





Novi film Predraga Ličine, zagrebačkog reditelja koji je često u Beogradu, doneće priču o zagrebačkim urbanim Srbima sedam godina pre rata. O tome Ličina govori za „Vreme“
Zagrebački reditelj Predrag Ličina (1972) je širu popularnost stekao svojim prvim igranim filmom „Poslednji Srbin u Hrvatskoj“ (2019), a u Beogradu, u kojem već godinama snima reklame, toliko se odomaćio da ga mnogi već doživljavaju kao rado viđenog gradskog lika.
Na poslednjem konkursu Filmskog centra Srbije dobio je sredstva za sledeće ostvarenje – „Virus patološke dobrote“. Scenario, koji je sam pisao, bavi se problemom zagrebačkih urbanih Srba na početku ratova devedesetih.
Škakljiva tema, kojoj će Ličina prići na svoj pomalo uvrnut način. „Zapravo, radnja filma je smještena sedam godina prije početka odlaska Srba iz hrvatskih urbanih sredina – u 1983. godinu. I da, komedija je“, kaže on za „Vreme“.
„Preciznije rečeno, satira – jer da ti neki lik stigne vremeplovom iz 2025. u 1983. i kaže ti šta te sve čeka u narednih 40 godina, vjerojatno bi pozvao nekoga iz institucije za mentalno oboljele da pokupe tog izbezumljenog ludaka“, kaže Ličina.
Budžet još nije skrpljen
„Odlazak urbanih Srba iz Hrvatske samo je jedan od motiva ove priče – suštinski, film čija se radnja dešava tokom jedne večeri pomenute 1983. godine, govori o tome koliko su nas tradicionalne vrijednosti bolesno unazadile u samo nešto manje od pola vijeka“, dodaje reditelj.
Kada će početi snimanje filma – ne zna. Jer, kaže, sada ima budžet za prvih 39 minuta.
„U pregovorima sam s nekoliko sponzora tako da je moguće da doguram i do prvih 56 minuta. Ako dobijem sredstva od još dva filmska fonda u Regionistanu, tada već možemo pričati o početku snimanja. To se može desiti ove godine, može i sljedeće, a može i tek 2027. godine.“
Ceo razgovor čitajte u novom broju „Vremena“ od 9. januara. Još imate vremena da se pretplatite sa prazničnim popustom od čak 20 odsto na bilo koji tip pretplate.






Jedne večeri su nemački avioni sravnili ulice Bredforda, ali je, začudo, kuća porodice Hokni ostala netaknuta. Pod stepenicama se skrivao i dečačić po imenu Dejvid, koji se naredne osamdeset četiri godine prema životu odnosio sa dubokom i neodoljivom radošću. U međuvremenu je postao karijatida umetnosti dvadesetog veka i verovatno poslednji vizuelni umetnik čiji će odlazak biti zabeležen širom sveta


Vicko Krstulović, Neretva i Sutjeska; memoari 1942–1943; Most Art Jugoslavija, Zemun, 2026.


Dragan Prole, Pećinski zaokret, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci/ Novi Sad, 2024.
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slućaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve