img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ptica

18. фебруар 2015, 18:58 Momir Turudić
Copied

„Salam alejkom!“, zakreštala je svraka.

„Ona govori?!“

„Priča ponešto“, rekao je Ali: „Kod nas u Avganistanu je mnogo ptica ove vrste. Ako ih gajiš odmalena, mogu da nauče da govore. Ja sam ovu uzeo iz gnezda.“

Ali je otvorio vratanca i ptica je išetala iz kaveza na njegovu ruku. Perje joj nije bilo samo crno-belo, kao kod evropskih svraka, već prošarano sivim i žućkastim nijansama. „Skratili smo joj rep da bi mogla da stane u manji kavez, u onom većem nismo mogli da je nosimo na put.“

Ali putuje više od godinu dana, sa ženom i šestoro dece. Kandahar i svoju kuću su napustili prošle jeseni. „Otišli smo zbog dece. I žena i ja smo se rodili u ratu, odrasli u ratu, pola familije nam je ubijeno u ratu. Naš život je skoro prošao“, priča mirno i sabrano. „Žena je nepismena, ja sam nepismen, nismo ni smeli ni mogli da idemo u školu. Moja deca su se rodila u ratu. Neću da svakog dana razmišljam da li će se vratiti živa kad izađu iz kuće, da li će ih razneti bombaš samoubica, da li će neko da ih otme ili zakolje! Neću da žive kao što sam ja živeo!!! Znaš li šta su nam talibani radili!!!“, Ali podiže glas do vikanja, da bi se onda naglo utišao.

Granicu sa Iranom su prešli peške. Da bi lakše hodali, od stvari iz kuće su poneli samo odeću koju su imali na sebi, tako im je rekao krijumčar sa kojim su krenuli. „Ptica nije stvar, ona je član porodice, kako da je ostavimo?“, kaže Ali. „Ne, nikada se nije oglasila kada smo prelazili granice. Zna kada je opasno, pametna je.“

„Iz Irana smo u Tursku išli tri dana i tri noći preko planina. Sneg, led, padali su ljudi i ostajali na putu. Ja sam nosio bebu ispod kaputa, deca su stavljala pticu do sebe, uz telo, da se ne bi smrzla. Uplašila se kada smo čamcem prelazili iz Turske u Grčku. Bilo je gadno, oluja, kiša, umalo se nismo prevrnuli. Kada nas je prelio talas, pokvasila se, sva se izbezumila.“

Svraka je poletela i spustila se na rame Rano, jedne od Alijeve četiri ćerke. „Četori?!“ („Kako si?“, na farsiju), oglasila se. Svuda po sobi, po naslonima stolica, stolovima, krevetima vise mokri komadi odeće. „Sinoć nam je neko ukrao dve jakne i pantalone koje su se sušile tamo, u zajedničkoj prostoriji gde je televizor, a druge nemamo“, kaže Ali. „Obećali su nam da će nam dati neku odeću i obuću, bar za decu. Dobro je ovde, bolje nego po kampovima u Makedoniji i Turskoj. U Grčkoj, u Atini, nismo mesecima izlazili iz sobe, samo sam ja išao do prodavnice da kupim hranu. Nismo smeli, oni što ih zovu fašisti napadaju i tuku izbeglice po ulicama. Mene nisu, ali video sam mnogo puta kada su napadali druge, nekima su palili kuće u kojima su odseli.“

Pored ulaza u sobu, gomila blatnjavih, poluraspadnutih cipela i čizama. „Došli smo iz Grčke peške, preko Makedonije. Polako, uz prugu, noću smo spavali u šumi. Pet puta su nas vraćali iz Makedonije nazad u Grčku, dok nismo uspeli da prođemo.“ Rano je u papučama izašla iz barake, a ptica je sa njenog ramena kroz gustu zavesu pahulja odletela iznad krovova, u krošnje drveća. Husein, Alijev sin, zviznuo je i svraka mu je sletela na ruku. Otresla je sneg, prislonila kljun na njegove usne, a onda mu se popela na glavu. Dvojica crnoputih dečaka su sa strane zadivljeno gledali u Huseina i pričali nešto na somaliju. „Naravno da je puštamo da leti, uvek se vraća“, rekao je Ali.

„Idemo gore, za Evropu. Prvo za Subotiku, onda dalje, ne znam tačno kada. Pokušaš da prođeš, policija te uhvati, vrati, nekada zatvori pa pusti. Samo da ne tuku, kao u Makedoniji. Pokušaš ponovo, ako imaš snage, dok ne uspeš, čuli smo da mnogo ljudi čeka u nekoj staroj ciglani kod Subotike, bili su neki moji rođaci. Imam neke rođake u Belgiji, kada stignemo pomoći će nam valjda, koliko mogu.“

Svraka je ušla u kavez i rekla „Khoda hafez!“ („Doviđenja“), a Rano i Husein su preko rešetki spustili krpu.

Sledećeg dana, čistačica je raspremala praznu sobu u kojoj je bila Alijeva porodica, po kojoj su se vukli komadi iscepane odeće, prljava čarapa i jedna cipela bez đona. Ptica je odletela ka Evropi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
15.јул 2026. Jovana Georgievski

Vremenska kapsula

08.јул 2026. Uroš Mitrović

Večni

Vreme uživanja

02.јул 2026. Miloš Ćipranić

Bela arhitektura

Trešnja

Vreme uživanja

25.јун 2026. Katarina Stevanović

Trešnja

17.јун 2026. Zdenka Feđver

Minjoni

Komentar
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Predsednik Srbije

Komentar

Zašto je važan častan predsednik Republike?

Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure