Ruske okupacione vlasti proglasile su rekonstrukciju Dramskog pozorišta u Mariupolju, u kome je poginulo nekoliko stotina ljudi, znakom obnove, dok su bivši glumci pozorišta to nazvali „plesom na kostima“
Iz niza njegovih uistinu briljantnih komada u kojima sve pršti od savršeno promišljenih rečenica, provokativnih dijaloga, metalingvističkih kalambura (nazivaju ga mađioničarem jezika), razigrane satire, a svekolika je tragedija naših života fascinantno “upakirana” u naizgled lepršavi zabavni kontekst, nemoguće izdvojiti najbolje, jer sva su mu djela jednostavno savršena, “najbolja”
Po Vladimiru Đukanoviću Đuki ključni razlog zašto ljudi ne idu u pozorište je politički i ideološki stav njihovih glumaca. Prema podacima RZS, ljudi idu u pozorište, čak i više nego pre
Pred Sajam knjiga, a povodom godišnjice smrti velikog glumca koga volimo, objavljena je Monografija Žarko Laušević da obelodani i sačuva uspomene Voje Brajovića, Dragane Varagić, Slavka Štimca, Slobodana Unkovskog, Vlade Divca... na njihovog Lauša
Iako će najstarije pozorište za decu veliki rođendan dočekati kao podstanar i bez novca za premijere, sve ono što je postiglo u međuvremenu prevazilazi probleme. Zato u razgovoru sa Milenom Depolo, dramaturškinjom “Buhe”, preovlađuju lepe teme
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Zaposleni u Narodnom pozorištu danas stupaju u jednočasovni štrajk upozorenja zbog nezadovoljstva novim Upravnim odborom i Pravilnikom o radnoj disciplini. Podršku glumcima pružaju studenti i kolege iz drugih pozorišta
Predstava Pačija škola je skinuta sa septembarskog repertoara Lutkarskog pozorišta u Nišu odmah nakon premijere zato što je neko u njoj video ono čega nema: pištaljke sa protesta, palestinsku zastavu i žute prsluke studenata-redara
Reditelj Marko Torlaković navodi da je bilo pritisaka još pre premijere, dok direktorka Lutkarskog Milica Radulović tvrdi da je jedini razlog ukidanja to što je predstava namenjena večernjoj sceni
Da li ideja umetnika može da ima veći značaj od njegovog rada? Naravno da može. Da li sve to možemo zvati umetnošću? Takođe – da, ako tako želimo. A da li je pozorišna predstava umetnost ili društveni čin? E, o tome nećemo misliti isto
Moto Nišvil džez teatarskog festivala glasi „Igrati ili ne igrati” jer zaista živimo tu dualnost koju živi Hamlet i koja asocira na „biti ili ne biti”, kaže za „Vreme” Maja Mitić, umetnička direktorka i selektorka festivala
U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović
Prostor i vreme, ljudski odnosi u prostoru i vremenu, odnos autora teksta, lika kome je dat tekst i osobe (glumca/izvođača) koji govori tekst, gledalac koji svojim gledanjem utiče na predstavu i energija koja sve ove činioce drži na okupu – to je ono što bismo na osnovu Liješevićeve predstave mogli odrediti kao pozorište
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Maga Jelene Kajgo, u režiji Borisa Todorovića i izvođenju Narodnog pozorišta Užice, Razbijeni krčag Hajnriha fon Klajsta, u režiji Tanje Mandić Rigonat i izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke
Dve najnovije knjige Svetislava Jovanova bave se teorijom pozorišta, i nisu za prekraćivanje vremena. One su za one kojima je pozorište potrebno, koji o njemu razmišljaju
Drugi showcase Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) organizovan je od 27. do 30. marta sa željom da se rad ovog pozorišta prikaže selektorima, upravnicima i kritičarima izvan Hrvatske. Na festivalu su prikazane četiri predstave: Anđeo od leda, Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute, Jezik kopačke i Samo kraj svijeta (koprodukcija s Istarskim narodnim kazalištem – gradskim kazalištem Pula). Kritičarka “Vremena” piše o tri
Nad glavama pozorištnika kao kakva zlokobna nadstrešnica visi pitanje “igrati ili ne”. Da li pozorišta treba da rade, to jest da se igraju predstave kako bi umetnici i publika mogli da dele svoj zajednički stav o društvenom problemu?
Prevod
„Pozorište se ponovo rađa zajedno sa Mariupoljem. Ruski i sovjetski klasici su se vratili na scenu“, navedeno je u saopštenju pozorišta.
„Ne mogu da smislim drugu reč za to osim cinizma. Na tom mestu bi trebalo da bude spomenik u znak sećanja na stanovnike Mariupolja koji su poginuli tokom ruskog zauzimanja grada, a ne mesto za zabavu“, kaže Jevgenij Sosnovski, fotograf iz Mariupolja koji je intenzivno radio sa pozorištem, ali se preselio u Kijev nakon dolaska Rusa.
Rusija negira odgovornost
Napad na pozorište je jedan od najozloglašenijih incidenata ruskog rata u Ukrajini, a zgrada je bila meta uprkos činjenici da je na trgu ispred nje bilo ispisano „DECA“. Potvrđeno je da je poginulo nekoliko stotina ljudi, ali je stvarni broj verovatno mnogo veći, i teško je verovati da će ikada biti utvrđen.
Rusija je negirala da je pogodila pozorište i tvrdila da je štetu prouzrokovala eksplozija koja je detonirala unutar zgrade, ali nekoliko nezavisnih istraga sugeriše da su odgovorne ruske avionske bombe. Organizacija Amnesti internešenel je zaključila da je razaranje „verovatno izazvalo to što su ruske snage namerno ciljale ukrajinske civile“ i ocenila da bi taj napad trebalo istražiti kao ratni zločin.
„Zabava, pesme i plesovi na svim tim kostima? Imam osećaj da im duše ljudi koji su tamo umrli neće dozvoliti da tamo dobro nastupaju“, rekla je Vira Lebedinska, bivša glumica pozorišta.
An Italian journalist described the restored Drama Theatre in Mariupol as impressive.
Daniele del Orco visited the city in 2022 and was able to see how it had changed in a short time. pic.twitter.com/93qUSEGP44
— Bernadette 🏴🇮🇪🇷🇺🇵🇸 (@BDooher) December 22, 2025
Lebedinska je sada smeštena u zapadnom ukrajinskom gradu Užgorodu, zajedno sa malom grupom bivših glumaca iz Mariupolja.
„Na početku je bilo zaista teško nastupati i pitala sam se zašto moram svega toga da se sećam, ali sam nastavila i shvatila da je moja misija da svetu kažem šta se tamo dogodilo u pozorištu“, rekla je Lebedinska.
Međutim, mnogi drugi glumci su ostali u Mariupolju i sarađuju sa novim pozorištem. „Za njih je glavna stvar gluma na sceni, a sve ostalo je nebitno. 'Mi smo van politike' je njihov princip. Nije ih briga gde su, u Rusiji ili Ukrajini“, rekao je fotograf Sosnovski.
Bivši direktor pozorišta ostao je u Mariupolju, ali je degradiran da rukovodi orkestrom, dok su ruske vlasti imenovale Igora Solonina, ranijeg zamenika direktora Donjeckog cirkusa, za novog šefa.',
title: 'Ruska bajka: Otvara se pozorište u Mariupolju razoreno 2022.',
pubdate: '2025-12-26 13:45:47',
authors: authors,
sections: "Svet",
tags: "Mariupolj,Pozorište,Rusija,Ukrajina",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Ruska bajka: Otvara se pozorište u Mariupolju razoreno 2022.',
'pageContent': 'Dramsko pozorište u Mariupolju u Ukrajini, uništeno u ruskom vazdušnom napadu 2022. godine dok su se stotine civila skrivale u njegovom podrumu, ponovo će otvoriti svoja vrata.
