
PR
Repertoar Ateljea 212 za februar: Mesec pozorišnih hitova
Pozorište Atelje 212 ovog februara donosi raznovrstan program — od komedija do uzbudljivih drama

Pozorište Atelje 212 ovog februara donosi raznovrstan program — od komedija do uzbudljivih drama

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine

Krajem 2025. kada se navršilo 50 godina od premijere predstave Mrtvi razred Tadeuša Kantora, objavljena je knjiga o tom velikom poljskom reditelju koga, naprosto, nije moguće imitirati

Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto

Ruske okupacione vlasti proglasile su rekonstrukciju Dramskog pozorišta u Mariupolju, u kome je poginulo nekoliko stotina ljudi, znakom obnove, dok su bivši glumci pozorišta to nazvali „plesom na kostima“

Iz niza njegovih uistinu briljantnih komada u kojima sve pršti od savršeno promišljenih rečenica, provokativnih dijaloga, metalingvističkih kalambura (nazivaju ga mađioničarem jezika), razigrane satire, a svekolika je tragedija naših života fascinantno “upakirana” u naizgled lepršavi zabavni kontekst, nemoguće izdvojiti najbolje, jer sva su mu djela jednostavno savršena, “najbolja”

Milena Radulović dobila je Gran pri ne: Bitefa ne samo zbog uloge u „Procesu Peliko“, već i zbog svega što je napravila za sve žene u regionu


Tekstovi izabrani za knjigu Pozorišna posla Vladete Jankovića pisani su u neka druga vremena o nekim prošlim događanjima. Međutim, vreme kao da stoji

Po Vladimiru Đukanoviću Đuki ključni razlog zašto ljudi ne idu u pozorište je politički i ideološki stav njihovih glumaca. Prema podacima RZS, ljudi idu u pozorište, čak i više nego pre

Režim isceljenja,
režija Đorđe Nešović, igraju Natalija Stepanović, Dragana Đukić, Ivan Jevtović i Marko Grabež;
Scena “Petar Kralj”, Atelje 212

Igra, režija Milica Kralj, dramaturškinja Mila Milošević, igraju Ljiljana Slović, Vladan Milić, Vučić Perović, Uroš Jovčić, Milica Janketić, Katarina Marković, Teodora Ristovski

Pred Sajam knjiga, a povodom godišnjice smrti velikog glumca koga volimo, objavljena je Monografija Žarko Laušević da obelodani i sačuva uspomene Voje Brajovića, Dragane Varagić, Slavka Štimca, Slobodana Unkovskog, Vlade Divca... na njihovog Lauša

Iako će najstarije pozorište za decu veliki rođendan dočekati kao podstanar i bez novca za premijere, sve ono što je postiglo u međuvremenu prevazilazi probleme. Zato u razgovoru sa Milenom Depolo, dramaturškinjom “Buhe”, preovlađuju lepe teme

Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće

Zaposleni u Narodnom pozorištu danas stupaju u jednočasovni štrajk upozorenja zbog nezadovoljstva novim Upravnim odborom i Pravilnikom o radnoj disciplini. Podršku glumcima pružaju studenti i kolege iz drugih pozorišta

Sarajevo Theatre Showcase – Let’s meet! (Sarajevo, 12–14 septembar)

Predstava Pačija škola je skinuta sa septembarskog repertoara Lutkarskog pozorišta u Nišu odmah nakon premijere zato što je neko u njoj video ono čega nema: pištaljke sa protesta, palestinsku zastavu i žute prsluke studenata-redara

Reditelj Marko Torlaković navodi da je bilo pritisaka još pre premijere, dok direktorka Lutkarskog Milica Radulović tvrdi da je jedini razlog ukidanja to što je predstava namenjena večernjoj sceni

Da li ideja umetnika može da ima veći značaj od njegovog rada? Naravno da može. Da li sve to možemo zvati umetnošću? Takođe – da, ako tako želimo. A da li je pozorišna predstava umetnost ili društveni čin? E, o tome nećemo misliti isto

Moto Nišvil džez teatarskog festivala glasi „Igrati ili ne igrati” jer zaista živimo tu dualnost koju živi Hamlet i koja asocira na „biti ili ne biti”, kaže za „Vreme” Maja Mitić, umetnička direktorka i selektorka festivala

Žiža Stojanović je bila članica pozorišta u Nišu, Novom Sadu i Beogradu, a u karijeri je odigrala više od 120 pozorišnih uloga

U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović

Prostor i vreme, ljudski odnosi u prostoru i vremenu, odnos autora teksta, lika kome je dat tekst i osobe (glumca/izvođača) koji govori tekst, gledalac koji svojim gledanjem utiče na predstavu i energija koja sve ove činioce drži na okupu – to je ono što bismo na osnovu Liješevićeve predstave mogli odrediti kao pozorište

U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije

"Njih više nema", tekst Dorutina Baša, režija Andrej Nosov, “Hartefakt kuća”

Maga Jelene Kajgo, u režiji Borisa Todorovića i izvođenju Narodnog pozorišta Užice, Razbijeni krčag Hajnriha fon Klajsta, u režiji Tanje Mandić Rigonat i izvođenju Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke