Kolumnista Peščanika Dejan Ilić je na proleće 2025. godine priveden i držan u pritvoru jer je u javnom prostoru rekao svoje političko mišljenje, a to je policija protumačila kao poziv na izazivanje nereda.
„Imate da birate – ili ćete tim ljudima otvoriti vrata da se sklone, a otvaranje vrata je ta prelazna vlada, ili ćete se pomiriti sa tim da će teći krv ulicama, da ćemo izgubiti ne znam koliko života i ne znamo čije živote, da bismo se oslobodili njih“, izjava je na osnovu koje je priveden po članu 343 Krivičnog zakonika.
Deljenje sadržaja na mrežama
Srpsko pravosuđe ne odustaje od terećenja za navodno širenje panike i poziva za nasilno rušenje ustavnog poretka, a sad ide i korak dalje. U predlogu promene Krivičnog zakonika uvodi se član 343 a – „objavljivanje materijala kojima se savetuje izvršenje krivičnog dela“
„Najoštriju kritiku zaslužuje odredba kojom se predviđa uvođenje novog krivičnog dela 343 a“, kaže advokat Rodoljub Šabić. „Sa stanovišta legitimnih javnih interesa, odredba je nepotrebna, a diletantski ili perfidno krajnje fluidno formulisana i podobna za ekstremno široka tumačenja samim tim i teške zloupotrebe i kršenja ljudskih prava.“
Po novom krivičnom delu bi se svako „ko putem sredstava informacionih tehnologija ili na drugi način učini dostupnim materijal koji sadrži informacije kojima se daju saveti u cilju izvršenja krivičnih dela“ mogao kazniti zatvorom do tri godine.
To bi značilo da neće biti, kao do sada, optužen samo onaj ko navodno širi lažne vesti ili poziva na nasilje na društvenim mrežama ili u javnom prostoru, već će istom kaznom biti kažnjeno i „lice koje vrši posredovanje u pristupanju tom materijalu“, odnosno neko ko možda pošalje fotografiju, video ili audio snimak, koji će se kasnije objaviti.
A materijalom se smatra „svaki materijal koji zvučno ili vizuelno sadrži uputstva ili savete“.
„Za uvođenje novog krivičnog dela nema nikakvih opravdanih razloga“, kaže Šabić, nekadašnji poverenik za informacije od javnog značaja Srbije. „Krivični zakonik (član 35) već predviđa kažnjavanje onog ko umišljano pomogne u izvršenju krivičnog dela a pod pomaganjem podrazumeva i davanje saveta ili uputstava. Osim što je potpuno suvišna, predložena odredba je artikulisana tako da sve što bi trebalo da je relevantno ostavlja nejasnim.“
Šta je „panični“ materijal
Dodaje da nije jasno ni šta može biti „materijal koji sadrži uputstva i savete za izvršenje krivičnog dela“? Da li to može biti, na primer, i sudska presuda u kojoj se detaljno opisuje način izvršenja nekog krivičnog dela? Ili kriminalistički romani i priče?
Šabić dodaje da bi se tako mogli hapsiti ljudi koji samo podele nečiju objavu na društvenim mrežama?
„Kako je uopšte moguće, kao da smo u vremenu inkvizicije, predviđati da se i samo čitanjem ili slušanjem nekog teksta može izvršiti krivično delo“, pita se Šabić.
Vlada i ministarstvo pravde su, dodaje on, i prilikom poslednjih izmena 2024. predlagali manje-više isto, ali su posle oštrih kritika odustali od očigledno besmislenog predloga. Sada navodnim preciziranjem da se inkriminacija ne odnosi na sva krivična dela i nabrajanjem grupa krivičnih dela na koja se odnosi još jednom pokušavaju isto.