
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Glavni i odgovorni urednik informativnog programa RTS
Rođena je 1966. godine u Beogradu, devojačko prezime Kirćanski. Diplomirala je jugoslovensku i opštu književnost. Počela je da se bavi novinarstvom sa 17 godina u NON-u. Ubrzo je počela da radi na radiju Studio B kod Đoke Vještice u čuvenoj emisiji „Beogradska razglednica“. Kada se otvorio TV Studio B prešla je u televizijsku verziju iste emisije. Kasnije je vodila popularne debate u udarnim večernjim terminima koje su je učinile poznatom. Prava popularnost došla je tek prelaskom na B92 1995. godine. Za izveštavanje o padu Srpske Krajine i organizovanje humanitarne pomoći za izbeglice iz Hrvatske dobila je zajedno sa koleginicom Svetlanom Lukić nagradu „Jug Grizelj“. Ta nagrada se dodeljuje za istraživačko novinarstvo, doprinos prijateljstvu među ljudima i prevazilaženje razlika među narodima.
Na radiju B92 bila je urednik informativnog programa, a posle 5. oktobra preuzela uređivanje TV B92. Tu funkciju je napustila nakon sukoba zbog prihvatanja nagrade fondacije „Braća Karić“.
Upravo je postala glavni i odgovorni urednik informativnog programa RTS-a.
Udata je za poznatog novinara Slavišu Lekića.
Zašto se posvetila elektronskim medijima: Baš zbog svog poznatog muža. „Kada sam u ‘Omladinskin novinama’ objavila prvi intervju sa tada aktuelnim direktorom TV Beograd Nenadom Ristićem, na kolegijumu su kazali da je taj intervju toliko dobar da se vidi kasetofon Slaviše Lekića. Slaviša i ja smo se tada zabavljali, i odmah sam shvatila da ću zbog toga imati problema, pa sam odlučila da karijeru nastavim u elektronskom novinarstvu. Tada su govorili da sam ja devojka, kasnije žena Slaviše Lekića, a danas nepravedno govore da je Slaviša moj muž.“
Kako je postala zvezda: Protresla je sve političke i druge faktore u seriji najpre radijskih, a zatim i tv-intervjua nazvanih „U četiri oka sa Bojanom Lekić“. Beograđani su je posebno zavoleli zbog izveštavanja o padu Krajine. Trebalo je da bude radijski domaćin još jedne velike zajedničke drame, bombardovanja 1999. godine, ali ju je u pola rečenice prekinula policija koja je zapečatila radio B92. Neki su joj kasnije zamerali da je dizala preveliku tenziju iz studija ponavljajući narodu da ne paniči veoma uspaničenim glasom.
Šta kaže o ceni koju je spremna da plati: „Više sam volela da časno perem prozore, nego da nečasno radim svoj posao. I zbog tog svog gesla padala sam s konja na magarca, ali sam dokazivala da magarac može mnogo da povuče.“
Koji joj je profesionalni moto: „Moja uređivačka politika je zapravo borba za ljudska prava. Da onima koji ne znaju kažem šta su njihova ljudska prava, a da onima koji ih krše kažem da to ne smeju da rade. Svoje sagovornike pitam onako kako to boli sve ljude i onako kako bi i oni pitali na mom mestu. Izborila sam se za to da mi ljudi veruju i to je sada moja obaveza.“
Kako objašnjava svoj uspeh: Dobrom pripremom za razgovore. „Da bih uspešno radila, moram mnogo da znam. Poznato je kakav je Vojislav Šešelj kao političar i kako se ophodi prema novinarima. Međutim, respekt prema meni izražavao je tako što je govorio da sam neprijatna, ali da ne mrzim. I to je tačno. Ja sam tu da pitam, a ne da optužujem.“
Šta je poručila Slobodanu Miloševiću: U emisiji Biljane Vilimon „Galerija tajni“ na TV Politici poručila mu je da je „napravio veliku grešku što nije prihvatio da razgovara sa mnom. Rekla sam da bi to bilo dobro i za narod i za njega.“
Šta je rekla o novim vlastima: „Za mene je veliko razočaranje ponašanje pre bih rekla ljudi iz Kabineta predsednika SRJ, nego samog gospodina Koštunice. Oni su na svoja putovanja poveli ljude koji su samo nedelju dana pre njegove inauguracije o njemu govorili kao o mačkaru i nikako drugačije. Nisu imali mesta za ljude iz nezavisnih medija na kojima se taj gospodin Koštunica jedino čuo dok nije došao na vlast. Mislim da je gospodin Koštunica kriv čak iako za to nije znao. Kriv je što ne zna.“
Što je otišla iz firme u kojoj se proslavila: Zbog sukoba oko nagrade za novinarstvo fondacije „Braća Karić“ koju je sa još dva novinara dobila za ovu godinu. Objavila je da je dala otkaz pod pritiskom koji je rukovodstvo B92 izvršilo na nju i optužila svoje bivše šefove za licemerje.
Deo redakcije B92 ju je podržao i „najoštrije osudio hajku protiv Bojane Lekić.
Šta je još ona dodala: „U pitanju je princip ljudskih prava na koje mi nemamo pravo. Nikad nisam imala problem zbog donacija B92 zato što smo uvek radili profesionalno. Smatram da bi isto trebalo da bude i sa ovom nagradom“, izjavila je Bojana Lekić.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve