„Ocena tri. Ispod proseka zadovoljava kriterijum. Tako je moj šestomesečni rad kao novinara na ‘Juronjuzu’ ocenila glavna i odgovorna urednica Dragana Pejović. I to nakon što me lično pozvala da se vratim u redakciju. Bez ikakvog konkretnog objašnjenja, bez jasnih kriterijuma ocenjivanja, a pogotovo bez mogućnosti da se branim, na moju kućnu adresu nekoliko dana kasnije stigao je otkaz – pod obrazloženjem da sam tehnološki višak“.
Ovim rečima svoj tekst počinje Pavle Kosić, donedavni novinar televizije „Juronjuz Srbija“, koji je među najmanje 12 zaposlenih koji su krajem juna dobili otkaz. U njegovom svedočenju koje je objavljeno na sajtu Udruženja novinara Srbije oslikava se njegova profesionalna sudbina i šta se dešavalo sa uređivačkom politikom ove medijske kuće.
Dan koji je promenio sve
„U novinarskim krugovima se već neko vreme govori o promeni uređivačke politike Juronjuza“, piše Kosić. „Atmosfera u redakciji bila je napeta otkako sam se vratio u decembru prošle godine“.
Kao ključni trenutak, navodi dan kada se na sajtu ove televizije pojavilo nepotpisano saopštenje pod naslovom „Pozivamo nadležne da omoguće rad RTS-a“, objavljeno 18. aprila – baš u jeku studentske blokade zgrade Javnog servisa.
„Do danas niko nije javno stao iza tog teksta, dok je redakciji preostalo da samo nagađa ko je autor“, piše Kosić. U saopštenju su studenti upoređeni sa Crvenim Kmerima – zloglasnim režimom koji je odgovoran za smrt oko dva miliona ljudi u Kambodži.
„Kolege su odbile da pročitaju čak i ‘ublaženu’ verziju teksta, uprkos pretnjama da će snositi ‘posledice’. Te večeri se gotovo cela redakcija javno ogradila od tog teksta“.
Ćutanje urednice
Kosić ističe da je, iako je dotad imao „korektan, ali već narušen“ odnos sa glavnom urednicom, očekivao podršku. Napisao joj je poruku u kojoj navodi: „Nadao sam se da ćeš podržati svoje novinare u otporu koji su pružili pokušaju zloupotrebe redakcije“.
Odgovor, kaže, nikada nije dobio. „Barem ne direktan“.
Umesto toga, usledilo je ignorisanje predloga, zatim zabrane tema, potom promena u smenama i na kraju – otkaz.
Zabranjene teme
Kosić navodi više konkretnih primera cenzure: „Na predlog da uradimo priču o ofšor kompanijama, glavna urednica rekla je da ne misli da se ta tema može obraditi ‘kroz dva sagovornika i bez ozbiljnog istraživanja’. Dodala je da možemo da se dogovorimo sledeće nedelje. Taj razgovor se nikada nije desio“.
Slična sudbina zadesila je i predloge o policijskoj brutalnosti, Danu slobode medija, kao i izmeni zakona o EXPO.
„Takve i slične priče nekada su bile sastavni deo programa Juronjuza, na šta sam ukazivao u više navrata“, podseća Kosić.
Kazna kroz smene
„Kada bih se požalio da su nove smene iscrpljujuće, kao i da je nemoguće da jedan novinar bude na tri mesta u isto vreme – samo bih dobio još takvih smena“.
Novi sistem rada bio je, kaže, samo uvod u sistematizaciju i racionalizaciju, najavljenu od strane rukovodstva pod izgovorom da su „vlasnici nezadovoljni rezultatima“.
„Atmosfera napetosti tako je prerasla u atmosferu iščekivanja očekivanog“, piše Kosić. Sve je kulminiralo 25. juna, kada je otpušteno najmanje 12 zaposlenih, a prethodno i novinarka Marija Šehić.
Zabrana istraživanja kao politika
„Cenzura, politička propaganda, prećutkivanje važnih informacija i zabrana istraživanja određenih tema – nespojivi su sa novinarstvom“.
U tom okruženju, kaže, prostor za pošteno bavljenje profesijom sve je manji, ali nije nestao.
„Dužnost novinara je da ne ćuti. U slučaju redakcije Juronjuza pokazalo se da to može da košta, ali novinarski integritet je nešto što se teško gradi, a vrlo lako može da se uruši“.
Kompletan tekst Pavla Kosića možete pročitati na portalu Udruženja novinara Srbije.