

Festival
Nišvil opstaje zahvaljujući mazohizmu
Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu




Na crvenom tepihu ispred Narodnog pozorišta uoči otvaranja 32. Sarajevo film festivala viđene su brojne slavne ličnosti iz sveta filma iz celog regiona, predsednik Crne Gore Jakov Milatović a u masi na ulici vijorilo se i desetak zastava Palestine
Parafraza Balaševićevog stiha iz naslova prvo je što mi pada na pamet posle svečanog otvaranja 32. Sarajevo Film Festivala, ne samo zato što je otvoren filmom „Očevina“ Oskarom nagrađenog poljskog reditelja Pavela Pavlikovskog – za mene je Sarajevo uvek jedna od tih „domovina“.
Na crvenom tepihu uoči samog događaja viđeni su Jakov Milatović, predsednik Crne Gore sa suprugom, glumac Goran Bogdan, glumac Branko Đurić Đuro u društvu supruge glumice Tanje Ribič i kćerke Ele Đurić, reditelj Pjer Žalica, kao i članovi žirija Takmičarskog programa direktor Evropske filmske akademije Matthijs Wouter Knol, makedonska glumica Sara Klimoska, engleska glumica Emily Watson i hrvatski reditelj Igor Bezinović.
Od srpskih filmskih radnika na crvenom tepihu najavljeni su samo glumac Branislav Trifunović i reditelj Miroslav Terzić – ekipa filma „Tri nedelje posle“, ali kolege i ja ih nismo videli. Ranijih godina ovde je publika često viđala Dragana Bjelogrlića, Jasnu Đuričić, Borisa Isakovića, Mirjanu Karanović, Milana Marića, Dragana Mićanovića…


Veliki broj Sarajlija i turista posmatrao je defile na crvenom tepihu a u masi sam video i nekoliko palestinskih zastava.
Ceremoniju otvaranja u Narodnom pozorištu, i nešto kasnije pred mnogo većom publikom u Ljetnjem kinu, vodio je mladi bosanskohercegovački glumac Kerim Čutuna.
Oko SFF-a u glavnom gradu BiH vlada konsensus sličan onom o kojem sam pisao kada je reč o Oliveru Dragojeviću i festivalu „Trag u beskraju“ u Hrvatskoj – svi ga podržavaju. Oba sarajevska dnevna lista – „Oslobođenje“ i „Avaz“ objavljuju redovne dodatke i izveštaje o festivalu, bilbordi i reklame kompanija koje podržavaju SFF nalaze se na svakom uglu, spisak institucija, firmi, ambasada i međunarodnih organizacije koje su stale iza ovog kulturnog događaja, bez svake sumnje najvećeg u BiH i jednog od najznačajnijih u regionu – takođe je impresivan.


Hoteli i restorani u gradu su puni, na svim recepcijama i pultovima nalaze se bilteni SFF-a. Masa ljudi u centru Sarajeva na veče otvaranja SFF-a ne može se meriti sa bilo kojim sličnim događajem u regionu.
Pre dve godine pisao sam o maloj tihoj sarajevskoj ulici koja nosi ime istoričara i akademika iz čuvene srpske trgovačke porodice Vladislava Skarića (1869-1943), i spaja Ferhadiju sa Ulicom Zelenih Beretki u kojoj počinje festivalska gužva i koja liči na Amsterdam. Ove godine taj kontrast je, čini se, još jači.
Tada sam u izveštaju za „Vreme“ iz Sarajeva pisao o izazovima kroz koje je SFF prolazio proteklih godina: 2023. SFF je imao probleme u delu bosanske javnosti zbog emitovanja trejlera za srpski film „Heroji Halijarda„, u kojem se pojavljuju četnici Draže Mihailovića.
Nekoliko meseci kasnije dogodio se 7. oktobar i napad Hamasa na Izrael i ono što je usledilo u Gazi sa svim implikacijama koje je ima na muslimane širom sveta ali i na veliki broj Bošnjaka u BiH i Sandžaku.
Tri godine kasnije, u leto tokom kojeg u Novom Sadu prvi put nije bilo Exita i Tamburica Festa, u Čortanovcima Šekspir festa, a pitanje je šta će biti sa beogradskim BITEF-om, žilavost i kvalitet SFF-a koji je od ratne 1995. do danas uspeo da prebrodi sve neprilike i (p)ostane najveći filmski festival u regionu svakako je nešto što niko ne može da ospori.
Filmom „Očevina“ Pavlikovski zaokružuje trilogiju o Hladnom ratu. „Očevina“ je istorijska drama o odnosu nobelovca Tomasa Mana, kojeg igra Hanns Zischler, i njegove kćerke Erike, koju tumači Sandra Huler. Erika je glumica, spisateljica i vozačica automobilskih trka. Na vrhuncu Hladnog rata, u leto 1949, otac i kćerka kreću na emotivno putovanje crnim buickom kroz razorenu Nemačku, od Frankfurta u američkom sektoru do Vajmara pod sovjetskom kontrolom.
Tomas Man, koji se nakon šesnaest godina egzila u SAD-u vraća kući, suočava se ne samo s podeljenom domovinom nego i s dubokim rascepom unutar svoje porodice. Na pitanje novinarke američkog AP-a sa kojom će (nagoveštava se) njegova ćerka Erika kasnije završiti u krevetu – „Gde je za vas domovina?“, Tomas Man nema pravi odgovor.
Atmosfera filma, lokacija, istorijski period i tema podsećaju na predstavu „Na čijoj strani“ koju sam pre 10 dana gledao na Brionima. Kao da se svi odjednom bave tom temom.
Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“! Iskoristite popust ovde i podržite nezavisno novinarstvo.


Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu


S obzirom na uslove u kojima živi, može se reći da je 16 filmova na Sarajevskom festivalu veliki uspeh ovdašnje kinematografije


Kultura sećanja treba da postoji ali da se obostrano ne koristi kao izvor novog narastajućeg nacionalizma, koji nije ništa drugo nego rađanje mržnje prema onom drugom. Tu malo mesta preostaje za ljubav. Kad svake godine sipate so na tu ranu, ta rana se sve više i više otvara. Ponavljam, postojalo je jedno vreme i u Hrvatskoj i u Srbiji kad su ljudi koji odlučuju nastojali da nekako taj život jednih pored drugih bude moguć. Sada to izgleda potpuno iracionalno, bezizlazno. Rat nije završen


Džejms Li Berk, Neonska kiša; s engleskog preveo Milo Pitaki; Veseli četvrtak, Beograd, 2026.


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve