
Pozorište
Podivljala mašina za jedenje supe
Igra, režija Milica Kralj, dramaturškinja Mila Milošević, igraju Ljiljana Slović, Vladan Milić, Vučić Perović, Uroš Jovčić, Milica Janketić, Katarina Marković, Teodora Ristovski

Igra, režija Milica Kralj, dramaturškinja Mila Milošević, igraju Ljiljana Slović, Vladan Milić, Vučić Perović, Uroš Jovčić, Milica Janketić, Katarina Marković, Teodora Ristovski

Pred Sajam knjiga, a povodom godišnjice smrti velikog glumca koga volimo, objavljena je Monografija Žarko Laušević da obelodani i sačuva uspomene Voje Brajovića, Dragane Varagić, Slavka Štimca, Slobodana Unkovskog, Vlade Divca... na njihovog Lauša

Iako će najstarije pozorište za decu veliki rođendan dočekati kao podstanar i bez novca za premijere, sve ono što je postiglo u međuvremenu prevazilazi probleme. Zato u razgovoru sa Milenom Depolo, dramaturškinjom “Buhe”, preovlađuju lepe teme

Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće

Zaposleni u Narodnom pozorištu danas stupaju u jednočasovni štrajk upozorenja zbog nezadovoljstva novim Upravnim odborom i Pravilnikom o radnoj disciplini. Podršku glumcima pružaju studenti i kolege iz drugih pozorišta

Sarajevo Theatre Showcase – Let’s meet! (Sarajevo, 12–14 septembar)

Predstava Pačija škola je skinuta sa septembarskog repertoara Lutkarskog pozorišta u Nišu odmah nakon premijere zato što je neko u njoj video ono čega nema: pištaljke sa protesta, palestinsku zastavu i žute prsluke studenata-redara

Reditelj Marko Torlaković navodi da je bilo pritisaka još pre premijere, dok direktorka Lutkarskog Milica Radulović tvrdi da je jedini razlog ukidanja to što je predstava namenjena večernjoj sceni

Da li ideja umetnika može da ima veći značaj od njegovog rada? Naravno da može. Da li sve to možemo zvati umetnošću? Takođe – da, ako tako želimo. A da li je pozorišna predstava umetnost ili društveni čin? E, o tome nećemo misliti isto

Moto Nišvil džez teatarskog festivala glasi „Igrati ili ne igrati” jer zaista živimo tu dualnost koju živi Hamlet i koja asocira na „biti ili ne biti”, kaže za „Vreme” Maja Mitić, umetnička direktorka i selektorka festivala

Žiža Stojanović je bila članica pozorišta u Nišu, Novom Sadu i Beogradu, a u karijeri je odigrala više od 120 pozorišnih uloga

U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović

Prostor i vreme, ljudski odnosi u prostoru i vremenu, odnos autora teksta, lika kome je dat tekst i osobe (glumca/izvođača) koji govori tekst, gledalac koji svojim gledanjem utiče na predstavu i energija koja sve ove činioce drži na okupu – to je ono što bismo na osnovu Liješevićeve predstave mogli odrediti kao pozorište

U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije

"Njih više nema", tekst Dorutina Baša, režija Andrej Nosov, “Hartefakt kuća”

Maga Jelene Kajgo, u režiji Borisa Todorovića i izvođenju Narodnog pozorišta Užice, Razbijeni krčag Hajnriha fon Klajsta, u režiji Tanje Mandić Rigonat i izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke

U Beogradu je 7. maja preminuo glumac i reditelj Erol Kadić, stalni član ansambla Pozorišta Atelje 212

Dve najnovije knjige Svetislava Jovanova bave se teorijom pozorišta, i nisu za prekraćivanje vremena. One su za one kojima je pozorište potrebno, koji o njemu razmišljaju

Drugi showcase Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) organizovan je od 27. do 30. marta sa željom da se rad ovog pozorišta prikaže selektorima, upravnicima i kritičarima izvan Hrvatske. Na festivalu su prikazane četiri predstave: Anđeo od leda, Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute, Jezik kopačke i Samo kraj svijeta (koprodukcija s Istarskim narodnim kazalištem – gradskim kazalištem Pula). Kritičarka “Vremena” piše o tri

Nad glavama pozorištnika kao kakva zlokobna nadstrešnica visi pitanje “igrati ili ne”. Da li pozorišta treba da rade, to jest da se igraju predstave kako bi umetnici i publika mogli da dele svoj zajednički stav o društvenom problemu?

Razumna devojka je važan lik koji najavljuje emancipaciju nove klase i, istovremeno, početak emancipacije žena. Goldonijeva Mirandolina je pametna, vredna, finansijski nezavisna (zahvaljujući nasleđu i svojim sposobnostima), klasno osvešćena i uspešna, a novac je potvrda moralnih i duhovnih vrednosti

Da li pozorišta treba da igraju predstave dok se na trgovima, ulicama i drumovima ove zemlje odvija jedna sasvim drugačija vrsta teatra
Pozorišta su otkazala predstave, jedan broj zaposlenih u muzejima ne radi ali su izgleda svi otvoreni za publiku, knjižare poznatih izdavača ne rade…

“Pričaće se o generaciji koja je pokrenula ne revoluciju, nego evoluciju. Ovo je civilizacijski, evolucioni korak. Mi, stariji, zaboravili smo da je to moguće”

Princeza Ksenija od Crne Gore
Crnogorsko narodno pozorište, režija Radmila Vojvodić

U ponedeljak je održan skup pozorišta u Novom Sadu „Pozorište na ulici“, a „Kultura u blokadi“ poziva u utorak na skup „0, 67 posto“ ispred Ministarstva kulture

Ako ima (otetih) para, oni mogu živeti i sa ubistvima i samoubistvima i prevarama, i tek kada para ponestane, nastane haos i munjeviti sunovrat. Sve će, manje ili više, preživeti, samo im ne dirajte novac