

Minhenska bezbednosna konferencija
Strah Evrope od Amerike
Američki državni sekretar Marko Rubio ublažio je ton obraćanja Evropljanima, ali poruka je suštinski ista – odnose treba obnoviti pod Trampovim uslovima




Sa 407 glasova za, 226 protiv i 4 uzdržana nemački Savezni parlament je usvojio zakon prema kome će će od 1. aprila biti dozvoljena javna upotreba i uzgajanje kanabisa. Ne, doduše, potpuno bez ograničenja
Nemački parlament usvojio je zakon kojim koji dozvoljava uzgajanje i javnu upotrebu kanabisa, ali ne na svim mestima, prenosi BBC.
Ukoliko se u Nemačkoj ovaj zakon izglasa, starijima od 18 godina biće dozvoljeno da poseduju značajne količine kanabisa, ali će stroga pravila otežati kupovinu droge.
Pušenje kanabisa na mnogim javnim mestima biće legalno od 1. aprila.
U privatnim kućama zakonska gornja granica biće 50 grama, a na javnim mestima će biti dozvoljeno posedovanje do 25 grama.
Policija u nekim oblastima i gradovima Nemačke, kao što je Berlin, uveliko često zatvara oči pred pušenjem marihuane u javnosti, iako je posedovanje droge i za rekreativnu upotrebu još uvek nelegalno i smatra se krivičnim delom.
Upotreba droge među mladima već godinama raste uprkos postojećem restriktivnom zakonu, kaže ministar zdravlja Karl Lauterbah, koji podstiče reforme.
Ministar kaže da želi da potkopa crno tržište, da zaštiti pušače od kontaminiranog kanabisa i da smanji prihode za organizovane kriminalne grupe.
Legalni kafići sa kanabisom, međutim, neće iznenada niknuti širom zemlje.
Godinama se vodi debata
U Nemačkoj se godinama vodi žestoka debata o dekriminalizaciji kanabisa. Deo lekara je zabrinut za mlade, dok konzervativci kažu da će liberalizacija podstaći upotrebu droge.
Na nekim mestima, kao što su područja u blizini škola i sportskih terena, pušenje kanabisa neće biti dozvoljeno. Najvažnije je da će tržište biti strogo regulisano.
Prvobitni planovi da se licenciranim prodavnicama i apotekama dozvoli da prodaju kanabis ukinuti su zbog zabrinutosti Evropske unije da bi to moglo dovesti do porasta izvoza droge.
Umesto toga, ‘društveni klubovi kanabisa’ će rasti i distribuirati ograničenu količinu droge. Svaki klub će imati gornju granicu od 500 članova, konzumacija kanabisa u njima neće biti dozvoljena, a članstvo će biti dostupno samo stanovnicima Nemačke.
Biće dozvoljeno i uzgajanje sopstvenog kanabisa, sa do tri biljke marihuane po domaćinstvu.
To znači da bi Nemačka mogla da dođe u paradoksalnu situaciju: da dozvoljava posedovanje prilično velikih količina droge – 25 grama je ekvivalent desetinama jakih džointova, dok istovremeno otežava kupovinu.
Redovni pušači bi imali koristi, povremeni korisnici bi se mučili da ga legalno kupe, a turisti bi bili isključeni.
Šta kažu kritičari
Kritičari kažu da će to, upravo suprotno zamisli, podstaći crno tržište. Tokom narednih nekoliko godina, Vlada želi da proceni uticaj novog zakona i na kraju uvede licenciranu prodaju kanabisa.
U međuvremenu, opozicioni konzervativci kažu da će, ako osvoje vlast sledeće godine ukinuti ovaj zakon.
Nemačka se pridružila sve većem broju evropskih zemalja koje su ili legalizovale kanabis ili dekriminalizovale njegovu upotrebu.
Holandija je, možda, najpoznatiji primer zemlje tolerantne na kanabis zbog dozvole velikom broju kafića da ih prodaju ili da se u njima konzumira još od 1970-ih.
Posedovanje ne više od pet grama kanabisa je dekriminalizovano, ali je uzgoj, prodaja i posedovanje droge i dalje formalno nezakonito.
Nekoliko zemalja EU sada dozvoljava upotrebu marihuane i srodnih proizvoda iz medicinskih razloga.


Američki državni sekretar Marko Rubio ublažio je ton obraćanja Evropljanima, ali poruka je suštinski ista – odnose treba obnoviti pod Trampovim uslovima


Hiljade objavljenih dokumenata još uvek ne daju jasnu sliku o tome ko je bio saučesnik para Epstin–Maksvel u zlostavljanju koje je trajalo više od dve decenije, a ko sa tim zlodelima nema direktne veze. I bez neobjavljenih tri miliona dokumenata, jasnije je koliko su sve američke administracije i druge institucije doprinele nekažnjivosti koju je par zasigurno uživao


Kao prvi predsednik SAD, Vašington se našao u situaciji da sve što bude uradio i prakse koje bude uveo postanu presedani koje će njegovi naslednici nastaviti. Jedna od njih je princip o (samo)ograničavanju vlasti – sa položaja i funkcija treba otići onda kad još imate priliku da vladate, a smena vlasti treba da bude izvedena na miran način


Feljton o jednoj pesmi od 106 reči koja je pre šest decenija najavila današnju epidemiju usamljenosti, o samoći u ritmu lake muzike, o biznisu usamljenosti, o klasnom jazu usamljenika, beskućnicima i usamljenicima, o posesivnom individualizmu, o ekonomiji usamljenosti, o “neameričkoj samoći” i krizi muškog prijateljstva, o umreženim zumerima samotnjacima, o staračkoj čamotinji, o američkim samcima, o 40 odsto ruskih jednočlanih domaćinstava i o dva odsto ljudi bez igde ikoga u staračkoj samotinji u Srbiji, o netačnom imenu svakodnevne jadikovke


Dve osobe u pritvoru u Skoplju pošto su osumnjičene da su povezane sa zaplenom pet tona marihuane u Srbiji
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve