. Nenad Milosavljević, jedan od urednika satiričnog portala Njuz.net, objavio je 18. maja na svom blogu „Druga strana“ nimalo satiričan tekst pod naslovom „Državo, ne bismo te više zadržavali“, u kom je taksativno pobrojao sve propuste i nepravilnosti u radu državnih organa. Iste večeri Milosavljević je preko svoje Fejsbuk strane objavio da mu je blog pod konstantnim naletima hakerskih napada, da bi brzo posle toga sajt http://www.drugastrana.net/ bio onesposobljen. Samo dan nakon Milosavljevićevog bloga, informativni portal „Teleprompter.rs“ objavio je tekst pod nazivom „APEL: Vučić da prestane sa patetikom i samosažaljevanjem“, u kom je premijer Srbije Aleksandar Vučić žestoko kritikovan zbog direktnih prenosa sednica Vlade i kriznog štaba i svog ponašanja na ovim sastancima. „Teleprompter“ je ubrzo prošao isto kao „Druga strana“ – naprosto, više nije bio dostupan korisnicima. Oba sajta bila su nekoliko dana van funkcije, iako sada rade, a sporni tekstovi dostupni su na njima.
Mehanizam po kom su ova dva sajta oborena sličan je onom koji smo gledali u slučaju „Feketić“. „Druga strana“ i „Teleprompter“ pali su pod naletom botova, što znači da je, u vreme kada je pola Srbije punilo džakove, gradilo nasipe i zbrinjavalo evakuisane, postojala kritična masa onih koji su imali „preča“ posla – da botuju i obaraju sajtove kritički raspoložene prema vlastima.
BLITZ KRIEG: Vrag je definitivno odneo šalu u petak, 23. maja, kada je sa blog sekcije informativnog portala „Blic.rs“ (u vlasništvu švajcarsko-nemačkog konzorcijuma Ringier – Axel Springer) uklonjen blog novinara „Vremena“ Dragana Todorovića. Tog jutra, Todorović je na blogu objavio tekst autora Novice Milića, sa naslovom „Ja, AV, podnosim ostavku“. Reč je o fiktivnoj ostavci premijera Srbije, u kojoj su pobrojane stavke Zakona o vanrednim situacijama, koje je, po mišljenju autora, premijer prekršio. „Ostavka“ je datirana na nepostojeći datum, 31. jun. Nekoliko sati nakon objavljivanja teksta, on više nije bio dostupan na „Blicovom“ sajtu. Potom je nakratko „isparilo“ sve što je Dragan Todorović u poslednje dve godine objavio na tom blogu, da bi kasnije bilo vraćeno sve, osim „ostavke“. Istog dana, međutim, blog sekcija je u potpunosti postala nedostupna na sajtu „Blic.rs“, a u trenutku pisanja ovog teksta (utorak, 27. maj po podne), blog je i dalje nedostupan. Da pojasnimo: nije reč samo o tekstu „Ja, AV, podnosim ostavku“, niti o dve godine pisanom blogu Dragana Todorovića, već o celoj blog sekciji, o svim blogerima koji su tamo objavljivali i o svim njihovim tekstovima.
Ovaj slučaj se značajno razlikuje od „Druge strane“ i „Telepromptera“, jer sajt nije pao pod naletom botova, nego je sadržaj jednostavno uklonjen odlukom administratora. Osim toga, za razliku od prva dva, koji se nalaze na besplatnim ili jeftinim platformama na internetu, sajt „Blica“ je predviđen da izdrži veliki broj posetilaca, te sigurno nije mogao da padne zbog preopterećenja. Drugo, i da je oboren, do sada bi bio vraćen, kao što je to slučaj sa „Teleprompterom“ i „Drugom stranom“.
Pošto je verovatnoća da je blog „Blica“ nestao zbog tehničkih problema, ne čudi da je upravo ovaj slučaj izazvao internet zajednicu u Srbiji da reaguje. U subotu, tačno u 19 časova, korisnici Fejsbuka u Srbiji, brojni blogeri i internet sajtovi objavili su na svojim stranicama identičan tekst peticije pod nazivom „U lice cenzuri“ (videti okvir). Ideja pokretača peticije je da se pokušajima uklanjanja kritičkih sadržaja sa interneta suprotstave tako što će ispod teksta proglasa stati imenom i prezimenom, ne krijući se iza nadimaka koje koriste na internetu. Iako je doslovno preplavio internet, ovaj apel jedva da je dopro do tradicionalnih medija. Paradoksalno, jedan od retkih informativnih portala koji su objavili da se nešto događa je upravo „Blic.rs“, koji je tekst apela preneo u prilično skraćenoj verziji, bez dela u kom se pominje ova kuća, ali ga je ipak preneo.