Ruske okupacione vlasti proglasile su rekonstrukciju znakom obnove, dok su bivši glumci pozorišta osudili novo otvaranje kao „ples na kostima“, piše Gardijan.
Pozorište bi trebalo da ponovo bude otvoreno do kraja godine predstavom „Skarletni cvet“, ruske bajke, nakon što je u protekle dve godine obnovljeno gotovo od nule.
“Dancing on bones.” Russian occupation authorities are reopening the Mariupol Drama Theatre, destroyed in a 2022 airstrike while hundreds of civilians sheltered inside, including children. Russia has denied hitting the theatre and claimed the damage was caused by an explosion… pic.twitter.com/i4stWYV8py
„Pozorište se ponovo rađa zajedno sa Mariupoljem. Ruski i sovjetski klasici su se vratili na scenu“, navedeno je u saopštenju pozorišta.
„Ne mogu da smislim drugu reč za to osim cinizma. Na tom mestu bi trebalo da bude spomenik u znak sećanja na stanovnike Mariupolja koji su poginuli tokom ruskog zauzimanja grada, a ne mesto za zabavu“, kaže Jevgenij Sosnovski, fotograf iz Mariupolja koji je intenzivno radio sa pozorištem, ali se preselio u Kijev nakon dolaska Rusa.
Rusija negira odgovornost
Napad na pozorište je jedan od najozloglašenijih incidenata ruskog rata u Ukrajini, a zgrada je bila meta uprkos činjenici da je na trgu ispred nje bilo ispisano „DECA“. Potvrđeno je da je poginulo nekoliko stotina ljudi, ali je stvarni broj verovatno mnogo veći, i teško je verovati da će ikada biti utvrđen.
Rusija je negirala da je pogodila pozorište i tvrdila da je štetu prouzrokovala eksplozija koja je detonirala unutar zgrade, ali nekoliko nezavisnih istraga sugeriše da su odgovorne ruske avionske bombe. Organizacija Amnesti internešenel je zaključila da je razaranje „verovatno izazvalo to što su ruske snage namerno ciljale ukrajinske civile“ i ocenila da bi taj napad trebalo istražiti kao ratni zločin.
„Zabava, pesme i plesovi na svim tim kostima? Imam osećaj da im duše ljudi koji su tamo umrli neće dozvoliti da tamo dobro nastupaju“, rekla je Vira Lebedinska, bivša glumica pozorišta.
An Italian journalist described the restored Drama Theatre in Mariupol as impressive.
Daniele del Orco visited the city in 2022 and was able to see how it had changed in a short time. pic.twitter.com/93qUSEGP44
— Bernadette 🏴🇮🇪🇷🇺🇵🇸 (@BDooher) December 22, 2025
Lebedinska je sada smeštena u zapadnom ukrajinskom gradu Užgorodu, zajedno sa malom grupom bivših glumaca iz Mariupolja.
„Na početku je bilo zaista teško nastupati i pitala sam se zašto moram svega toga da se sećam, ali sam nastavila i shvatila da je moja misija da svetu kažem šta se tamo dogodilo u pozorištu“, rekla je Lebedinska.
Međutim, mnogi drugi glumci su ostali u Mariupolju i sarađuju sa novim pozorištem. „Za njih je glavna stvar gluma na sceni, a sve ostalo je nebitno. 'Mi smo van politike' je njihov princip. Nije ih briga gde su, u Rusiji ili Ukrajini“, rekao je fotograf Sosnovski.
Bivši direktor pozorišta ostao je u Mariupolju, ali je degradiran da rukovodi orkestrom, dok su ruske vlasti imenovale Igora Solonina, ranijeg zamenika direktora Donjeckog cirkusa, za novog šefa.',
'pageDate': '2025-12-26 13:45:47',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});