Niko u nizu medija ili influensera koji prenesu lažnu informaciju neće priznati da su nešto slagali već će reći da su samo prosledili šta su čuli.
Pošto kupio, po toliko prodao – tako se danas “ograđuju” influenseri i mediji kada prepisuju sumnjive vesti sa društvenih mreža, obično neproverljive, ali suviše primamljive da bismo propustili da na njima zaradimo neki klik. Najnoviji primer, koji je vrlo lepo analizirao “Njujork tajms”, jeste obaranje američkog aviona nad Iranom.
Zanimljiv je iz dva razloga. Jedan je razumevanje širenja informacije od opskurnog izvora do milionskog auditorijuma širom sveta za sat i devet minuta. Drugi je taj što Iranci u tom propagandnom ratu koriste američko oružje – veštije upravljaju društvenim mrežama. Postoji i treći razlog, a to je jednostavnost takozvanog embedovanja, odnosno prikazivanja nekog sadržaja bez “fizičkog” preuzimanja koje bi moglo da predstavlja kako kršenje autorskih prava tako i odgovornost za onog ko je taj sadržaj popularisao. Embedovanje je, ako neko ne zna, postavljanje linka ka nekom sadržaju na internetu, ali tako da se taj sadržaj prikaže kao deo naše stranice i manje iskusnog korisnika može da dovede u zabludu da je to proizvod autora ili medija kojem inače veruje.
Da se vratimo na primer. Negde krajem marta, na profilu nekog nepoznatog korisnika Iksa, za koji “Njujork tajms” tvrdi da je povezan sa državom Iran, pojavio se video navodno snimljen sa zemlje, telefonom, a zapravo generisan veštačkom inteligencijom, na kome se vide obrisi američkog lovca F-18 kojeg proganjaju i na kraju stižu iranske rakete. Samo par minuta kasnije video na svom Telegram nalogu prenosi Iranska revolucionarna garda, ali i dalje se radi o relativno maloj vidljivosti. Međutim, objava na nalogu garde dovoljna je da je prenesu državni mediji u Iranu, koje pomno prate razni po svetu, od kojih su mnogi protivnici američke politike uopšte, a posebno napada na Iran. Između ostalih, i ruski i kineski državni mediji. Stvar sada već izgleda dovoljno ozbiljno pa se uključuju i neki prominentni kritičari Izraela na Zapadu (ima i radikalnijih i prikladnijih izraza od “kritičari”), koji kreću da likuju nad ovakvim ishodom.
Naravno, odmah se javljaju i oni koji sumnjaju u takav događaj i pitaju zašto nema snimaka sa mesta pada aviona u Iranu, ali te sumnje brzo bivaju razvejane dodatkom da je avion odleteo prema Indijskom okeanu gde se srušio, navodno. Sada već govorimo o milionima pregleda širom sveta i na dalje se priča širi kao šumski požar i vrlo verovatno je da ste i sami videli ovaj snimak na Vajberu, Votsapu ili gde vam već prijatelji ovakve stvari dele. Američka vojska tek posle sat demantuje da je bilo koji aparat izgubljen tog dana nad Iranom (nekoliko dana kasnije se to zaista i dogodilo), ali sada smo već ulazimo u zonu opšteg neverovanja, neki misle da je priča izmišljena, neki da američka vojska krije gubitke i svako veruje u ono što mu se više sviđa. Ono što je važnije, naročito za Irance, jeste da društvene mreže ruše mit o uspešnosti američke vojske koja ratuje praktično bez gubitaka. I sve to za devet minuta više od jednog sata.
Tu se vraćamo embedovanju. Niko u nizu onih koji su ovu informaciju preneli neće priznati da je nešto slagao već samo prosledio šta je čuo. Pa nek pratilac sam zaključi, dovoljno je pametan. Kao da prosleđivanje poništava svaku odgovornost, čemu svakodnevno svedočimo kada razne stvari sada već usavršene veštačkom inteligencijom, stižu do nas od prijatelja i poznanika svim digitalnim kanalima.
Prošla su vremena kada je vest morala da bude proverena da bi bila objavljena, danas je i ozbiljnim medijima dovoljno da je prešla preko mnogo ekrana pa da je uzmu u obzir, jer – ko zna.
U takvom svetu više nije ključno pitanje da li je nešto istina, već ko će prvi uspeti da neku informaciju učini dovoljno uverljivom da izgleda kao da je tačna makar tih presudnih, prvih sat vremena. A to je sasvim dovoljno da se promeni raspoloženje javnosti, utiče na tržište, raspali propaganda i još jednom potvrdi da u digitalnim ratovima ne pobeđuje nužno onaj ko ima jače oružje, nego onaj ko bolje razume kako funkcioniše tuđa slabost. Ako su me slagali, to još ne znači da su pobedili. Ali ako sam im poverovao samo zato što mi je bilo zgodno da poverujem, onda sam im posao završio sam.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„3 Nuts Seeds“, „Nabrojte vaša omiljena 3 ukusa“, „TRI sistema odlaganja igračaka“… Da li poznati brendovi u Srbiji kupcima diskretno poručuju da 25. oktobra na biračkom listiću zaokruže broj tri?
Ovaj medijski eksperiment na ljudima uživo zapravo krši i etičke norme. Teško da bi bilo koji socijalni psiholog dobio dozvolu ili imao savesti da ga sprovede nad ispitanicima, bez obzira na njihov pristanak uz nadoknadu. Nad nama se ovo radi bez našeg pristanka i to džabe
Mladi se pripremaju, organizovani su, ne prestaju da rade i uče, deluju poletno i gotovo nepobedivo. Među starijima ima sumnji i strahova uprkos željama, briga praćenih pozivanjem na ranija iskustva, kao da nije očigledno da su ovi studentski protesti organizovani i vođeni bolje nego bilo koji do sada
Nemačka je izdvojila 500 milijardi evra za infrastrukturne projekte. Staroj naciji, međutim, nedostaje stručna radna snaga da bi mogla da ih realizuje.
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.