
In memoriam
Preminula Žiža Stojanović
Žiža Stojanović je bila članica pozorišta u Nišu, Novom Sadu i Beogradu, a u karijeri je odigrala više od 120 pozorišnih uloga
Žiža Stojanović je bila članica pozorišta u Nišu, Novom Sadu i Beogradu, a u karijeri je odigrala više od 120 pozorišnih uloga
U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović
Prostor i vreme, ljudski odnosi u prostoru i vremenu, odnos autora teksta, lika kome je dat tekst i osobe (glumca/izvođača) koji govori tekst, gledalac koji svojim gledanjem utiče na predstavu i energija koja sve ove činioce drži na okupu – to je ono što bismo na osnovu Liješevićeve predstave mogli odrediti kao pozorište
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
"Njih više nema", tekst Dorutina Baša, režija Andrej Nosov, “Hartefakt kuća”
Maga Jelene Kajgo, u režiji Borisa Todorovića i izvođenju Narodnog pozorišta Užice, Razbijeni krčag Hajnriha fon Klajsta, u režiji Tanje Mandić Rigonat i izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke
U Beogradu je 7. maja preminuo glumac i reditelj Erol Kadić, stalni član ansambla Pozorišta Atelje 212
Dve najnovije knjige Svetislava Jovanova bave se teorijom pozorišta, i nisu za prekraćivanje vremena. One su za one kojima je pozorište potrebno, koji o njemu razmišljaju
Drugi showcase Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) organizovan je od 27. do 30. marta sa željom da se rad ovog pozorišta prikaže selektorima, upravnicima i kritičarima izvan Hrvatske. Na festivalu su prikazane četiri predstave: Anđeo od leda, Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute, Jezik kopačke i Samo kraj svijeta (koprodukcija s Istarskim narodnim kazalištem – gradskim kazalištem Pula). Kritičarka “Vremena” piše o tri
Nad glavama pozorištnika kao kakva zlokobna nadstrešnica visi pitanje “igrati ili ne”. Da li pozorišta treba da rade, to jest da se igraju predstave kako bi umetnici i publika mogli da dele svoj zajednički stav o društvenom problemu?
Razumna devojka je važan lik koji najavljuje emancipaciju nove klase i, istovremeno, početak emancipacije žena. Goldonijeva Mirandolina je pametna, vredna, finansijski nezavisna (zahvaljujući nasleđu i svojim sposobnostima), klasno osvešćena i uspešna, a novac je potvrda moralnih i duhovnih vrednosti
Da li pozorišta treba da igraju predstave dok se na trgovima, ulicama i drumovima ove zemlje odvija jedna sasvim drugačija vrsta teatra
Pozorišta su otkazala predstave, jedan broj zaposlenih u muzejima ne radi ali su izgleda svi otvoreni za publiku, knjižare poznatih izdavača ne rade…
“Pričaće se o generaciji koja je pokrenula ne revoluciju, nego evoluciju. Ovo je civilizacijski, evolucioni korak. Mi, stariji, zaboravili smo da je to moguće”
Princeza Ksenija od Crne Gore
Crnogorsko narodno pozorište, režija Radmila Vojvodić
U ponedeljak je održan skup pozorišta u Novom Sadu „Pozorište na ulici“, a „Kultura u blokadi“ poziva u utorak na skup „0, 67 posto“ ispred Ministarstva kulture
Ako ima (otetih) para, oni mogu živeti i sa ubistvima i samoubistvima i prevarama, i tek kada para ponestane, nastane haos i munjeviti sunovrat. Sve će, manje ili više, preživeti, samo im ne dirajte novac
U ponedeljak počinje sedmodnevni štrajk glumaca u pozorištima Beograda, Novog Sada, Sombora i Zrenjanina. Evo kakva su pravila
Prvi put u istoriji srpskih pozorišta doneta je odluka o štrajku. Trajaće sedam dana, počevši od ponedeljka
Svet puno toga očekuje od čoveka. Svet puno toga očekuje i od Beograda, ako ne i više. Čovek umire samo jednom, a Beograd je uništavan bezbroj puta, i iznova se obnavlja iz istorijskih ruševina. Ja se kunem u gradove, ne u države. Kunem se u Njujork i Novi Sad.
Mina Petrić: Nezaboravak, potočnica, zmijske oči; režija Tara Mitrović; Srpsko narodno pozorište
Prema saznanjima „Vremena“, na sastanku u utorak većina beogradskih pozorišta je glasala za obustavu rada. Njihove kolege iz drugih gradova će se izjasniti do četvrtka kada se očekuje i konačna odluka
Očekuje se da će predstavnici pozorišta i predsedništvo Udruženja dramskih umetnika sutra odlučiti da li i na koji način obustaviti rad
“Pošto živimo u društvu spektakla, onda moramo da tražimo alternativu teroru ekrana; u tom smislu je pozorište dragoceno ukoliko ga ne doživljavaš samo kao vizuelnu umetnost. Upravo zbog ekranskog terora treba se boriti za izgovorenu, živu reč”
Katarina Mitrović: Sve dobre barbike; režija Đorđe Nešović; Hartefakt
Po čemu pamtimo neke pozorišne predstave? Ovo je pet najboljih u 2024, po izboru Marine Mađarev Milivojević, kritičarke “Vremena”
“Neki od nas pamte da smo, makar nakratko, imali demokratiju. Ipak, sve ovo samo je trenutak u vremenu koji se, doduše, prilično odužio i kome se po učestalosti tragedija koje živimo nazire kraj”