
Jubileji
UK Parobrod: Izložba o dva jubileja
U Kapetan Mišinoj 6a nalazi se jedna od najlepših zgrada Beograda. U njoj je već 15 godina UK Parobrod, gde se održava izložba povodom dva jubileja: Parobroda i sto godina od nastanka zgrade
Opšti utisak u medijima jeste da niko nema pojma šta se može desiti na severu Kosova. Ukoliko samo neka usijana glava (ili nekoliko njih) načini nepromišljen potez – može započeti konflikt regionalnih razmera. Da bi slika bila još komplikovanija, nad administrativnim prelazima lete hrvatski helikopteri u sastavu KFOR-a, a trenutni status kvo je obeležen povremenim razmenama kamenica između Albanaca i Srba.
Gotovo sam zaboravio na barikade, kojima su počeli sukobi pri raspadu SFRJ. Sećate se majki regruta početkom devedesetih, pa balvana po Krajini i onih neobičnih blokada voza u Vinkovcima kada sam prvi put video ZENGE. Danas su se barikade opet pojavile na Kosovu, Srbi istovaruju gomile šljunka koji po potrebi postaje oružje, dok KFOR razapinje bodljikavu žicu.
Živopisnoj slici doprinose bajkeri koji žele da daju podršku srpskom narodu, ljudi koji spremaju svadbarski kupus, ili krst od sedam metara koji verovatno označava religiozni aspekt ovog konflikta.
Dok mi tako živimo u stabilnoj napetosti, koja samoj sebi postaje cilj, počinjem da verujem kako je to stanje u kojem ćemo provesti barem nekoliko meseci. Ove blokade su dakle nalik psihološkoj torturi gde vam onaj ko želi da vas muči ne dozvoljava da zaspite. Prema teorijama KGB-a (a ovo sam čuo od Dragoslava Mihailovića u emisiji StudijaB „Nivo 23“) potrebno je samo 10 dana prekinutog sna da čovek „pukne“ i prizna sve što od njega tražite. Potpisaće svoju optužnicu i sam sebe osuditi na smrt. Valjda se to očekuje i od nas posle 20 godina nespavanja.
Međutim, dok mi ratujemo kamenicama i kupusom, velike svetske sile se pripremaju za različite scenarije u budućnosti. Ponekad je lakše razmišljati o Srbiji za 100 godina nego o onom što nas očekuje za nekoliko nedelja ili meseci.
Verovali ili ne, pre par dana sam proveo čitav sat gledajući jedan mogući scenario za rat sa vanzemaljcima. Ni danas nisam načisto da l’ mi je to trebalo, al’ ko velim, možda nam ovo iskustvo nekako pomogne u rešavanju naših aktuelnih problema. Znate, kao nekada Žil Vern.
Elem, za jedno 50 do 100 godina sigurno će velike snage vanzemaljaca pokušati da nas pokore kao vrstu. Iznad velikih svetskih metropola parkiraće svoje nosače svemirskih brodova i daće nam ultimatum (ovo do sada malo liči na frku oko Kosova). Oni su superiorni po pitanju tehnike i naoružanja, ali mi ćemo upotrebiti tehniku današnjih terorista. Ono malo preostalih ljudi pružaće gerilski otpor koristeći sve raspoložive resurse (ovo mu dođe ko kamenice ili kupus). Najluđi je scenario za kraj rata i pobedu Zemljana. Nekoliko dobrovoljaca u nekoliko gradova širom sveta istovremeno će krenuti u samoubilačku misiju. Pazite sad – na različitim kontinentima kamikaze opasane eksplozivom tajno će naduvati meteorološke balone i vinuti se ka svemirskim krstaricama. Sledi velika eksplozija i tada će vanzemaljci konačno shvatiti da s nama nema zezanja. Pokupiće se i otići da pokore neku planetu gde su stanovnici pitomiji od nas. Naučnici iz emisije na Nacionalnoj geografiji su sigurni da su Zemljani mnogo zaguljena vrsta sa kojom nema zezanja! Nešto kao termiti, ili afričke divlje pčele.
Da li nam ovakva predviđanja mogu nekako pomoći? Što se logistike tiče, čisto sumnjam. Pre bih pomislio da se danas Amerika nalazi u takvoj konfuziji i sukobu sa pola sveta da bi onda tek vanzemaljska invazija mogla da probudi univerzalni osećaj jedinstva na planeti. Americi je potreban neprijatelj iz svemira da bi pronašla zajednički jezik sa onima koji danas žele da je unište terorističkim napadima. Da li je onda i nama potreban zajednički neprijatelj da bismo se konačno sporazumeli sa Albancima. Pitanje glasi, ko će da glumi vanzemaljce u rešavanju srpsko-albanskog sukoba?

U Kapetan Mišinoj 6a nalazi se jedna od najlepših zgrada Beograda. U njoj je već 15 godina UK Parobrod, gde se održava izložba povodom dva jubileja: Parobroda i sto godina od nastanka zgrade

Glumci Narodnog pozorišta najavili su štrajk upozorenja na dan otvaranja zgrade posle dvomesečne pauze, kako bi javnost upozorili da njihovi zahtevi nisu ispunjeni

Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
„Ovo je nov festival, i nema nikakve veze sa Festom, niti je njegova zamena“, kaže Igor Stanković, jedan od inicijatora Beogradskog filmskog festivala koji će od 30. januara do 6. februara prikazati najnovije meinstrim naslove

Debi album Peti Smit jedan je od temelja savremenog rokenrol izraza. Poseban doprinos Peti Smit rok muzici počinje već sa načinom na koji je zavrtala reči, razvlačila ih, uživala u njima i istovremeno im menjala smisao kroz izgovor, uz nezaboravno strasno podvriskivanje prepuklim glasom, kao da se svađa sa samim rečima dok ih izgovara, raspravljajući se sa celim svetom
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve