Grickanje noktiju kod dece često zabrinjava roditelje, ali samo po sebi nije razlog za paniku. Nemački neuropsiholog Štefen Moric objašnjava da je reč o tipičnoj reakciji na stres, nervozu ili dosadu, koja nije svojstvena samo ljudima.
„Ko ima nokte, grize ih“, kaže Moric za nedeljnik Špigel i podseća da se slično ponašanje može videti čak i kod šimpanzi. Grickanje noktiju spada u grupu takozvanih telesno usmerenih repetitivnih poremećaja ponašanja, među koje ubraja i čupanje kose ili grickanje unutrašnje strane obraza. Ipak, upozorava da svako grickanje noktiju ne treba odmah proglašavati poremećajem. „Ponekad je to samo neka vrsta glupe navike. To uvek treba posmatrati pojedinačno i ne treba ni umanjivati problem ni patologizovati ga.“
Ozbiljan problem ili ne?
Problem nastaje kada grickanje dovede do fizičkih posledica. Ako nokti krvare, povećava se rizik od infekcija, a može doći i do poremećaja njihovog rasta. Međutim, Moric smatra da decu ne treba plašiti takvim posledicama. „Možda će iz straha prestati da grizu nokte, ali bi mogla da razviju anksiozni poremećaj“, upozorava on.
Umesto toga, savetuje da roditelji mirno i nenametljivo sklone detetovu ruku kada primete takvo ponašanje.
Kada roditelji pokušavaju da procene da li je reč o ozbiljnijem problemu, važno je da obrate pažnju na okolnosti u kojima se grickanje javlja. Moric preporučuje da se prati da li određene osobe, situacije ili školske obaveze izazivaju takvu reakciju.
Grickanje noktiju može biti povezano i sa ADHD-om, ali stručnjak upozorava da se ne sme donositi preuranjen zaključak. „Sve što je povezano sa stresom, nemirom i nervozom može da se ispolji na ovaj način“, kaže on. Ipak, dodaje da nije ispravno zaključiti: „Dete grize nokte, dakle moglo bi da razvije ADHD.“ Umesto toga, simptom treba posmatrati zasebno i pratiti da li se pojavljuju i druga slična ponašanja.
Teško pronalaženje stručne pomoći
Zanimljivo je da Moric smatra kako porodice najpre treba same da pokušaju da reše problem. Prema njegovim rečima, stručnu pomoć je teško pronaći, jer se grickanju noktiju i srodnim poremećajima posvećuje vrlo malo pažnje čak i tokom studija medicine i psihologije. Zbog toga pacijenti često od stručnjaka čuju iste komentare koje su već slušali od roditelja ili baka i deka: „Prestani s tim. Ne izgleda lepo. Tako nikada nećeš naći partnera.“
Dobra vest je, kaže Moric, da se grickanje noktiju često može uspešno suzbiti bez terapije. Jedna od metoda je takozvani trening promene navike. Kada osoba oseti poriv da grize nokte, treba da na kratko zauzme položaj koji onemogućava tu radnju – na primer da sklopi ruke kao za molitvu ili sedne na njih. „Čovek tako praktično zamrzne poriv dok ne prođe“, objašnjava Moric. Prema njegovim rečima, ponekad je dovoljno već dvadesetak sekundi da želja za grickanjem oslabi.
Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“! Iskoristite popust ovde i podržite nezavisno novinarstvo.