Ništa nije bilo normalno pre, za vreme i posle izbora u deset lokalnih samouprava 29. marta 2026. Bio je to vrhunac nenormalnosti koju je uspostavila Srpska napredna stranka. Aleksandar Vučić je u nedelju uveče slavio nakaradnost sopstvenog sistema vladanja
Prošli su još jedni lokalni izbori. Ovog puta se glasalo u deset lokalnih samouprava u kojima pravo glasa ima oko četiri odsto glasačkog tela. U skladu sa ustaljenom praksom i ovoga puta je režim Aleksandra Vučića od izbora za ljude koje građani smatraju najpodobnijim za rešavanje komunalnih problema napravio lažni boj za opstanak Srbije i srpstva. I ovoga puta je bila upregnuta čitava državna i partijska mašinerija: ministri i paravojne SNS formacije, građevinske mašine, službene limuzine i džipovi, potkupljivalo se i zastrašivalo, režimski mediji su nedeljama pre otvaranja glasačkih mesta grmeli i sejali laži i klevete.
Sve već viđeno, ali ne u ovakvim razmerama. Osetan je bio grč vladajuće garniture, kao da im se radi o glavi, kao da je pitanje pobede u svih deset lokalnih samouprava za njih pitanje biti ili ne biti.
U takvu nenormalnu situaciju su se sami doveli gradeći 14 godina sistem koji počiva na mitu o nepobedivosti Aleksandra Vučića, pa sada u vrhu vlasti postoji bojazan da bi nakon prvog poraza, makar i u najmanjem selu, čitava konstrukcija mogla da se raspadne kao kula od obmana i sve njihove privilegije ispare kao prljava voda na usijanoj ringli.
Upravo zbog toga, kršeći sijaset zakona, režim već dobrih godinu dana prosto odbija da raspiše izbore za mesne zajednice u Novom Sadu.
Preslikavanje lokalnih na parlamentarne izbore
Jedan od zaključaka ovih lokalnih izbora je da su parlamentarni izbori za Aleksandra Vučića postali još veća noćna mora, jer njihov ishod nije odraz slobodne volje birača, već primene goleme sile, trošenja enormnih finansijskih sredstava i angažovanja ograničenog broja lojalista spremnih na fizičke obračune sa protivnicima vlasti i pravljenje haosa.
Metodologiju očuvanja vlasti viđenu u Aranđelovcu, Bajinoj Bašti, Boru, Kladovu, Knjaževcu, Kuli, Lučanima, Majdanpeku, Sevojnu i Smederevskoj Palanci nemoguće je, međutim, primeniti na parlamentarnim izborima na kojima se istovremeno glasa u 174 jedinica lokalne samouprave – u 145 opština, 28 gradova i Gradu Beogradu koji ima status posebne teritorijalne jedinice.
Zato ih Aleksandar Vučić i ne raspisuje.
I zato što u većim gradovima SNS sa svim prilepcima odavno mora da računa sa ubedljivim porazom, a samo je u Beogradu i Novom Sadu registrovano oko dva miliona birača.
Foto: Tanjug / Amir HamzagićSukob u Kuli
Izlaznost i odsustvo straha
Velika izlaznost na proteklim lokalnim izborima pokazuje da je probuđen veliki broj apstinenata koji nisu skloni vladajućim partijama. Sa druge strane je već godinu dana postojan trend pada popularnosti Srpske napredne stranke koja ne može da ponudi apsolutno ništa više novo.
U svim ovim lokalnim sredinama isticao se veliki broj mladih ljudi koji se ne daju zastrašiti, koji neće da ustuknu pred odredima strateški raspoređenih naprednjačkih crnokapuljaša. Isto važi i za rekordno velik broj posmatrača i kontrolora glasačkog procesa.
Nenormalan pokušaj pretvaranja birališta u ratne zone nije urodio željenim plodom, naprotiv: stiče se utisak da je motiv pobornika pravne države, koji se zalažu da se na izbore ubuduće izlazi bez bojazni od toga da ćeš dobiti štanglu u glavu, još veći.
Potpuno je nenormalno da se u Srbiji kontrolori izbora izjašnjavaju do koje mere su spremni da rizikuju sopstvenu glavu i snabdevaju biber-sprejom da bi u slučaju nužde mogli da se odbrane od batinaša koje plaća vlast.
Suludo je da se na svakim lokalnim izborima angažuju žandarmerija i policijska brigada, da vlast šalje lojaliste poput Marka Krička, trenutno šefa Uprave kriminalističke policije, da interveniše u slučaju da rekordan broj glasova stogodišnjaka, na primer, SNS-u ne donese prevagu.
Jedan predsednički kandidat i ukrupnjavanje izbornih lista
Vučić parlamentarne izbore može da odlaže do kraja 2027. godine, ali mu predsednički izbori kucaju na vrata. Ishod i jednih i drugih autokratska vlast koja je prešla svoj zenit više ne drži u svojim rukama. Može samo da pokuša da evoluira u otvorenu diktaturu i počne da, po uzoru na Putina, Lukašenka i Erdogana, trpa u zatvore viđenije političke rivale.
Ishod i predsedničkih i parlamentarnih izbora, čak i pod ovakvim izbornim uslovima, zavisi samo od sposobnosti Studentskog pokreta i opozicionih partija da se dogovore oko jednog zajedničkog predsedničkog kandidata i ukrupnjavanja biračkih lista. Pitanje je samo da li je osećaj odgovornosti za budućnost ove zemlje jednih snažniji od volje za opstankom na vlasti po svaku cenu drugih .
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„Vlasti se sad hvale time što smo izgubili kao zemlja šest meseci sa tim preganjanjem sa Venecijanskom komisijom“, kaže nekadašnji šef Misije Srbije u EU Duško Lopandić
„Mi kao proevropska stranka i grupacija koja se koncentriše sada sa namerom da izađe na izbore, smatramo da neko kao Milo Lompar ne može da bude predsednik Srbije, uprkos onome - ili Srbija ili mafija“, ističe Marinika Tepić
„Uplašena konstantnim padom svog rejtinga, i uporednim rastom studentskog pokreta, vlast bi da proglasi studente za terorističku organizaciju i spreči njihovo učešće na izborima“, kaže redovni član SANU i profesor Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Radomir Saičić
Primeri Crne Gore i Albanije pokazuju na koji način se komunicira u javnosti onda kada zemlja zaista želi da uđe u Evropsku uniju, kaže novinarka portala Savremena politika Sofija Popović
Jerg Heskens je podržavao projekat „Jadar“, čak i kada su pojedinci iz nemačke ambasade u Beogradu ukazivali na to da Nemačka ne bi trebalo da ga forsira zbog protivljenja građana, piše BIRN
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.