img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Poezija – Usijanje Dragoslava Dedovića (Kulturni centar Novog Sada, 2013)

Kavasaki

04. jun 2014, 14:51 Vladimir Kecmanović
foto: www.skd.rs
Copied

Jedna od najznačajnijih, po meni i najznačajnija osobina poezije, jeste sposobnost spajanja naoko nespojivog. Ali, da bi to spajanje bilo poezija, a ne fingiranje poezije, pesnik za njegovu verodostojnost mora da jamči sopstvenom dušom. Drago Dedović je takav pesnik

Kada sam, ima tome deset godina, upoznao Dragu Dedovića, nisam poznavao njegovu poeziju.

On je tada u Beogradu vodio ogranak jedne strane fondacije, a ja još nisam bio poznat kao protivnik nevladinog sektora koji obavlja poslove za vlade drugih država.

Ali, iako anoniman protivnik, protivnik sam bio.

Upoznao nas je zajednički prijatelj Vlada Pištalo, sedeli smo u bašti kafane „Stara Hercegovina“.

Drago je dosta govorio i govorio je uopšteno, koristeći filozofski diskurs – a ni jedno ni drugo – ni uopštenost ni filozofski diskurs, dakle, nisu stvari koje mi za kafanskim stolom naročito prijaju.

Ono čime me je kupio na prvi pogled, međutim, bio je kapacitet ispijanja piva i peperkornovska strast s kojom ga je koristio.

Pretpostavljam da su moji pivski kapacitet i strast na Dragu ostavili sličan utisak jer smo nastavili da se družimo.

Da li pri narednom, ili pri nekom od narednih susreta, razmenili smo knjige.

I tada sam upoznao Draginu poeziju.

Ne smatram sebe za poeziju dovoljno stručnim da tvrdim kako nijedna pesma koja mi se ne dopada i ne vredi, ali sam siguran da pesma koja me obori s nogu ne može da ne bude dobra.

A pesnik koji je napisao pesmu koja me je oborila s nogu, za mene je veliki pesnik.

Dragin Kavasaki za Vukmana Dedovića me je oborio s nogu.

Priču o bajkeru koji svog upokojenog oca vozi na kavasakiju, odajući mu tako najveću posmrtnu počast koja u njegovom kosmosu postoji – a teško je da je veću, dirljiviju i ujedno dostojanstveniju posmrtnu počast i moguće zamisliti – Drago u ovoj pesmi vezuje za smrt svog oca, bez kog je odrastao i na kom je, kada ga je upoznao, prepoznao sestrine oči. Kao mlad, Dragin otac je bio korisnik usluga nemačkog nacističkog logora, pa ga Drago, upokojenog, smešta na poetski kavasaki i vozi nemačkim auto-putevima, da mu pokaže kako ta zemlja izgleda sa druge strane logorske žice!

Nadam se da sam, namerno je nanovo ne pročitavši, već je interpretirajući po sećanju, na nezgrapan, prozni način, uspeo da nagovestim barem nešto od tragike i genijalne ironije, tačnije genijalnih ironija koje ova pesma u sebi krije.

Pročitavši je, naslutio sam istovremeno šta se sve krije u tom grmaljskom telu koje uništava krigle piva, veselo, kao dobroćudni dušmanin.

Susrevši se sa Kavasakijem, Dragu sam počeo da doživljavam i kao velikog pesnika i kao prijatelja.

Od tada u kafani vodimo razgovore koji uglavnom nisu opšteg tipa.

I od tada čitam sve pesme koje objavi, a Kavasaki se uvek ispostavlja kao ključ kojim pokušavam da neka od njihovih vrata odškrinem, ne bih li provirio u one Ingardenove slojeve koji se kriju iza znakova na papiru i zvukova na koje ti znakovi upućuju, iza transparentnog značenja reči koje ti znakovi i ti zvukovi tvore i iza misaonog i muzičkog sklada u koji se udružuju.

Jedna od najznačajnijih, po meni i najznačajnija osobina poezije jeste sposobnost spajanja naoko nespojivog.

Ali, da bi to spajanje bilo poezija, a ne fingiranje poezije, pesnik za njegovu verodostojnost mora da jamči sopstvenom dušom.

Drago je takav pesnik.

Sevdalinka, bluz i Šubert, balkanska prčvarnica i norveški zaliv, pivo za džezera i simfonija vulve, spajaju se u njegovim pesmama kao pokojnik i kavasaki, i kao koncentracioni logor i autostrada.

A spaja ih Dragina ljubav prema životu, kojom rascepkane delove svoje prošlosti i sadašnjosti, suprotno postulatima posmodernizma, demijurški sjedinjuje, prkoseći sudbini koja pokušava da ih rasturi u paramparčad.

Žena, opsesivna preokupacija njegove poezije, koja se pojavljuje na različitim mestima i u različitim vremenima, i koja mu je, dosledno romantičarskim postulatima, blizu i kada je daleko, otelotvorenje je te ljubavi.

Ali, ne samo u metaforičkom nego i u sasvim opipljivom smislu putene žene od krvi i mesa, u kojoj se sjedinjuju sve junakinje njegovih pesama.

U bezbrojnim ženama koje se pojavljuju u Draginim pesmama, oni koji ga poznaju mogu da prepoznaju i jednu stvarnu ženu, koja je uspela i sa kojom je uspeo da različitim, tragično prekidanim delovima svog života – podari jedinstvo.

Jedinstvo muškarca i žene, međutim, dinamična je i – što bi rekli marksisti – dijalektična stvar, pa bi Drago predmet svoje strasti i da zabradi kao Turčin i da obnaži kao makro. Kao edipovac bi da, onoliki koliki je, završi u njenoj utrobi, kao zaneseni poeta bi s njom da odleti u nebesa, kao manijak bi da je pojede, što, imajući u vidu njegov gabarit, deluje realnije od onog edipovskog plana, a kao promišljeni književnik bi da je, snagom svog stiha, vaznese i ovekoveči.

Sve navedeno, i mnogo toga što će ovom prilikom ostati prećutano, razlog je zbog kog sam srećan što imam priliku da čitam Draginu poeziju i da se družim sa najsimpatičnijim od svih agenata Novog svetskog poretka koje sam imao priliku da upoznam.

Na vijest da je mladić iz kopennhagena
ukrao očev leš iz mrtvačnice i odjahao
sa njim na motorciklu ili:
Kawasaki za Vukmana Dedovića

bio si prazna stolica
krupna majčina suza što bućne u vruću supu
i tako dvadeset godina dok te ne pronađoh
na nekoj crnogorskoj čuki: otac!
tronožno biće sa žućkastim okrnjcima u osmijehu i
sestrinim očima

pjesništvo je dabome
posljednja privatna magija sa kraja milenija
tehnika za pretvaranje bajatih novina
u porodične stihove što blješte
poput japanskih mašina

uzjaši iza tužnog dječaka matori kauboju
da ti pokažem kako zemlju iza žice
magistralom sa sjevera zastire noć

Dragoslav Dedović
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Novo udruženje

15.septembar 2026. Sonja Ćirić

Milutin Petrović: ARTIS će se baviti onim što nisu umela druga udruženja

Reditelj Milutin Petrović najavljuje osnivanje Asocijacije radio-televizijskih, filmskih i scenskih stvaralaca, koja će ponuditi pogodnosti koje druga udruženje nemaju. Srđan Dragojević kaže - ćaci udruženje

Promo

15.septembar 2026. R.V.

„Ceo život za godinu dana“ premijerno u Ateljeu 212!

Na početku sedamdesete sezone, obeležavajući 30 godina od smrti Aleksandra Popovića, Atelje 212 premijerno izvodi predstavu „Ceo život za godinu dana“ po njegovoj istoimenoj tv seriji

Festival

14.septembar 2026. S. Ć.

U Leskovcu filmovi i serije sa prostora Jugoslavije

Na Leskovačkom internacionalnom festivalu filmske režije biće čak 12 filmova i četiri serije - nastavak puta ovog festivala da filmove sa prostora Jugoslavije približi publici

Festival u Veneciji

14.septembar 2026. S.Ć.

Izrael najavio oduzimanje državljanstva rediteljima nagrađenim u Veneciji

Izraelski ministar kulture najavio je oduzimanje državljanstva Juvalu Abrahamu i Rejček Šor, rediteljima filma „NAZA“ koji je u Veneciji dobio Specijalnu nagradu žirija. U filmu se naime tvrdi da je izraelska vojska ciljala civile u Gazi

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Komentar
Overavanje potpisa za Studentsku listu, veliki red

Komentar

Sitne i krupne pakosti: „Alšksndar Vučić“ protiv gerile

Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja

Nemanja Rujević
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure