img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

12. međunarodni festival monodrame "Vidlunja", Ukrajina (24–30. avgust 2011)

Monospektakl, pričanje priča

07. septembar 2011, 20:54 Dragana Bošković
UNUTRAŠNJI SVETOVI: Scene iz predstava „Natašin san“…
Copied

Na ovogodišnjem festivalu monodrame "Vidlunja", održanom u ukrajinskom gradu Hmeljnicku tokom poslednje nedelje avgusta, prikazane su predstave komplementarne u stvaranju mozaika kultura, sudbina, stilova, i sve su bili odlične

Za „Vreme“ iz Hmeljnicka

U nama veoma dalekom ukrajinskom gradu Hmeljnicku (u kome, dabome, postoji značajna proizvodnja piva, „hmelj pivo“), 350 km od Kijeva, gospođa Nina Mazur, iz Hanovera, po poreklu Ukrajinka, osnovala je jedan od najznačajnijih svetskih festivala monodrame, „Vidlunja“ („Odjek“). Gospođa Nina, pesnikinja, spisateljica, poliglota, pozorišna kritičarka, potpredsednica je UNESKO-vog Internacionalnog foruma teatra jednog glumca (MIT), izuzetno upućena, kako u tajne najliterarnijeg od svih pozorišnih žanrova, monodrame, tako i u rasprostranjenost specijalizovanih svetskih festivala ovog teatarskog „storitelinga“.

Pozorište nekadašnjeg SSSR ima tradiciju ovog „raskaza“, dramske forme pripovedanja. Pošto i mi u Srbiji već dugo imamo Međunarodni festival monodrame i pantomime, u Zemunu, nije nam stran ovaj legitiman način da, naposletku, glumac uzme sopstvenu sudbinu u ruke i sam napravi teatarski čin, bez mučnog čekanja da ga se neki reditelj ili direktor drame seti.

U tom smislu, festival „Vidlunja“ je za vašeg izveštača, koji je i sam, kao dramaturg, autor jedne dugovečne monodrame, pa strukturu „dramskog storitelinga“ zna i iznutra, bio više nego zanimljiv.

…i „Kod“

IGRA POSLE IGRE: Iz Kirgizije je došla divna, vremešna, a prelepa glumica Tolgonaj Kanimetova, članica Dramskog teatra Umuraliev, iz glavnog grada ove zemlje Biškeka. Obrazovana na moskovskom GITIS-u, gospođa Kanimetova je upečatljivo odigrala monološku adaptaciju drame kirgizijskog znanog pisca Čingiza Ajtmatova, Sećam se. Majku, koja je sve najmilije izgubila, ali u njoj još živi tračak svetlosti i lepote, gospođa Kanimetova je, uz prekrasnu tradicionalnu muziku rodnog kraja, odigrala u klasičnom ključu, nama vrlo zanimljivom – umereno, emotivno, sugestivno, uz karakterističan scenski pokret.

Suprotnost ovoj tradicionalnog dramskoj priči je bio poljski glumac srednje generacije Januš Stolarski, neobično nalik, i po pojavi i po stilu, našem slavnom Jožefu Nađu. Širom sveta monodrame, Stolarski, obrazovan na Akademiji u Krakovu, izaziva oduševljenje svojom monaškom posvećenošću fizičkom teatru, istraživanjem u mikrosvetu pokreta, ispunjavajući svaki trenutak svoje predstave razarajućom energijom i potresnom koncentracijom. Na „Vidlunji“ je igrao autorski projekat Kod, koji je u četrdesetak minuta, koliko traje i originalna muzička numera, prikazao borbu čovekove svesti sa unutrašnjim konfliktnima.

Još jedan „monospektakl“ (što je bolji naziv od „monodrama“, jer drame, zapravo, ne mora da bude, i pripovedanje se legitimno računa), na koji bismo skrenuli pažnju onima koji biraju predstave za ovakve festivale, jeste nastup litvanskog glumca Aleksandrasa Rubinovasa, člana Kamernog teatra iz grada Kaunasa. Nama, koji smo obožavaoci litvanskog teatra (Nekrošijus, Koršunovas…) i kojima je BITEF učinio uslugu da smo ih gledali i uživali u njihovim neobičnim, po svemu posebnim predstavama koje dolaze iz nama nepoznate ritualne kulture i specifičnog jezika, bilo je nezaboravno videti Rubinovasa, koji je, u režiji Stanislovasa Rubinovasa, odigrao krajnje prostudiranu, a duhovitu predstavu Igra posle igre. U njoj se pozabavio glumačkim doživljajem tumačenja velike klasike, Šekspira, pre svega: Šta, intimno, oseća glumac, pritom, šta ga pokreće, a šta ga koči? Član jedne od najznačajnijih litvanskih pozorišnih porodica, Aleksandras Rubinovas je igrao, pevao, svirao, kao da je na sceni Rojal Korta čitav jedan ansambl.

OSTALO: Nina Mazur je na ovogodišnji festival „Vidlunja“ pozvala monospektakle koji su komplementarni u stvaranju mozaika kultura, sudbina, stilova, i svi su bili odlični, osim neočekivanog razočaranje francuskim glumcem Anrijem Gruvmanom, koji je došao ovenčan slavom nastupa u Avinjonu, Edinburgu, Moskvi, Ženevi, Jerusalimu, Lisabonu… U Ukrajini je, neuspešno i neubedljivo, odigrao premijeru skeča Samo budi ovde koji se nije nikome svideo, i to je jasno rečeno.

Od ostalih, izdvajamo izvrsnu mladu glumicu, Marinu Karcevu (Regionalno pozorište „Gončarov“, Uljanovsk, Rusija), koja je sudbinu napuštenog deteta, optuženog za ubistvo, monodramu Natašin san, u režiji Linasa Zajkauskasa, odigrala tako da niko to neće zaboraviti. Autorka teksta je dvadesettrogodišnja Jaroslava Pulinovič, sve poznatija ruska dramska spisateljica, studentkinja Nikolaja Koljade iz Jekaterinburga, koja, nažalost, ima život koji inspiriše ovakav siže.

Ostali su, dakle, bili: Sergij Moskalenko (Harkov, Ukrajina), Valerij Šuškevič (Minsk, Belorusija), Rahel Kovner (Jerusalim, Izrael), Zarui Hačatrjan (Jerevan, Jermenija), Vidmantas Fijalkauskas (Viljnus, Litvanija), Andre Mošoj (Berlin, Nemačka), Oleksandr Formančuk (Kijev, Ukrajina) i Ot Sep (Tartu, Estonija). Kao „master klas“ zaigrao je direktor festivala i Teatra monospektakla „Kut“ u Hmeljnicku, Volodimir Smotritelj.

Igrali su se, kao što je red, i lokalni i slavni autori, kao što su Dostojevski, Nabokov, Mišima, Konor Makferson i drugi, a gotovo sve predstave dobitnici su nagrada sa sličnih festivala održanih u Moskvi, Sankt Peterburgu, Kaunasu, Staroj Rusi… Mnogi glumci su i pedagozi na pozorišnim akademijama u svojoj sredini.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kulturna politika

02.januar 2026. Sonja Ćirić

U kulturi samo tri plana za 2026, a ostalima kako bude

Koliko je poznato, samo Akademska knjiga, Beogradsko dramsko pozorište i Beogradski festival igre imaju plan za ovu godinu. Ostali će se snalaziti, pa kako im bude

Jubilej

02.januar 2026. S. Ć.

Zašto nije obeleženo 185 godina pozorišnog života u Šapcu

Jubilarna godina, 185 godina pozorišnog života u Šapcu protekla je otpuštanjima, ukidanjem predstava i repertoara, malobrojnom publikom u Šabačkom pozorištu

Inicijativa

02.januar 2026. S. Ć.

Opština Vračar inicirala izradu spomenika Crnjanskom

Opština Vračar inicijativom pokušava da realizuje odluku koju je Grad doneo još pre pet godina: podizanje spomenika Milošu Crnjanskom

Kultura

02.januar 2026. Sonja Ćirić

Bitef, Fest i drugi: Opstanak festivala u 2026. nije izvestan

Iskustvo iz 2025. dozvoljava bojazan da u ovoj godini verovatno neće biti nekih uobičajenih festivala, a da je održavanje većine pod znakom pitanja

Kulturna politika

31.decembar 2025. Sonja Ćirić

Kultura je u 2025. dokazala da može i iz kamena da izraste

Uprkos praznog budžeta i nebrojenih prepreka, kulturna scena je ove godine imala mnoge uspehe. To je dokaz da kultura u Srbiji može i iz kamena da izraste

Komentar
Predsenik Stbije Aleksandar Vučić sedi zamišljen u kaputu verovatno u helikopteru. Pored prozora vidi se znak Exit

Komentar

Simptomi propadanja režima

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Ivan Milenković
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u kaputu maše rukama

Komentar

Ćao Ćacilendu!

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Andrej Ivanji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić na džemperu ima bedž sa ćirilićnim slovom

Pregled nedelje

Mozak ćacilendskog psihijatra   

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno 

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1825-1826
Poslednje izdanje

Politička 2025.

Godina u kojoj se desila decenija Pretplati se
Izbor urednice fotografije nedeljnika “Vreme”

Slike Godine 2025.

Ova situacija

Šta nas čeka 2026.

Generacija Z

Stasavanje dece revolucije

Intervju: Nebojša Antonijević Anton i Zoran Kostić Cane (“Partibrejkers”)

Život iz prve ruke

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure