img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Knjige – Luda za njim

Podgrejano, ali ne zagorelo

23. april 2014, 00:57 Teofil Pančić
Copied

Treći nastavak serijala o Bridžet Džons podbacuje utoliko što nas ne iznenađuje ničim suštinski novim, ali oni koji su je ranije voleli imaju ipak sve razloge da posegnu za njim

Sticajem za mene prijatnih okolnosti, te sam 1996. godine (sledi grlom-u-jagode tema) neko duže vreme proveo u Londonu, i izbliza posmatrao dva popkulturna fenomena, jedan na vrhuncu, drugi u nadiranju: britpop i Dnevnik Bridžet Džons. Oasis, Blur, Suede i ostali drmali su top listama, pompa oko njih bila je vehementna najava onoga što će koju godinu kasnije biti uobličeno u toniblerovski „cool Britannia“ projekt (jah, tipična zanimacija „šampanjske levice“), na radiju i u novinama od njihove muzike i još njihovijih skandala nije moglo da se živi, a baš one večeri kada sam stigao na Ostrvo braća Gallagher održala su veeeliki koncert na otvorenom, koji je direktno prenosio BBC radio, a ja poslao Vremenu (telefaksom, mein Gott!) egzaltirani tekst o tome a da se još nisam ljudski ni raspakovao… Šta ćete, mladost-ludost…

Mladost? Pa, kako se uzme. Već sam bio prevalio trideset godina. Nekada vas je ta dob činila solidno sredovečnim. Danas, sa pedeset godina uredno nabijenih u predeo ispod leđa mnogi tek počinju da se postepeno privikavaju na apsurdnu ideju da možda više i nisu tako jako mladi. Kako god, Bridžet Džons je bila moja around thirty vršnjakinja, blaženo čedo engleske više srednje klase, urbana profesionalka umereno posh zanimanja i načina života, uglavnom solo, mučena prekomernim kilogramima, kalorijama, kompulzivnim opijanjem, cigaretama, uglavnom nedokučivim i nemogućim muškarcima… Nešto kao unapređeni model Štefice Cvek, ali na ostrvski način. Bridžet je vodila dnevnik-kolumnu za The Independent, i to, ako se dobro sećam, ponedeljkom (u to blaženo vreme nije bilo blogova, kamoli tvitova), i taj je serijal postao kulturni fenomen za sebe, naročito kad je prerastao i u istoimeni roman. Tako je Bridžet postala literarna činjenica par excellence, a šta bi drugo i bila kada je otpočetka tek književni lik, nastala u mašti Helen Filding? Ali opet, i ta mašta… stvar i jeste bila u tome da ste svi – i muškarci, a o ženama da i ne govorimo – imali dojam da poznajete više nego dovoljno tih Bridžet, a da i ne govorimo da ste njene zamašne parčiće mogli lako da otkrijete i u sebi.

Ostalo je, dakako, istorija: veliki uspeh i sumanuti tiraž Dnevnika i njegovog nastavka, megahitozne filmske adaptacije (Rene Zelveger, Kolin Firt, neizbežni Hju Grant…) i sve u svemu, B. Dž. je postala svojevrsno Opšte Mesto iz pojmovnika duhovno-emotivnog stanja zapadnog čoveka u poznom XX veku. Malo li je za jednu smotanu bucmastu devojku koja je, na kraju krajeva, samo želela da smuva onog očaravajućeg Marka Darsija i skrasi se? O fenomenu B. Dž. i kontroverzama oko nje sam, negde potkraj devedesetih, napisao i esejčić za Vreme, kasnije štampan i u mojoj knjizi Osobeni znaci; red je da se vršnjaci podržavaju, ne?

Skoro dve decenije kasnije, Bridžet se vratila u naše živote, u jedan bar spolja gledano prilično drugačiji svet. Polet „postistorijskih“ devedesetih splasnuo je, ekonomska kriza u modu je ubacila neke druge teme (pa je danas skoro nemoguće postići bitniji uspeh unutar kapitalističke kulturindustrijske mašine bez obaveznog ritualnog pamfletiranja protiv te iste kapitalističke mašine, jer u krizama kapitalizam uvek sjajno prodaje moralizatorske „antikapitalističke“ narative), a promena tehnološke paradigme jednom rečju zvana internet (uključujući društvene mreže i sve druge forme do apsurda doterane „ekstaze komunikacije“) vrlo neposredno utiče na našu svakodnevicu doslovno u svakom segmentu.

