img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

FB TP

04. март 2015, 19:55 Teofil Pančić
Copied

Tamo negde daleko, daleko za poslednjim svetlima grada, čak tamo u nepreglednim tundrama interneta, živi jedan čovek koji se zove isto kao i ja, štaviše i izgleda isto kao i ja, a bogme je i napisao one iste knjige i novinske tekstove za koje i ja držim da sam ih napisao; pa ipak, ne – taj čovek i ja nismo jedan te isti čovek.

Jedna od stvari po kojima se razlikujemo je i ova: ja nemam i nikada nisam imao, a teško da ću ikada i imati Fejsbuk nalog (status? page? Kako god, To Nešto, znate na šta mislim). On, međutim, to ima, i lako ćete ga naći, tog „Teofila Pančića“ na tom Fejsbuku. Neretko, štaviše redovno, taj uzurpator čak tamo objavljuje moje tekstove, a da me nije pitao za dozvolu…

Postoji valjda već nekoliko godina to Fejsbuk-nešto koje se zove „Teofil Pančić“. I mada na „naslovnoj strani“ toga lepo piše da „ovu stranicu ne uređuje Teofil, nego njegovi fanovi“, ljudi većinom površno čitaju, na internetu pogotovo, i tako mnogi njeni posetioci misle da je ona ipak „moja“. Neretko mi se desi da mi se meni sasvim nepoznata osoba obrati, recimo na ulici, tvrdeći da smo ona i ja „prijatelji na Fejsbuku“. Tada mi uvek bude nelagodno: ne mogu se složiti s tim, a opet – kako da demantuješ da si nečiji prijatelj?!

Nemam zaista ni najovlašnijeg pojma o tome ko su ljudi koji su pokrenuli to Fejsbuk-nešto s mojim imenom, i koji ga održavaju i pune raznim sadržajima, ne samo mojim smatranjima i ukazivanjima pokupljenim iz raznih medija za koje pišem. Još manje mi je jasno da šta će njima to gombanje uopšte u životu. Čini mi se da su dosledno dobronamerni, pa ih zato – u kombinaciji s mojom poslovičnom lenjošću glede bilo kakvih pravnih, tehničkih i tome sličnih zapetljancija – nisam nikada ometao u njihovom (objektivno, bar iz mog ugla veoma čudnom) poslu.

Odavno me je još neki zaludnik obavestio da to „moje“ Fejsbuk-nešto postoji; prvo sam se ljutio, onda sam sve to jako, jako dugo sasvim ignorisao, upravo i zaboravio da postoji, a onda sam jednom, dosta nedavno, bog više zna kako i zašto, „ušao da pogledam“. Pa posle nekog vremena opet. Pa posle trećeg, kraćeg vremena ponovo… I tako sam počeo da povremeno pratim aktivnosti mog sajber dvojnika. Još mi je i najmanje interesantno koji će moj tekst da stavi, i kada; veće ludilo je kada se pojavi ono „korisnik Teofil Pančić je podelio/la“ ovo ili ono, nekakav već tekstualni ili audiovizuelni sadržaj na koji je „korisnik Teofil Pančić“ osetio potrebu da ukaže svojim, hm, prijateljima na Fejsu, bilo zarad kakvoće ili, naprotiv, zbog skrnavosti tog sadržaja.

To je valjda i najmahnitiji deo priče. Desi se, naime, ponekad i to da ovaj Teofil Pančić koji piše tekst koji upravo čitate u „Vremenu“ – a koji će neizbežno poslužiti kao hrana za sadržaj onog „Teofila Pančića“ sa Fejsbuka – ugleda tamo ponešto što on nikada ne bi podelio/la, ali je, eto, njegov sajber dvojnik to iz nekog razloga podelio/la, i šta sad da se radi, rasuto perje se ne može vratiti u jastuk… Zar da bazam ulicama kao čovek-sendvič s natpisom: „Ovim putem izjavljujem da nisam ništa podelio/la“?!

Dugo sam, rekoh već, bio zdravo ljut na tog „Teofila Pančića“ koji se drznuo da, sve nekako u moje ime, boravi tamo gde ja ne osećam nikakvu potrebu da budem zastupljen, pa sam ga onda još duže ignorisao, a sada sam, eto, nekako pasivno pristao na njega, ne što bih promenio mišljenje nego, biće, tako što je inercija pobedila… I tako ga danas povremeno obiđem, da vidim gde je, šta radi i treba li mu nešto. Moglo bi se reći da sam nevoljko priznao da je i on tu – onako kao kad u patrijarhalnom svetu biološki otac mrgodno prizna vanbračno dete – i da njegov život – možda, možda – takođe ima nekog smisla. Ali, sve to važi samo dok se ne pređe granica, a to je uvek jedno, ali važno: mora se znati da je on – on, a da sam ja – ja.

I da ja, naravno, nemam „prijatelje na Fejsu“…

(autor je predsednik offline sekcije Nezavisnog društva novinara Vojvodine)

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
15.јул 2026. Jovana Georgievski

Vremenska kapsula

08.јул 2026. Uroš Mitrović

Večni

Vreme uživanja

02.јул 2026. Miloš Ćipranić

Bela arhitektura

Trešnja

Vreme uživanja

25.јун 2026. Katarina Stevanović

Trešnja

17.јун 2026. Zdenka Feđver

Minjoni

Komentar
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Predsednik Srbije

Komentar

Zašto je važan častan predsednik Republike?

Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure