

Nemačka
Prepolovljena prognoza privrednog rasta
Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto


Na Kanarska ostrva svakog dana stiže na desetine afričkih očajnika koji traže šansu za bolji život


Jedna od glavnih letnjih tema u Španiji, uz tradicionalne požare i novi sistem kažnjavanja nesavesnih i loših vozača oduzimanjem poena (za mesec i po dana 265 vozača ostalo je bez svih poena, odnosno bez dozvole), bila je prava poplava imigranata koji su svakodnevno stizali, i jos stižu, na tlo Španije, uglavnom na Kanarska ostrva jer je to najkraći put od afričke obale. Tokom letnjih meseci, posle velikih muka koje su cesto imale i tragičan završetak, u Španiju je stiglo više od 20.000 Afrikanaca, uglavnom Senegalaca, ali ih ima i iz drugih afričkih zemalja. Laki čamci, pretovareni očajnicima koji su odvojili i poslednju paru da bi krenuli u potragu za boljim životom, stižu svakodnevno do španske obale gde ih čekaju razni kampovi i uslovi koji najčešće ne ispunjavaju ni minimalne sanitetske i ostale standarde. Španija je, kao zemlja, dosad bila prilično blagonaklona prema ovoj vrsti neželjenih gostiju, ali vrtoglav rast broja imigranata uzrok je zaokreta u zvaničnoj politici. Vlada je zaoštrila pitanje nelegalnog ulaska u zemlju i čak pribegla krajnjoj meri: prisilnoj repatrijaciji afričkih nesrećnika za šta su bila unajmljena dva aviona sa 160 policajaca.
Jedna od retkih tačaka oko koje se vladajući socijalisti i opozicioni narodnjaci slažu, ili uglavnom slažu, jeste pitanje ilegalne imigracije jer i jedni i drugi smatraju da stalan rast broja izbeglica počinje da ugrožava demografsku sliku zemlje. Španija je u poslednjih 20 godina (vidi okvir) odlukama vlada, prvo socijalista pa narodnjaka pa opet socijalista, legalizovala boravak 1,2 miliona ljudi koji su ilegalno ušli u zemlju, ali čini se da je sada takvoj politici došao kraj. Hose Luis Sapatero je ispunio izborno obećanje da će „legalizovati boravak imigranata bez papira“ i to je učinio (577.923). Bez obzira na to što ekonomisti tvrde da rastuća španska privreda ima mesta za nove radnike, političari smatraju da treba zaustaviti nekontrolisan priliv afričkih imigranata, tim pre što iz novih članica EU-a i onih koje će to uskoro postati (Bugarska, Rumunija) pristiže sve više radnika kojima nisu potrebne vize, a kad jednom dođu većina ne namerava da se vrati…
PSOE se obavezala da neće više biti masovne legalizacije. „Ko je ušao ilegalno, moraće da izađe, sa svim pravima koja mu sleduju, ali moraće da ode“, rekao je Hose Blanko, sekretar socijalista i jedan od najbližih saradnika premijera Hosea Luisa Sapatera. Narodnjaci podržavaju kurs vlade, ali njihov lider Marijano Rahoj traži da se donese zakon koji bi zabranio nove amnestije. On tvrdi da je politika „papiri za sve“, koju su do sada praktikovali socijalisti, nemoguća. Problem je više nego ozbiljan jer daleko prevazilazi čisto političke ili ekonomske okvire. Drama ljudi koji u krhkim čamcima, rizikujući život, po 10-12 dana plove otvorenim morem da bi se domogli „obećane zemlje“ jeste i ozbiljno humanitarno pitanje. Vlasti na Kanarima, uz pomoć raznih humanitarnih organizacija i volontera, ne mogu da postignu ni minimalno opsluživanje napaćenih Afrikanaca. Rade i po 17 sati na dan i otvoreno kažu da ih „niko nije pripremao za tako nešto“. Policija je zatražila pojačanje od najmanje 1000 agenata.
Španija sve glasnije, u bilateralnim susretima ili direktno u Briselu, traži pomoć Evropske unije za „očuvanje spoljnih granica“ jer je otvoreno more najporoznija granica EU-a i mnogi emigranti koji se domognu Španije nastavljaju put ka Francuskoj i ostalim zemljama Unije. Evropski komesar za unutrašnje poslove Franko Fratini podržao je stav španske vlade o stopiranju daljih regulacija boravka, ali je takođe upozorio da neke zemlje nameravaju da smanje svoj doprinos budžetu (plan za narednu godinu je 21,2 miliona evra) Evropskoj agenciji za granice (Frontex) za 2007, što će sigurno umanjiti efekte kontrole „nevidljivih“ granica iz helikoptera i brodova čiji rad finansiraju vlade članica EU-a. Fratini je najavio da bi Fond solidarnosti, predviđen za saniranje posledica elementarnih katastrofa, mogao takođe biti korišćen i za sprečavanje ilegalne imigracije jer bi, u neku ruku, i to moglo biti tretirano kao elementarna katastrofa.
Na sastanku u Tampeteru (Finska) ministri unutrašnjih poslova evropske 25-orice složili su se da je neophodno „više solidarnosti“ sa zemljama koje na prvoj liniji (Španija, Italija, Malta) trpe najveći pritisak imigranata, ali su takođe od tih zemalja zatražili „energičnije postupke“ kao meru koja će bar umanjiti broj onih koji ilegalno kreću ka Evropi. „Ako hiljade ljudi uđu, još hiljade njih će pokušati to isto“, rekao je nemački ministar Volfgang Šojble. Inače, Nemačka je, uz Austriju, dosad bila najžešći kritičar španske politike „lake regulacije“ statusa ilegalnih emigranata.
Uporedo sa problemom imigranata iz Afrike, Španija se sve više sreće i sa problemom masovnog dolaska iz zemalja Južne Amerike. Policijski izvori saopštavaju da samo na madridski aerordom Barahas dnevno sleti oko 500 Bolivijaca kojima ne treba viza za ulazak u Španiju. Policija vraća u proseku 50-ak ljudi koji ne mogu da dokažu razlog dolaska niti imaju sredstva za boravak u Španiji, ali broj Latinoamerikanaca stalno raste jer su prethodnih godina masovno stizali stanovnici Kolumbije, Ekvadora i Dominikanske Republike.


Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto


Tramp je u obraćanju naciji iz Bele kuće rekao da će SAD uništiti sve iranske elektrane i da će gađati naftna postrojenja, ako se sa iranskim liderima ne postigne dogovor


“Moramo da dejstvujemo brzo i punom silom da okupiramo teritoriju, odatle sve proteramo, sve uništimo i pretvorimo je u mrtvu zonu”, kaže penzionisani izraelski general Uzi Dajan. Zašto se veći broj Izraelaca tome ne suprotstavi? Zašto ista ta većina poziva Irance da u ime slobode i progresa izađu na ulice i sruše teokratsku vlast, a nemo posmatra kako Izrael gubi atribut “jedine demokratije Bliskog istoka”


Estonija, članica NATO-a i Evropske unije koja se graniči sa Rusijom, živi između priprema za najgori scenario i svakodnevice koja je još uvek mirna. Dok država ulaže u odbranu, najveće podele ne pravi granica već jezik, generacije i identiteti


Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve