Uhapšeni i osuđeni pripadnici IRA decenijama su koristili štrajk glađu kao metod političke borbe protiv Engleza. Čemu nas uči njihovo iskustvo
ŠTRAJK GLAĐU DO SMRTI: Bobi Sends
Ko god ovih dana štrajkuje glađu – u Sheveningenu, Mitrovici ili Zabeli – trebalo bi da prouči sedamdeset godina taloženo iskustvo članova Irske republikanske armije (IRA) koji su ovaj ekstremni vid protesta često koristili u britanskim zatvorima. Kao i u slučaju Vojislava Šešelja, ciljevi su obično bili dvostruki: neki put se štrajkovalo iz praktičnih razloga, radi poboljšanja zatvorskih uslova, neki put iz političkih, a najčešće je u pitanju bila mešavina jednog i drugog. Vremenom su umetnost gladovanja doveli do perfekcije i stekli mnoštvo mučenika, ali su retko postizali željene efekte.
Prvi slučaj štrajka glađu pripadnika IRA u britanskom zatvoru zabeležen je još pre Prvog svetskog rata, pre nego što je ova organizacija osnovana pod svojim sadašnjim imenom. Izvesni Džejms Konoli, irski patriota i sindikalni aktivista, uhapšen tokom radničkih protesta u Belfastu, stupio je u štrajk glađu septembra 1913. Taj štrajk spada među najkraće i najuspešnije: Konoli je posle sedam dana gladovanja jednostavno pušten iz zatvora, bez posledica po sebe i okolinu, ali je ušao u istoriju zato što je bio prvi. Već sledeći štrajkač, Tomas Eš, prošao je mnogo gore. Eš je 1917. godine kao pripadnik Irskog republikanskog bratstva (IRB) osuđen na dve godine zatvora zbog pozivanja na nasilje na javnom skupu. Odmah je stupio u štrajk glađu, koji je trajao svega pet dana: umro je od gušenja dok su ga nasilno hranili. Danas je u domovini gotovo zaboravljen.
Do 1920. godine IRA je osnovana pod sadašnjim imenom, a te godine su čak šezdeset njenih pripadnika stupili u masovni štrajk glađu u zatvoru u gradu Korku. Tražili su status političkih zatvorenika, koji im je bio oduzet nakon što je IRA iste godine zabranjena. Britanske vlasti su štrajkače razmestili po zatvorima širom zemlje i tako ih razbili na manje grupe. Neki su odustali od štrajka, neki su jednostavno pušteni, a neki – samo trojica –izdržali su do kraja, to jest do smrti. Prvi je umro Majkl Ficdžerald, posle 67 dana gladovanja, potom Terens Meksvini (74 dana), a malo pre njega Džozef Marfi, koji je postio dva dana duže, ali je u štrajk stupio ranije. Njihovi zahtevi nisu ispunjeni.
Tokom sledećih decenija bilo je nekoliko talasa štrajkova glađu članova IRA, sa manje-više istim ciljevima: sticanje statusa političkih zatvorenika i osvajanje simpatija javnog mnjenja. Tokom tog perioda, dvadesetak zatvorenika je umrlo, ali su i vlasti i zatvorenici mnogo štošta naučili: na primer, IRA je razvila metod štrajka u talasima (rollingstrike), sa rezervnim grupama štrajkača koji počinju da gladuju ako prethodna grupa odustane, ili ih stave na prisilno hranjenje. U istoriju su ušle sestre Marion i Dolores Prajs, koje su tokom 1940. godine prisilno hranjene 166 dana (obe su preživele). Sa svoje strane, Britanci su štrajk glađu u zatvoru definisali kao krivično delo, i zakonom zabranili oslobađanje zatvorenika koji odbija hranu. Na kraju su bili prisiljeni da te zakone ponište, ali su uporno odbijali da članovima IRA daju drugačiji tretman od običnih kriminalaca.
Verovatno najpoznatiji talas štrajka glađu dogodio se 1981. godine, tokom vladavine „čelične lejdi“ Margaret Tačer. Grupa od deset pripadnika IRA u zatvoru Mejz, koju je predvodio dvadesetsedmogodišnji Bobi Sends, krenula je u štrajk glađu sa sledećim zahtevima: 1. pravo da ne nose zatvorsku uniformu; 2. pravo da odbiju prisilan rad; 3. pravo da pripadnici IRA ne budu međusobno razdvojeni u zatvorima; 4. pravo da organizuju sopstvene obrazovne i rekreativne programe; pravo na jedan paket, jedno pismo i jednu posetu mesečno. U suštini, svi zahtevi su se svodili na jedan: ukoliko bi bili ispunjeni, zatvoreni pripadnici IRA stekli bi status političkih zatvorenika i bili jasno izdvojeni od ostalih osuđenika.
Štrajk je bio sve samo ne spontan. Bobi Sends je bio izabran među mnogim dobrovoljcima zbog mnogih faktora: bio je lepuškast, inteligentan i talentovan za poeziju, a njegova porodica je generacijama bila privržena IRA i mnogo propatila zbog toga. Iako je još u pubertetu stupio u redove ove organizacije i učestvovao u mnogim akcijama, lično nije okrvavio ruke: uglavnom je bio vozač ili stražar, a u zatvoru se našao zbog posedovanja oružja. Drugim rečima, bio je idealna osoba za privlačenje simpatija javnog mnjenja, kako u Severnoj Irskoj tako i širom sveta. I ostali štrajkači su izabrani po sličnom kriterijumu.
Pored toga, svaki štrajkač glađu je prošao kroz višenedeljne psihofizičke pripreme koje su im organizovali specijalni „timovi za podršku“, a isti timovi su bili pored štrajkača do poslednjeg daha. I porodice su bile na vreme upozorene da su im sinovi budući heroji, a njihova podrška ciljevima štrajka bila je unapred obezbeđena.
Ova priča ima tužan kraj: Margaret Tačer je ostala nepopustljiva, Bobi Sends je umro posle 66 dana, a posle njega i ostala devetorica. Pripadnici IRA nikada nisu dobili status političkih zatvorenika, ali lik Bobija Sendsa i danas krasi murale u katoličkim četvrtima Belfasta, njegov rođendan i smrt slave se kao praznici širom obe Irske, a o njegovom životu snimljen je film (Nečijemajkesin, režija Dejvid Linč 1996). I konačno, simpatije domaćeg i svetskog javnog mnjenja prema štrajkačima bile su jedan od faktora koji su motivisali vladu Tonija Blera da na početku mandata otpočne mirovni proces u Severnoj Irskoj i amnestira članove IRA, uključujući i one koji su bombama pobili desetine nevinih ljudi, a IRA je zauzvrat odustala od oružane borbe. Neko je, izgleda, ponešto i naučio.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!