img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pismo

30. oktobar 2003, 14:53 Maja Marsenić
Copied

Dragi …,

Kada ste poslednji put dobili pismo? Ne, ne mislim na lepo upakovane račune za telefon ili na one plave koverte koje vas pozivaju da se dana tog i tog udostojite doći na adresu tu i tu. Ne mislim ni na pozivnice za koktele, razne izložbe i prijeme. Razglednice se takođe ne računaju. U obzir jedino dolazi pismo. Dakle, koverta adresirana na vaše ime i adresu boravka, u kojoj se nalazi jedan ili više papira uredno ispisanih porukama manje ili više lične prirode.

I, kada je to bilo?

A kada ste vi poslednji put nekome napisali pismo? Zatim, ne samo da ste ga napisali nego ste smišljeno otišli u poštu i stajali u redu da ga pošaljete?

Pismo kao način održavanja veze među ljudima izgubilo je trku s vremenom. Umesto pisma, danas je mnogo jednostavnije otkucati e-mail, ili poslati faks, ili pozvati telefonom ili poslati SMS poruku. Razumljivo, jer ko danas ima vremena da odvoji dva-tri poštena sata pa da prvo napiše pismo, a onda odvoji još najmanje tridesetak minuta da ga pošalje? Osim toga, ceo taj poduhvat zahteva izuzetan stepen lične organizacije: izbor papira, olovke (obična, hemijska, nalivpero…), pronalaženje koverte, odlazak u poštu, stajanje u redu… Zaista, ko još danas – u vremenu obeleženom brzom komunikacijom – piše pisma?! Skoro niko. Šteta i tužno.

Šteta, jer pismo je, možda, najdirljiviji oblik prijateljstva i duhovne bliskosti s drugim ljudskim bićem. Tužno, jer sa pismom nestaju najtananiji delovi nas samih i tiho, tiho odlaze u nepovrat. A mi ostajemo da trajemo iz godine u godinu sve siromašniji za reči tople i meke.

Raznorodne nauke imaju veoma uverljiva tumačenja zašto je to sa pismima tako i bez trunke stida nas uveravaju da drugačije ne može ni da bude. Ako ste baš toliko željni pisma i pisama, pišite ih sami sebi kao nekakav dnevnik. Avaj, … Kada se piše samom sebi u vidu dnevnika, nedostaje ono najvažnije: slika primaoca, nada da će neko drugi to pročitati pa odgovoriti. Autor je u stalnoj opasnosti da izgubi smisao za pozitivnu samokritičnost u načinu pisanja i izražavanja. Takođe, sam autor će ubrzo pobrkati aršine objektivnosti u oceni i predstavi onoga što piše. Ali, najvažnije je zapravo to da ne postoji stvaran primalac, pa ni mogućnost odgovora. A to je isto kao da sejete dušu u vazduh.

Ili, zamislite nekog prijatelja pa mu pišite. To je već malo bolje. Uz neznatan napor mašte javlja se slika primaoca. Ali tu postoje dve začkoljice. Prva, pošto je prijatelj iz mašte, to je isto kao da pišete samom sebi. Druga, na koju adresu poslati pismo?

Ostaju vam još knjižare. Tamo možete pronaći knjige čiji je sadržaj prepiska poznatih i učenih. Čitanje tuđe prepiske daleko je najsigurnije. Ali, svaki put kada u tuđoj prepisci pročitate Dragi, Najdraži, Mili, Poštovani… poželite da i vama neko pošalje pismo koje počinje baš tim rečima.

Kako god da gledamo na tu stvar uvek se nađemo na istoj raskrsnici: Kome pisati? Šta napisati? Hoće li stići odgovor? Čim razmišljanje krene tim putem, možete biti sigurni da ste sami sebi uskratili čar neizvesnosti iščekivanja i tako postali zaverenik otuđenosti. Nemate pravo da se žalite. Svojim nedelanjem svakodnevno doprinosite tom užasnom osećanju nemanja srodne duše kojoj u toplini doma svog možete prosuti dušu na papir i neograničeno dugo se žaliti ili radovati na temu običnog života.

A to da su ljudi usamljeni i da vape za toplim, jednostavnim rečima verovatno najbolje znaju urednici časopisa. Svako ima nešto da kaže, svako oseća potrebu da se i njegov glas čuje i uvaži, svako želi da mu se odgovori. Verovatno postoje ljudi koji redakcije zatrpavaju svojim reagovanjima na dnevne događaje, a između svakog reda nevidljivim mastilom pišu o sebi samima i svojoj potrebi za dijalogom. Redakcije poput „Sandej tajmsa“ već godinama unazad u pravilnim vremenskim razmacima objavljuju zbirke „Pisma uredništvu“. Osim što ovakve zbirke sažimaju puls nacije, one najviše govore o ljudima, o usamljenosti, o potrebi da se nešto kaže makar i nikome posebnom ili određenom kao što je to redakcija nekog časopisa ili novina.

Na kraju, pismo i dopisivanje su najzdraviji i najdelotvorniji način za održavanje higijene postojanja. U pisma ne može da se uvuče nikakav virtuelni virus i zauvek izbriše naše utiske i razmišljanja.

S poštovanjem Vaša,

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
07.maj 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

23.april 2025. Bojan Bednar

Moje parče Berlinskog zida

16.april 2025. Nebojša Broćić

Mala lična utopija

10.april 2025. Jovan Kale Gligorijević

Wild horses

03.april 2025. Uroš Mitrović

Mastersi

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić

Komentar

Izbora biti neće

Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Mrači i muti, čaršijski rode

Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita

Filip Švarm

Komentar

Zašto sad želimo izbore

Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Vidi sve
Vreme 1792
Poslednje izdanje

Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora

Istorijska šansa Srbije Pretplati se
Paralelni univerzum Aleksandra Vučića

Padobranac na Floridi i ostala brukanja

Intervju: Veran Matić

Nepravda je ugrađena u sistem

Lični stav

Univerziteti i vlast – poslednja runda

Kultura sećanja

Dan pobede u Berlinu, 8/9. maj 1945.

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.
Vreme 1782 26.02 2025.
Vreme 1781 19.02 2025.
Vreme 1780 13.02 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure