Niko u nizu medija ili influensera koji prenesu lažnu informaciju neće priznati da su nešto slagali već će reći da su samo prosledili šta su čuli.
Pošto kupio, po toliko prodao – tako se danas “ograđuju” influenseri i mediji kada prepisuju sumnjive vesti sa društvenih mreža, obično neproverljive, ali suviše primamljive da bismo propustili da na njima zaradimo neki klik. Najnoviji primer, koji je vrlo lepo analizirao “Njujork tajms”, jeste obaranje američkog aviona nad Iranom.
Zanimljiv je iz dva razloga. Jedan je razumevanje širenja informacije od opskurnog izvora do milionskog auditorijuma širom sveta za sat i devet minuta. Drugi je taj što Iranci u tom propagandnom ratu koriste američko oružje – veštije upravljaju društvenim mrežama. Postoji i treći razlog, a to je jednostavnost takozvanog embedovanja, odnosno prikazivanja nekog sadržaja bez “fizičkog” preuzimanja koje bi moglo da predstavlja kako kršenje autorskih prava tako i odgovornost za onog ko je taj sadržaj popularisao. Embedovanje je, ako neko ne zna, postavljanje linka ka nekom sadržaju na internetu, ali tako da se taj sadržaj prikaže kao deo naše stranice i manje iskusnog korisnika može da dovede u zabludu da je to proizvod autora ili medija kojem inače veruje.
Da se vratimo na primer. Negde krajem marta, na profilu nekog nepoznatog korisnika Iksa, za koji “Njujork tajms” tvrdi da je povezan sa državom Iran, pojavio se video navodno snimljen sa zemlje, telefonom, a zapravo generisan veštačkom inteligencijom, na kome se vide obrisi američkog lovca F-18 kojeg proganjaju i na kraju stižu iranske rakete. Samo par minuta kasnije video na svom Telegram nalogu prenosi Iranska revolucionarna garda, ali i dalje se radi o relativno maloj vidljivosti. Međutim, objava na nalogu garde dovoljna je da je prenesu državni mediji u Iranu, koje pomno prate razni po svetu, od kojih su mnogi protivnici američke politike uopšte, a posebno napada na Iran. Između ostalih, i ruski i kineski državni mediji. Stvar sada već izgleda dovoljno ozbiljno pa se uključuju i neki prominentni kritičari Izraela na Zapadu (ima i radikalnijih i prikladnijih izraza od “kritičari”), koji kreću da likuju nad ovakvim ishodom.
Naravno, odmah se javljaju i oni koji sumnjaju u takav događaj i pitaju zašto nema snimaka sa mesta pada aviona u Iranu, ali te sumnje brzo bivaju razvejane dodatkom da je avion odleteo prema Indijskom okeanu gde se srušio, navodno. Sada već govorimo o milionima pregleda širom sveta i na dalje se priča širi kao šumski požar i vrlo verovatno je da ste i sami videli ovaj snimak na Vajberu, Votsapu ili gde vam već prijatelji ovakve stvari dele. Američka vojska tek posle sat demantuje da je bilo koji aparat izgubljen tog dana nad Iranom (nekoliko dana kasnije se to zaista i dogodilo), ali sada smo već ulazimo u zonu opšteg neverovanja, neki misle da je priča izmišljena, neki da američka vojska krije gubitke i svako veruje u ono što mu se više sviđa. Ono što je važnije, naročito za Irance, jeste da društvene mreže ruše mit o uspešnosti američke vojske koja ratuje praktično bez gubitaka. I sve to za devet minuta više od jednog sata.
Tu se vraćamo embedovanju. Niko u nizu onih koji su ovu informaciju preneli neće priznati da je nešto slagao već samo prosledio šta je čuo. Pa nek pratilac sam zaključi, dovoljno je pametan. Kao da prosleđivanje poništava svaku odgovornost, čemu svakodnevno svedočimo kada razne stvari sada već usavršene veštačkom inteligencijom, stižu do nas od prijatelja i poznanika svim digitalnim kanalima.
Prošla su vremena kada je vest morala da bude proverena da bi bila objavljena, danas je i ozbiljnim medijima dovoljno da je prešla preko mnogo ekrana pa da je uzmu u obzir, jer – ko zna.
U takvom svetu više nije ključno pitanje da li je nešto istina, već ko će prvi uspeti da neku informaciju učini dovoljno uverljivom da izgleda kao da je tačna makar tih presudnih, prvih sat vremena. A to je sasvim dovoljno da se promeni raspoloženje javnosti, utiče na tržište, raspali propaganda i još jednom potvrdi da u digitalnim ratovima ne pobeđuje nužno onaj ko ima jače oružje, nego onaj ko bolje razume kako funkcioniše tuđa slabost. Ako su me slagali, to još ne znači da su pobedili. Ali ako sam im poverovao samo zato što mi je bilo zgodno da poverujem, onda sam im posao završio sam.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome u Mupu građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? Šta je Dačić na uvijen i naprednjačko-politički-korektan način poručio Vučiću? Zašto u režimskim krugovima vrijedi olovno pravilo da se uz zlato u levoj ruci mora imati pištolj u desnoj? I zbog čega bivši načelnik nije uzrok profesionalnog, moralnog i svakog drugog posrnuća policije, već njegova posljedica
Predsednik Vučić se nalazi u, kako to on kaže, istorijskoj poseti Republici Kini. U režimskim medijima, ova poseta je dobila epske razmere, gotovo kao delo Marka Pola Milion, koje je, kažu, bilo vezano za stub na mostu Rijalto u Veneciji kako bi ga zainteresovani mogli čitati. Putovanje je promovisano kao nastavak poseta svetskih lidera Pekingu, pa je bilo logično da posle Putina i Trampa tamo dođe Vučić, tek malo manje važna politička figura od prethodnika
Vlast angažuje značajne resurse kako bi podstakla sukobe među građanima i produbila ideološke podele unutar opozicije. U takvim okolnostima, posebno je značajno ukloniti prepreke u formiranju zajedničkog fronta, odložiti međuopoziciona sporenja za period nakon oslobođenja i nastojati da se pronađu efikasna rešenja za odlazak vladajuće garniture, uz što manji rizik i štetu po društvo i državu
Mi volimo ideju o srećnim porodicama, u kojima nema velikih problema i sukoba. Pitanje je, međutim, da li takvo nešto uistinu postoji. Na samom početku Starog zaveta, odmah nakon što su izgnani iz raja, Adam i Eva vode ljubav i dobijaju sinove, Kaina i Avelja, ali odnos među braćom završava se, kao što je dobro poznato, ubistvom iz ljubomore. Ovo će kasnije biti tema i mnogih umetničkih remek-dela. Možda bi bilo realističnije reći da su porodice bez ovakve dinamike retke i izrazito srećne
Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!