
Drugi štrajk u Srbiji
Kultura Srbije u generalnom štrajku
Pozorišta su otkazala predstave, jedan broj zaposlenih u muzejima ne radi ali su izgleda svi otvoreni za publiku, knjižare poznatih izdavača ne rade…
Pozorišta su otkazala predstave, jedan broj zaposlenih u muzejima ne radi ali su izgleda svi otvoreni za publiku, knjižare poznatih izdavača ne rade…
“Pričaće se o generaciji koja je pokrenula ne revoluciju, nego evoluciju. Ovo je civilizacijski, evolucioni korak. Mi, stariji, zaboravili smo da je to moguće”
Princeza Ksenija od Crne Gore
Crnogorsko narodno pozorište, režija Radmila Vojvodić
U ponedeljak je održan skup pozorišta u Novom Sadu „Pozorište na ulici“, a „Kultura u blokadi“ poziva u utorak na skup „0, 67 posto“ ispred Ministarstva kulture
Ako ima (otetih) para, oni mogu živeti i sa ubistvima i samoubistvima i prevarama, i tek kada para ponestane, nastane haos i munjeviti sunovrat. Sve će, manje ili više, preživeti, samo im ne dirajte novac
U ponedeljak počinje sedmodnevni štrajk glumaca u pozorištima Beograda, Novog Sada, Sombora i Zrenjanina. Evo kakva su pravila
Prvi put u istoriji srpskih pozorišta doneta je odluka o štrajku. Trajaće sedam dana, počevši od ponedeljka
Svet puno toga očekuje od čoveka. Svet puno toga očekuje i od Beograda, ako ne i više. Čovek umire samo jednom, a Beograd je uništavan bezbroj puta, i iznova se obnavlja iz istorijskih ruševina. Ja se kunem u gradove, ne u države. Kunem se u Njujork i Novi Sad.
Mina Petrić: Nezaboravak, potočnica, zmijske oči; režija Tara Mitrović; Srpsko narodno pozorište
Prema saznanjima „Vremena“, na sastanku u utorak većina beogradskih pozorišta je glasala za obustavu rada. Njihove kolege iz drugih gradova će se izjasniti do četvrtka kada se očekuje i konačna odluka
Očekuje se da će predstavnici pozorišta i predsedništvo Udruženja dramskih umetnika sutra odlučiti da li i na koji način obustaviti rad
“Pošto živimo u društvu spektakla, onda moramo da tražimo alternativu teroru ekrana; u tom smislu je pozorište dragoceno ukoliko ga ne doživljavaš samo kao vizuelnu umetnost. Upravo zbog ekranskog terora treba se boriti za izgovorenu, živu reč”
Katarina Mitrović: Sve dobre barbike; režija Đorđe Nešović; Hartefakt
Po čemu pamtimo neke pozorišne predstave? Ovo je pet najboljih u 2024, po izboru Marine Mađarev Milivojević, kritičarke “Vremena”
“Neki od nas pamte da smo, makar nakratko, imali demokratiju. Ipak, sve ovo samo je trenutak u vremenu koji se, doduše, prilično odužio i kome se po učestalosti tragedija koje živimo nazire kraj”
Franc Kafka: Preobražaj; režija Marko Torlaković; Jugoslovensko dramsko pozorište
Molijer Uobraženi bolesnik režija Nikola Zavišić Narodno pozorište, Scena “Raša Plaović”
Čarli Čaplin – Svetla velegrada
režija Amalija Benet i Nikita Milivojević
Beogradsko dramsko pozorište
Na početku sezone Atelje 212 je imao dve premijere na Sceni “Mira Trailović”, koje govore o važnim fenomenima savremenog društva kod nas, ali i u svetu
U predstavi nije sasvim jasno kakva je veza između položaja poslušnog kulturnog radnika onda i položaja poslušnog kulturnog radnika danas. U romanu je minuciozno analiziran odnos između brutalnog staljinističkog sistema i onih koji pristaju da mu služe svojim intelektualnim radom. U predstavi se ova dimenzija romana izgubila
A onda, 1. novembra, uoči samog početka festivala, pala je nadstrešnica na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Četrnaestoro ljudi je poginulo, a pitanje gde žive istina i pravda dobilo je sasvim, sasvim drugačije značenje
Prema istraživanju Centra za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope, u bioskope, pozorišta, na koncerte klasične i rok muzike, i na izložbe, za pola godine ni jednom nije otišlo 70 do 90 odsto stanovništva Srbije
Bugarske nacionalističke organizacije i Savez bugarskih pisaca sukobili su se sa svetski poznatim glumcem i režiserom Džonom Malkovičem, koji trenutno postavlja predstavu „Oružje i čovek“ Bernarda Šoua u Sofiji. Oni tvrde da je predstava stara 120 godina „antibugarska“ i žele da bude uklonjena iz repertoara
Kako su porodične priče urastale jedna u drugu, tako je rastao materijal za predstavu. Struktura te predstave je bila organski vezana sa procesom njenog nastanka. U ukupnom utisku predstava ima nečeg od strukture romana Sto godina samoće – pojedinačne priče se tako međusobno ukrštaju, da u romanu čitalac, a u predstavi gledalac, teško može da “pohvata” sve njene rukavce, ali jako dobro oseća celinu
“Mislim da žene ne mogu da ugroze muškarce baš ni u jednom segmentu života. Ono što može da se dogodi je promena odnosa moći u braku ili u vezi, danas kada su žene ekonomski nezavisne”
Muška suza,
po motivima iz jednočinki A. P. Čehova
režija Aleksandar Popovski
Jugoslovensko dramsko pozorište