I usred svega toga – eto nama Bridžet Džons ponovo na delu (Luda za njim; prevela Milica Kecojević; Laguna, Beograd 2014)! Ima pedeset i jednu godinu, dvoje slađane i nemoguće dece i – udovica je. Famozni Darsi tragično je, mada i pomalo glamurozno, izginuo kao humanitarac u Darfuru, a mi zatičemo tužnu (ali materijalno odlično zbrinutu, što strateški rasterećuje Fildingovu od obaveze preteranog pametovanja o „društvenom kontekstu“) Bridžet u petoj godini njenog udovištva, dok u njoj raste osećaj – kojem se (sve bezuspešnije) odupire, da ne bi „izneverila“ Marka – da to tako više ne može, i da napolju, izvan sveta dečije kake i povraćke, postoji ceo jedan život koji njoj, jbg, ipak treba. A taj život, nemojte ni sumnjati, podrazumeva i muškarce, utoliko bolje ako su mladi i zgodni, ili bar zgodni…

Zato je današnja Bridžet, ona koju zatičemo na početku romana, bar nalik na onu koju znamo: opet se bori s kilogramima, opsesivno broji sebi zalogaje i čašice, čini joj se da svi imaju divne i glamurozne i dakako ljubavno srećne živote osim nje, nespretna je s muškarcima ali i zapravo u svemu tome tako neodoljiva što, sto mu gromova, valjda ipak na kraju ne može da ostane, što bi rekao Bard, nenagrađeni ljubavni trud… Naravno, do tog (ne)srećnog kraja se treba probiti kroz 470 strana (!) knjige, pa nije red da kvarimo radoznalcima čar otkrivanja…

Helen Filding ponudila nam je, u osnovi, podgrejanu „staru“ junakinju u donekle novim okolnostima. To joj je od britanske kritike dosta zamereno, ali da li je uopšte i moglo drugačije? Da, Bridžet se zaista ponekad ponaša kao iritantna šiparica, što ne izgleda baš dobro na jednoj pedesetogodišnjakinji, ali zar to ne radimo i vi i ja, bar ponekad? Veći je problem što Filding ume da „neuverljivo“ preteruje kada pokušava da baš u svaki trenutak Bridžetinog sadašnjeg života inkorporira sms-ove, tviter i ostalo, pa to ponekad izgleda neautentično i groteskno.

Osećaj „podgrejanosti“ se ne zaustavlja na ovome. Podbačaj trećeg nastavka Bridžet-serijala u tome je što zapravo ne nudi nikakav uistinu bitan pomak, što vas naprosto ničim ne iznenađuje. S druge strane, mada se možda pregrčevito trudi da bude duhovita, Helen F. povremeno zaista razgali lucidnim kalamburom ili komentarom, ali vam takođe i smesti knedlu u grlo: što reče jedna kritičarka, koga ne stegne u grlu na nekim stranicama ove knjige, taj valjda i nema srca. Taj je, ono, cool… Bridžet Džons nikada – čak i kad smrša, nabaci dobrog frajera, osmehnu joj se glamurozni karijerni izgledi… – neće biti dovoljno cool, kao ni oni koji je čitaju i vole. Da je drugačije, ko bi to uopšte čitao?! Ima li ičega dosadnijeg za čitanje ili gledanje od cool života cool ljudi, čak i ako olako pretpostavimo da takvi stvarno postoje?

Sve u svemu, i kad je debela i kad je mršava, Bridžet je jedna sada već vremešna romantična lucprda koju biste želeli da poznajete i da se družite s njom, a bog zna da li bi to preraslo i u nešto više, naročito posle pite sa piletinom i izvesnog broja „alkoholnih jedinica“… Njeno srce kuca, tu je, što bi rekao onaj pedesetogodišnji adolescant iz Zrenjanina. Kuca u vama i oko vas. Zato nas Helen Filding, uz sve lako uočljive nedostatke trećeg nastavka, na kraju ipak kupi: nije mala, smotana, draga Džounzi kulturološko opšte mesto zato što je njena autorka šampionka mašte i stila nego zato što bi svako od nas mogao za nju da kaže ono što je Flober onomad rekao za svoju gospođu Bovari: Madame Bovary, c’est Moi…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Promo

15.septembar 2026. R.V.

„Ceo život za godinu dana“ premijerno u Ateljeu 212!

Na početku sedamdesete sezone, obeležavajući 30 godina od smrti Aleksandra Popovića, Atelje 212 premijerno izvodi predstavu „Ceo život za godinu dana“ po njegovoj istoimenoj tv seriji

Festival

14.septembar 2026. S. Ć.

U Leskovcu filmovi i serije sa prostora Jugoslavije

Na Leskovačkom internacionalnom festivalu filmske režije biće čak 12 filmova i četiri serije - nastavak puta ovog festivala da filmove sa prostora Jugoslavije približi publici

Festival u Veneciji

14.septembar 2026. S.Ć.

Izrael najavio oduzimanje državljanstva rediteljima nagrađenim u Veneciji

Izraelski ministar kulture najavio je oduzimanje državljanstva Juvalu Abrahamu i Rejček Šor, rediteljima filma „NAZA“ koji je u Veneciji dobio Specijalnu nagradu žirija. U filmu se naime tvrdi da je izraelska vojska ciljala civile u Gazi

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

Komentar
Overavanje potpisa za Studentsku listu, veliki red

Komentar

Sitne i krupne pakosti: „Alšksndar Vučić“ protiv gerile

Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja

Nemanja Rujević
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure