

Festival
Da li se Željko Mitrović posle Vrnjačke Banje širi na Niš
Međunarodni filmski festival u Nišu ima mnogo zajedničkih tačaka sa Festivalom filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, a spaja ih Željko Mitrović




U Beogradu je 7. maja preminuo glumac i reditelj Erol Kadić, stalni član ansambla Pozorišta Atelje 212
Pozorište Atelje 212 saopštilo je u sredu (7. maj) da je preminuo glumac i reditelj Erol Kadić.
Komemoracija će biti održana u Ateljeu 212, u ponedeljak, 12. maja u 12 časova na Velikoj sceni „Mira Trailović“. Erol Kadić biće sahranjen u utorak, 13. maja u 11.45 na Bežanijskom groblju u Beogradu, saopštio je Atelje 212.
Erol Kadić rođen je 19. juna 1955. godine u Zagrebu.
Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Arsenija Jovanovića 1980. godine, a već tri godine kasnije, 1983. godine postaje stalni član glumačkog ansambla Ateljea 212, gde ostaje sve do penzije 2020. godine.
Igrao je brojne predstave u matičnom pozorištu, kao i u SKC-u, navodi se u saopštenju Ateljea 212.
Bavio se i pozorišnom režijom. Osim u Ateljeu 212, režirao je predstave i u Narodnom pozorištu Mostar i Teatru Madlenijanum.
Ostvario je više od 50 uloga na filmu i televiziji.


Međunarodni filmski festival u Nišu ima mnogo zajedničkih tačaka sa Festivalom filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, a spaja ih Željko Mitrović


Fudbalski klub Crvena zvezda između ljubavi navijača i simbola jednog alavog režima. To je naslovna tema novog broja „Vremena“


Od svega je verovatno najpogubnije totalno odbacivanje vladavine prava. Bez vladavine prava, ultimativne obaveznosti i neupitne neprikosnovenosti zakona, ne može se govoriti o demokratskom društvu slobodnih i samosvesnih pojedinaca. Presudnu ulogu i nezaobilaznu vladavinu pravila putem kojih se regulišu društveni procesi i odgovarajući razvoj, veoma dobro su shvatili još mudri stari Rimljani. Veličanstvena je rimska poslovica koja kaže: “Svi smo robovi zakona da bismo mogli biti slobodni”


Pošto su svi roditelji opsednuti time da bi deca morala da jedu brokoli, a ona, prirodno, mrze njegov ukus, roditelji znaju da je neophodno da glume kako je on magično ukusan i deca će ga samo zbog toga prihvatiti, pa možda i zavoleti. Pa sad probajte da zamislite koliko takvih ”brokolija” svako od nas nosi u sebi i koliko oni ometaju prepoznavanje toga šta mi sami nalazimo za ukusno. I isto primenite na škole, ideologije, crkve, vršnjačke grupe i sve one milione ljudi čiji je posao da vas ubede u to kako ste celog života iz dubine duše sanjali baš o tome da kupite njihovu kremu za lice


Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve