img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Odricanje

19. maj 2004, 18:39 Nebojša Spaić
Copied

Dok nisam prestao da pušim, uživao sam samo u ostvarenim zadovoljstvima. A sad, nešto, uživam i u onima koja su mi uskraćena. Nema mi druge, reklo bi se.

Na primer, još od letos prekorevam sebe što, dok smo bili u Normandiji, nisam uspeo da se nateram da se samoispunjavam tamošnjim čuvenim korpama svežih morskih plodova – škampe, gambori, kozice, kako se već zovu svi ti rakovi, manji ili veći, malo ili nimalo obareni puževi, prilepci, ostrige… Krabe, desetak puta veće no što ih znamo sa Crnogorskog primorja. Sve to na gomilama leda, sa nekakvim krckalicama, od kafanice do kafanice – čista secesija, od fasada do šankova, kažu oni koji se razumeju – na svakom stolu uz obalu, krcka li krcka. Naravno, ta čudesa su na okeanskim obalama ponajbolja – a iz nekog razloga, baš taj deo Normandije važi za – najbolji u Evropi. L’Trepor, tako se zove mestašce, u koje baš na te specijalitete dolaze „priokeanci“ koji žive i po nekoliko stotina kilometara severno ili južno, uz istu tu obalu – od Holandije, pa dole, čak do Portugala. A oni valjda znaju. Šta ću, kad sam se onomad otrovao od škampa na Hvaru.

Uspeo sam, ipak, da uživam u dagnjama – nemaju onaj specifičan miris živih morskih plodova, lepo ih skuvaju – čudim se sebi kako sam ih kao klinac jeo žive, samo s kapljicom limuna – pa još spreme jal sa mileramom, jal sa karijem i senfom, jal sa bosiljkom i kojekakvim travama ili jal na još 99 načina. Žao mi, kažem, što sam preskočio te morske plodove, ali osim dagnji, uživao sam i u sirevima – najpoznatiji smrdljivi francuski sirevi, a baš ih sve volim, i jesu iz Normandije, i zovu se po imenima tamošnjih sela – šta ja znam, Kamamber, Pon l’Evek, možda je i Bri tamo negde, nisam siguran. Stabla jabuke ne samo da su Normandiju proslavile po kalvadosu (i gorko greše svi oni koji ga zovu „jabukovačom“, jer je sličnost ta dva pića ko i dobrog konjaka i domaće loze koja se kupuje na pijacama – i jedno i drugo piće pravi se od grožđa, al’ kamo sve ostalo – tehnologija, burad, sorta, uslovi zemljišta, klime…), nego i po „sidru“, pivu od jabuke, koje ujedinjuje sve osvežavajuće elemente voćnog soka i omamljujuće elemente piva. Da ne pričam da sam tu otkrio stvar koja se zove, na primer, andujet, ili tako već nekako, a što je u stvari – kobasica od škembića! Teško je opisati složeno zadovoljstvo izazvano tim gurmanlukom, osim uz apel da se zamisli divnoća ukusa kobasice (koju god najviše volite) i škembića, ako ih volite, ili uz informaciju da mi se, u melodiji jedine francuske dečije pesmice koju znam, u glavi i sad ponekad vrti refren „Andujet, peti andujet; andujet, peti andijet“. Iz Normandije – još par reči o žirafi. To je dvoipolitarska naprava za točeno pivo, sve sa slavinom i sistemom za hlađenje, koju vam lepo donesu za sto, pa ne morate da jurite kelnera svako malo da vam donese još jedno točeno. Mark i ja smo je spoznali baš isto veče kada smo maštali kako bi bilo dobro da postoji pab u kome sâm sebi možeš da nalivaš pivo, i ta podudarnost je konačan dokaz da slučajnost ne postoji, da proviđenje upravlja našim zemnim životima nagoveštavajući tu i tamo postojanje raja.

Malo li je, dakle, za jedno letovanje? Pa šta što ne volim morske plodove. Ili što više ne pušim, čak ni cigare – zarekao sam se da ću sledeću zapaliti tek za 3-5 godina, kada budem siguran da cigaretu nikad više neću.

„No, dobro – ajde“, kažem sam sebi, „žao ti je što nisi uživao u tim ljigavim puževima, možda ih vremenom i zavoliš, ko kavijar, al’ em je bio tvoj izbor, em si se i inače nauživao tamo. Pa ti se može da uživaš što nisi uživao samo u tome. Al’ šta ti je to bilo lepo jesenas u Sarajevu?“

A u Sarajevu, po podne oko 6, kaže mi Adan da dođem „Kod Kibeta“. Pitam Ljilju gde je ta kafana, a ona me pogleda ko ozbiljnog čoveka – ko da, na primer, dođe neki Sarajlija u Beograd pa kaže da ide na jagnjetinu kod Race u Boleč. I stvarno. Kafana božanstvena, sklonjena negde u onim brdskim sokacima, gde se klizaš po rapavom asfaltu – kako li im je zimi? – zaklonjena unutrašnja bašta, puno zelenila, šedrvan –prvi put sam doživeo razliku između onoga što označava taj pojam i naša reč vodoskok, i koja se sastoji ne u samom objektu označavanja, koliko u atmosferi koja ga okružuje, kojom odiše i koju izaziva, pa sam počeo i „Eminu“ da potpunije razumevam. I, kažem, sedi tu Adnan sa dva prijatelja, odma’ se vidi – vrlo prijatan neki svet, mezete neke kuglice od mesa u nekakvom kremu, čekaju jagnje koje ima neku privlačno-bledunjavu drap boju dok se okreće na ražnju, piju ko domaću viljamovku, ko dalmatinski pošip, zovu da se pridružim, a ja – imam temperaturu i boli me zub, naručujem kiselu, popijem za 15 minuta i odlazim, toliko mi loše bilo, a ljudi ostadoše začuđeni, još Adnan kaže – pa sad će da počnu da pevaju sevdalinke! A ja, elem, svojevoljno otišao. Posle sam još dva puta bio u Sarajevu, nisam se Adnanu ni javio – od sramote što sam toliko uživanje propustio. I sad, kako sam prestao da pušim, nekako se mislim – mazohistički – uživaj u kafani koju nisu probao, budalo, uživaj, jer ti nema druge već da uživaš što nemaš ono u čemu uživaš. Mada, poslaću ovaj tekst Adnanu, pa ako se javi, sledeći put kad odem u Sarajevo, smeću i ja njemu da se javim – možda me opet zove „Kod Kibeta“.

Eto. Kažem ne pušim. Kažem, uživam u odricanju. A ovo drugo, bar što se pušenja tiče, bezočno lažem. Šta mi drugo ostaje, kad sam odlučio da ne pušim. Na kraju krajeva, makar sam uživao dok sam pisao ovaj tekst – mada bih radije zapalio cigaretu. I to, zaista, iz čistog uživanja – nije nikakav problem ostaviti cigarete u smislu onom nekom fiziološkom – ima te žvake, pa mi je samo prvi dan bilo frka – ali, ja baš volim da pušim. A ne pušim. Pa uživam u odricanju. Poslednje dve rečenice mogao bih da ispisujem ponovo i ponovo, do ujutro, da nije glupo kad mogu da udaram „paste“, „paste“, „paste“ do u beskraj.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure