Kriminalca koji je drogiran, bez vozačke dozvole vozio migrante po drumovima Srbije ugrožavajući ogroman broj drugih ljudi policija je uspela da zaustavi nakon tristotinak kilometara. Taj uspeh proslavili su tako što su, isijavajući frustracije - išutirali kriminalca
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Režim protiv naroda: Sve što ste želeli znati o policiji
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Režim protiv naroda: Ivica Dačić, portret savremenika
Da je čovek kakav nije, Dačić bi se zapitao kako mu se drugi put u karijeri događa narod na ulicama, masovne demonstracije i duboka podela društva. Da su kao što nisu, zapitali bi se i on i Vučić da nije možda do njih
Predsednica Narodne skupštine navela je da “nadstrešnica nije pala sama od sebe” i da je bila “planirana diverzija”. Budući da je navedene izjave dala predsedavajuća najvišeg predstavničkog tela u Srbiji, koje je nadležno da vrši nadzor nad radom bezbednosnih službi i kojem BIA i VBA dostavljaju izveštaje, postavlja se pitanje da li predsednica Narodne skupštine zna nešto što javnost Srbije ne zna, i ako zna, od kada zna i zašto to nije iznela ranije ili ne iznese sada? Kako su državni organi dospeli u situaciju da se u svaku njihovu reč sumnja
Iako građani ne bi trebalo da budu privođeni zbog učešća u mirnim protestima, to se ipak događa, jer policija hapsi koga stigne. Advokati daju savete kako da se privedeni ponašaju da ne bi završili u pritvoru
Građani su se u utorak uveče okupili na protestima ispred policijskih stanica u nekoliko gradova. U Beogradu su se građani okupili ispred sedišta JZO, a potom i ispred Vlade, u znak podrške studentkinji FPN Nikolini Sinđelić
„Nije bilo vezivanja niti maltretiranja, sve radnje su provedene u skladu sa zakonom, isključivo radi očuvanja reda i mira“, rekao je ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić o privođenju studentkinje Nikoline Sinđelić
Osvrćući se na nedavne događaje u Valjevu i drugim gradovima, Srđan Milivojević iz DS-a poručuje da se policija ponaša kao stranačka vojska, a ne kao služba građana i države
„Popravljanje“ tužilaštva, zamena neposlušnih sudija, uvlačenje vojske u obuzdavanje protesta...? Sagovornici „Vremena“ razmatraju šta bi sve Aleksandru Vučiću moglo da padne na pamet u zaludnim pokušajima da uguši građanske proteste i Srbiju pretvori u Belorusiju
Policija je u nedelju u gradovima u kojima su se održavali protesti bila krajnje uzdržana, a batinaši su ponovo stavljeni na lanac. Ipak, Aleksandar Vučić najavljuje finalni obračun sa „blokaderima-teroristima”
Policije nije bilo nigde, sem na parkingu Policijske stanice, kad su maskirani „klinci“ uništili prostorije SNS-a, izlupali prizemlje Gradske uprave, kao i Tužilaštva i Suda za prekršaja, a narod počeo da se razilazi, pojavile su se „kornjače“ i žandarmerija, i nasumice počeli da hapse i privode preostale građane
Potpredsednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, povodom sinoćnih događaja u kojima je došlo do masovnih napada na policiju, pozvao je na mir i suzdržanost i upozorio da će policija, koja je tu da štiti javni red i mir, reagovati isključio u skladu sa zakonom
Televizija Informer više puta je likujući emitovala snimak uhapšenih demonstranata na kolenima, vezanih ruku, dok iza njih stoje pripadnici Interventne jedinice. Vlasnik ove televizije Dragan J. Vučićević slavodobitno je komentarisao ponižavanje privedenih
Tokom protesta u četvrtak policija se prvi put otvoreno stavila na stranu pristalica SNS-a. U Beogradu ih nije sprečila da nasrnu na građane i novinare. Nebranjene prostorije SNS-a u Novom Sadu osetile su građanski bes u punom obimu
Mnoge od onih koje su do juče hapsili, policajci danas štite. Tako su postali privatno batinaško obezbeđenje MUP Srbije d.o.o. Zato je za novinare mnogo važnije da znaju ko je ko u podzemlju, nego u policiji ili strankama na vlasti
Umesto da se stara o održavanju reda i mira, policija je širom Srbije stala u odbranu kancelarija Sprske napredne stranke koje nisu napadnute. Tako su se građani našli u sendviču nasilja - između naprednjačkih batinaša i policijskog kordona
Direktor policije Dragan Vasiljević brani svoje policajce od optužbi da biju i kad treba i kad ne treba. Policija, kaže, jedino neće stajati mirno dok je neko pohuje jajima i brašnom
Beogradski naprednjaci su dobili naređenje da uzvrate građanima koji protestuju ispred njihovih partijskih podružnica. Kao ranije u Čačku. Sukobi su programirani, a mogu da izazovu eskalaciju
U atmosferi nalik vanrednom stanju, uz prisustvo policije, privatnog obezbeđenja i protest građana, u Zaječaru počinje konstitutivna sednica lokalne skupštine. Opozicija tvrdi da je nova vlast nelegitimna i da se brani od naroda
Više javno tužilaštvo tereti dvojicu muškaraca za nasilje prema policiji tokom protesta 28. juna u Beogradu. Jedan je, prema navodima, bacao kamenice, a drugi napao pripadnika Žandarmerije i pokušao da mu istrgne štit
Zorica Vujić i Dejan Filipović, prorektori Univerziteta u Beogradu, pozvani su na saslušanje u policiju u vezi sa krivičnim prijavama koje je protiv njih podneo Mario Spasić, kontroverzni sekretar Saveta za borbu protiv korupcije „Transparentnost“. Reč je o istoj prijavi kojom su već obuhvaćeni i rektor Vladan Đokić i prorektor Nebojša Bojović
Simbol studentske borbe — SKC, ponovo je postao poprište sukoba. Nakon višemesečne blokade i zahteva da se prostor vrati Univerzitetu, policija je jutros ispraznila zgradu, dok su studenti optužili rukovodstvo za politički motivisano nasilje
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Na protestima u Srbiji policija je primenila širok spektar prekomernog nasilja među građanima koji čine šamari, udarci i prelomi
Prevod
Fizička sila poželjan način ponašanja
Deo javnosti, čitavim svojim subjektivnim osećajem za pravdu naslonio se na te policijske informacije i pozdravio i pohvalio to što je policija besomučno šutirala čoveka kojije već bio savladan, na zemlji. Njihovom odobravanju takvog postupka uniformisanih čuvara reda i mira dodatno doprinelo je i to što je policija saopštila i da je čovek koji je obasut đonovima službenih čizama prethodno pružao aktivan otpor i šutirao policajce. ili što bi se reklo – prvi je počeo.
Ljude koji odobravaju takvo postupanje policije pravda nekoliko stvari, a najverovatnije glavni argument je taj što žive u društvu u kome se fizičko nasilje ustoličilo kao prihvatljiv, pa čak i poželjan način ponašanja.
Veliki broj njih verovatno se oseća nemoćno, a time i ozlojeđeno i besno zbog toga što u takvom okruženju nemaju petlju da svoja prava pred državom i zakonima „ostvare“ fizičkom silom, pa im povređivanje drugih daje osećaj da nisu samo oni zakinuti u životu.
Naravno, ima i onih koji u kontekstu studentskih i građanskih protesta, koje shvataju kao direktno rušenje države, smatraju da su policijska sila i brutalnost jedini način da se neko „prizove pameti“.
Imaju li kriminacli prava?
Suprotno njima, deo javnosti sa zgražavanjem je dočekao ono što je video na snimku, uz argumentaciju koja je u potpunoj suprtonosti sa argumentima onih koji opravdavaju postupak policije.
Svaki čovek, ma koliko ozloglašen kriminalac bio, zaslužuje da se prema njemu postupa u skladu sa zakonima. Ako je kriminalac koji je prevozio migrante, drogiran jurcao drumovima, prkosio policiji i nije imao vozačku dozvolu konačno savladan, na zemlji, okružen nekolicinom policajaca, onda su mogućnosti da pobegne svedene na nulu. Zbog čega onda njegovo cipelarnje?
Zato što se nije zaustavio odmah kad je to od njega traženo i što je priredio policijsku poteru dugu nekih tristotinak kilometara?
Zato se čini da nije bilo realne potrebe da policija cipelari čoveka na tlu, osim ako to nije u svrhu „očuvanja“ njihovog mentalnog zdravlja, da im se prenebregavanje frustracije ne odrazi psihički.
Kao što smo se podsetili u proteklih desetak dana - policija voli da pendreči već savladane građane, srušene na zemlju, i da preti građankama silovanjem uz prisustvo publike, a razlog tome je očigledna frustracija masovnim nepoštovanjem koje im iskazuju građani koje bi prema položenoj zakletvi trebalo da štite.
Tu je sasvim sigurno i ponašanje njihovih nadređenih, komandira i ministra unutrašnjih poslova koji ih svakodnevno ponižavaju što svojim diletantizmom što zlouptrebom - uprezanjem policijajaca u gladijatorske dvokolice imperatora sa Andrićevog venca.
Umesto da se preispitaju i sami sebi priznaju čime su zaslužili nepoštovanje građana, takve starešine i takvog ministra, i zašto kao bez glave do iznemoglosti vuku pomenute dvokolice, policajci su odlučili da svoju nemoć iskažu kroz zakonom nedozvoljenu agresiju, mimo pravila službe.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je to i samo priznalo time što su policajce koji su šutirali čoveka na zemlji privremeno udaljilo sa posla.
Nije teško pogoditi šta će ti policajci raditi kada se na posao vrate, i šta će raditi njihove kolege, videći na njihovom primeru da sankcije ne postoje.
',
title: 'Gde prestaje policijski posao, a počinje erupcija uniformisane frustracije?',
pubdate: '2025-08-25 15:34:39',
authors: authors,
sections: "Društvo",
tags: "Ministarstvo unutrašnjih poslova,Policija,Policijska brutalnost",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Gde prestaje policijski posao, a počinje erupcija uniformisane frustracije?',
'pageContent': '
Snimak na kome se vidi kako nekoliko uniformisanih policajaca, uz izlive nagomilanog besa, kod naplatne rampe Vrčin nogama udara na kolovozu čoveka za koga se ispostavilo da je kriminalac, podelio je javnost u Srbiji, što i nije neka veština, s obzirom na to koliko građani jedva čekaju da se jedni s drugima verbalno konfrontiraju.
Prema navodima Ministarstva unutrašnjih poslova, krijumčar migranata, drogiran, bez vozačke dozvole i uz silne saobraćajne prekršaje kojima je ugrozio druge učesnike u saobraćaju, vukao je za nos policiju još od Pirota, da bi končno pred Beogradom bio zaustavljen, ali tek nakon što je napravljena blokada na putu.
Deo javnosti, čitavim svojim subjektivnim osećajem za pravdu naslonio se na te policijske informacije i pozdravio i pohvalio to što je policija besomučno šutirala čoveka kojije već bio savladan, na zemlji. Njihovom odobravanju takvog postupka uniformisanih čuvara reda i mira dodatno doprinelo je i to što je policija saopštila i da je čovek koji je obasut đonovima službenih čizama prethodno pružao aktivan otpor i šutirao policajce. ili što bi se reklo – prvi je počeo.
Ljude koji odobravaju takvo postupanje policije pravda nekoliko stvari, a najverovatnije glavni argument je taj što žive u društvu u kome se fizičko nasilje ustoličilo kao prihvatljiv, pa čak i poželjan način ponašanja.
Veliki broj njih verovatno se oseća nemoćno, a time i ozlojeđeno i besno zbog toga što u takvom okruženju nemaju petlju da svoja prava pred državom i zakonima „ostvare“ fizičkom silom, pa im povređivanje drugih daje osećaj da nisu samo oni zakinuti u životu.
Naravno, ima i onih koji u kontekstu studentskih i građanskih protesta, koje shvataju kao direktno rušenje države, smatraju da su policijska sila i brutalnost jedini način da se neko „prizove pameti“.
Imaju li kriminacli prava?
Suprotno njima, deo javnosti sa zgražavanjem je dočekao ono što je video na snimku, uz argumentaciju koja je u potpunoj suprtonosti sa argumentima onih koji opravdavaju postupak policije.
Svaki čovek, ma koliko ozloglašen kriminalac bio, zaslužuje da se prema njemu postupa u skladu sa zakonima. Ako je kriminalac koji je prevozio migrante, drogiran jurcao drumovima, prkosio policiji i nije imao vozačku dozvolu konačno savladan, na zemlji, okružen nekolicinom policajaca, onda su mogućnosti da pobegne svedene na nulu. Zbog čega onda njegovo cipelarnje?
Zato što se nije zaustavio odmah kad je to od njega traženo i što je priredio policijsku poteru dugu nekih tristotinak kilometara?
Zato se čini da nije bilo realne potrebe da policija cipelari čoveka na tlu, osim ako to nije u svrhu „očuvanja“ njihovog mentalnog zdravlja, da im se prenebregavanje frustracije ne odrazi psihički.
Kao što smo se podsetili u proteklih desetak dana - policija voli da pendreči već savladane građane, srušene na zemlju, i da preti građankama silovanjem uz prisustvo publike, a razlog tome je očigledna frustracija masovnim nepoštovanjem koje im iskazuju građani koje bi prema položenoj zakletvi trebalo da štite.
Tu je sasvim sigurno i ponašanje njihovih nadređenih, komandira i ministra unutrašnjih poslova koji ih svakodnevno ponižavaju što svojim diletantizmom što zlouptrebom - uprezanjem policijajaca u gladijatorske dvokolice imperatora sa Andrićevog venca.
Umesto da se preispitaju i sami sebi priznaju čime su zaslužili nepoštovanje građana, takve starešine i takvog ministra, i zašto kao bez glave do iznemoglosti vuku pomenute dvokolice, policajci su odlučili da svoju nemoć iskažu kroz zakonom nedozvoljenu agresiju, mimo pravila službe.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je to i samo priznalo time što su policajce koji su šutirali čoveka na zemlji privremeno udaljilo sa posla.
Nije teško pogoditi šta će ti policajci raditi kada se na posao vrate, i šta će raditi njihove kolege, videći na njihovom primeru da sankcije ne postoje.