

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Krajem maja 2007. uhapšen je dotad odbjegli haški optuženik Zdravko Tolimir, general Vojske Republike Srpske i bliski suradnik još odbjeglog Ratka Mladića.
Tad glavna haška tužiteljica Karla del Ponte hitro je došla u Beograd i sastala se s najvažnijim ljudima u Srbiji, među kojima i s tužiocem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem.
„E sad još dvojicu da uhapsite“, rekla je Karla del Ponte, očito ne računajući baš „na zicer“ i na Radovana Karadžića, za kojega se tad mislilo da se krije „negdje na tromeđi“, „onda smo završili posao. Onda ćemo ih popiti“, rekla je Vukčeviću, predajući mu svečano dvije boce crnog vina, godište 2005, proizvodnja australska, na kojima su osim etikete proizvođača na stražnjoj i fotografije Karadžića i Ratka Mladića na prednjoj strani boce, sa sve privjescima za ključeve s njihovim licima oko zaptivača.


Danas znamo da je tad Vukčevićev zamjenik, tužilac Veselin Mrdak, inače samozatajan i suptilno duhovit čovjek upitao, na Karlinu konstataciju o zajedničkom „ispijanju vina“ po zgotovljenom poslu: „S njima da ih popijemo?“, a na njeno zbunjeno nerazumijevanje precizirao uz šeretski osmijeh: „Pa s Karadžićem i Mladićem?“. Uslijedila je još jedna ljutnja glavne haške tužiteljice (koju je najviše iskusio Rasim Ljajić koji ju je redovno dočekivao na surčinskom aerodromu, da bi se ona tokom dana „pripitomljavala“ i bila odobrovoljena u trenutku dolaska u Tužilaštvo za ratne zločine): „Vi niste normalni, vi pijte s njima, mi ćemo nazdraviti sami“, rekla je gledajući u Vukčevića.
Ekipa „Vremena“ nije saznala ništa ekskluzivno kad je o hapšenju još nedostajućih Mladića i Gorana Hadžića riječ. O dvjema bocama vina s etiketama s Karadžićevim i Mladićevim likom, međutim, imamo ekskluzivna saznanja i fotografije.
Tužilac Vukčević kaže da je u jednom trenutku kad je ljetos, posve iznenađujuće za javnost, uhapšen Radovan Karadžić u liku alternativnog doktora Dragana Davida Dabića, poželio da jednu bocu vina – onu s Karadžićevim likom – pošalje nazad Karli del Ponte, danas ambasadorici Švicarske u Argentini. Onda je odustao, jer: pokloni se ne vraćaju.
Ekskluzivno smo, međutim, saznali da će dvije boce vina koje je Karla del Ponte donijela tužiocu Vukčeviću biti svečano otvorene nakon što i Mladić bude uhapšen i isporučen haškom sudu, a ispijanju i zdravici smo se i sami preporučili.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve