Bjelorepan

Na kratkoj, svakodnevnoj maršruti od kuće do posla (a i nazad), još krmeljiva, kroz prozore gradskog autobusa svakodnevno vidim ne znam tačno koliko, ali u svakom slučaju pristojno jato golubova, dva-tri fazana, sigurno više od pet galebova, ponekada i vjetrušku ili dvije, o vranama da i ne govorim, jedino nikada, ama baš nikada, nijednog orla bjelorepana. A tvrde da je baš tu, samo stotinjak metara vazdušnom linijom udaljen od mene, mog stana, pa i bulevara kojim svakodnevno prolazim najmanje dva puta, zatim keja kojim relativno često šetam ili vozim bicikl ne propuštajući da svako malo pažljivo pogledam iznad drveća Velikog ratnog ostrva. Šta – kakav sad orao bjelorepan? Zar ne znate da na beogradskom Velikom ratnom ostrvu, na ušću Save u Dunav, u centralnom dijelu naše dvomilionske prestonice, živi najveći orao Evrope, i to ne jedan nego navodno nekoliko parova sa svojim bebama pticama?

Strogo zaštićena vrsta, indikator zdrave sredine koji prvi reaguje na zagađenja vazduha, sa rasponom krila do dva i po metra, bez prirodnih neprijatelja (osim čovjeka), jedna je, i meni najviše fascinantna, od 163 vrste ptica koliko ih je zabilježeno na ovom rječnom ostrvu i njegovoj neposrednoj blizini.

E pa tu je, odnosno vratio se prije nekoliko godina nakon pet decenija odsustva i gomile konvencija koje ga štite od izumiranja, tvrde ornitolozi, a i dokazuju kamere koje su vrijedni radnici Gradskog zelenila postavili na drveće sa pogledom na gnijezda kako bi zainteresovani građani uživo (via YouTube) mogli pratiti dešavanja u njima. „Dešavanja“ podrazumijevaju gniježđenje, piljenje, staranje odraslih orlova o potomstvu itd. S obzirom na to da su se mladi bjelorepani izlegli nedavno, prije tek nekoliko sedmica, ukoliko se sada uključite uživo na pomenuti kanal Gradskog zelenila moći ćete vidjeti kako se par orlova brine o mladuncima i kako oni rastu u gnijezdu. Za razliku od rijaliti emisija koje se emituju na televizijama sa nacionalnom pokrivenošću, ova bi mogla imati edukativni karakter te bismo kolektivno mogli učiti bar kako se o potomcima i održavanju gnijezda brinu oba roditelja podjednako, te kako su pažljivi prema svojoj okolini. Zainteresovanih građana, pogađate ispravno, nema mnogo, a i budimo realni, koliko je društveno prihvatljivo sjediti i gledati uživo šta dva orla rade u svom domu, a da niste neko ko se stvarno bavi proučavanjem te vrste. Mada, kad smo već kod toga, složićemo se, da nije ni prihvatljivo gledati šta grupa ljudi radi u izolovanoj kući, pa, eno, milioni ljudi ipak pomno prate po čitav dan. Moram priznati da sam ja ovu mogućnost, vođena voajerskim nagonom, iskoristila samo jednom i to tek na nekoliko sekundi. Dovoljno dugo da se uvjerim koliko, čak i savijenih krila, bjelorepan izgleda mudro i moćno, ne mareći za interesovanje posjetilaca kojima, 20 metara ispod, table „Pažnja! Zona orla belorepana“ prekidaju šetnju i odvlače poglede ka visini.

Mojim prijateljima je prilično zabavno moje interesovanje i divljenje usmjereno na ovu pticu te je s vremenom postalo predmet internih šala, ali sam prilično sigurna da i oni kada su u blizini ostrva ili gledaju na njega sa Kalemegdana ili zemunskog Gardoša, pogledaju iznad visokog drveća i dalje ka oblacima, nadajući se da će vidjeti kako leteća gromada krstari iznad centra grada koji je naše zajedničko stanište. U vodičima piše da je najbolja lokacija za posmatranje leta ove veličanstvene ptice potez kod Ušća i između Ratnog ostrva i Sportskog centra „Milan Gale Muškatirović“. Legenda kaže da se nekada može vidjeti kako kruži visoko iznad samog Trga Republike.