NAPAD PANIKE: Društvene mreže kao sredstvo informisanja nikada neće moći da dosegnu nivo pouzdanosti koji imaju mediji, iz prostog razloga što trpe svašta. Da je na njima uvek, a naročito u poslednjih desetak dana, bilo svakojakih gluposti, niko ne spori. Ali činjenica je i da korisnici društvenih mreža koji nisu skloni širenju dezinformacija, ovih dana osećaju blagi pritisak i susprežu se da otvoreno kažu šta misle.
Tome je, osim uklanjanja kritičkih sadržaja, doprineo i slučaj privođenja poznate šminkerke Jelene Maćić na informativni razgovor, zbog navodnog širenja panike.
Ovde treba razjasniti jednu stvar: Maćić je na svom Fejsbuk profilu licitirala brojem mrtvih u Obrenovcu i iznosila potpuno neproverene, zastrašujuće brojke. Nijedan iole odgovoran korisnik društvenih mreža ne bi sebi dozvolio takav gaf. Međutim, strah i autocenzuru pri postovanju na mrežama izazivaju najave da će osim Jelene Maćić biti privedeno još dvadesetak osoba. S obzirom na to da srpsko zakonodavstvo ne prepoznaje „širenje panike“ od strane pojedinaca ni kao prekršaj ni kao krivično delo, nije do kraja jasno zašto je Maćićeva privedena, te niko ko je ovih dana kritikovao vlast zbog poplave i posledica nije siguran
da policija neće zakucati i na njegova
vrata.
Peticija "U lice cenzuri"
U danima kada, usled nemara, nesposobnosti i neodgovornosti vlasti, hrabri i humani građani preuzimaju funkcije države i pomažu unesrećenima iz poplavljenih i ugroženih područja – vlast troši vreme i energiju na kršenje slobode izražavanja, napadajući i gaseći internet stranice koje pozivaju na odgovornost.
Za samo nekoliko dana, privremeno su onesposobljeni blog „Druga strana“ i portal „Teleprompter“, a obrisan je ceo blog Dragana Todorovića na portalu „Blica“ nakon što je Todorović preneo tekst u kome se navode razlozi za ostavku Aleksandra Vučića. Prinuđeni smo da pretpostavimo da će sličnih primera cenzure biti i ubuduće.
U nedostatku snažne parlamentarne opozicije, uz mali broj štampanih i elektronskih medija koji kritikuju vlast, vlada Aleksandra Vučića i njeni pomagači napadaju kritičku misao na internetu, gušeći slobodu izražavanja. Suočena s neugodnim pitanjima i činjenicama koje joj ne idu naruku, vlast pribegava sili, čime dokazuje da nema argumente kojima bi odbranila svoje postupke.
Zahtevamo da vlast odmah prestane da napada slobodu izražavanja, da prestane da ometa rad kritički opredeljenih internet stranica, te da počne da odgovara na pitanja koja joj javnost sa neospornim pravom postavlja.
Zahtevamo da vlast poštuje i sva ostala prava i slobode, kao i vladavinu prava. Zahtevamo da se odmah objave imena stradalih u poplavama.
Zahtevamo da moralno, prekršajno i krivično odgovaraju svi predstavnici vlasti, bez obzira na to na kom se nivou nalaze, za svaki život koji je mogao biti spasen da oni nisu bili nemarni, nesposobni i neodgovorni, i za svu uništenu imovinu koja je mogla biti zaštićena da su oni reagovali adekvatno.
Zahtevamo kraj cenzure i početak odgovornosti.
(Kompletan spisak blogova, građana i organizacija koje su potpisale proglas nalazi se na linku https://docs.google.com/document/d/1_oBQTON9XMwGnBX_pvqEIAHcG57Ow9VuPby20bA3n2o/edit)
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
Ovaj režim pada jer su ustali ljudi koji imaju jasan politički stav, jasno razlikuju pravdu od nepravde, ali nisu organizovani aktivisti ili politički angažovani. Režim zna da su oni najveća opasnost po opstanak korumpiranog sistema jer su većina u ovom društvu. Zato baš njih moramo štititi po svaku cenu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!