img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

TV manijak

Elektronska cigareta, a prave pare

11. jun 2014, 16:35 Dragan Ilić
Copied

Naši TV kanali su se praktično podelili po tome da li u njihovim programima neko elektronski čibuči. Šta je to u ljudskom biću što ga tera da po ceo dan glođe i sisa nikotinski USB priključak?

Ako se u toku radnog vremena nađete ispred državne institucije, pomislićete da je deo zaposlenih u belom štrajku. Obavijena belim duvanskim dimom, naša činovnička kasta džudži ispred ulaza upijajući dnevnu dozu nikotina. Tu je nezaobilazna pepeljara sa peskom i ostali pušački imobilijar. Otkad znam za sebe, državni posao je imao scenografiju obeleženu nikotinskim tragovima. Dobro, bilo je tu i alkohola (naročito po organima sile i prinude), ali u svakoj kancelariji vas sačeka poznati dašak ustajalog duvanskog dima. Tu su šoljice kafe, bele, sa plavim rubom, tanjirić koji je opciono pepeljara, zavese neodređene boje, uvek konačno žućkaste od duvana i svenuli fikus čija saksija takođe krije pepeo. Zato „cveće“ po firmama nikada nije imalo biljne vaši. Redovno zaprašivanje nikotinom, eto to je!

Međutim, od poslednjeg serijala „Farme“ na TV Pinku, stvari su se drastično promenile. Proizvod koji je nastao šezdesetih godina doživeo je globalnu ekspanziju, pa eto nje i kod nas – stigla nam je elektronska cigareta! Farmeri iz Lisovića pokazali su nam kako se duvani u 21. veku poput severnoameričkih Indijanaca koji su sa Evropljanima pušili lulu mira, sastavni deo indijanskog bratimljenja, posle kojeg ide ono zasecanje dlana i mešanje krvi.

Pušenje je, dakle neosporno, od svog nastanka ritual i socijalna kategorija. I veliki biznis.

Počnimo od naziva. Kao elektroničar/tehničar iz doba usmerenog obrazovanja, nisam uspeo da odgonetnem tajnu te „elektronike“. Mislim da osim punjača sa USB ulazom i raspršivača nikotinskog ili eteričnog ulja, u elektronskoj cigareti nema kompjuterske nauke. Naš narod, inače i čip u automobilima iz devedesetih još uvek sa strahopoštovanjem, automehaničarski zove – „kompjuter!“

Elem, šta je to u ljudskom biću što ga tera da po ceo dan glođe i sisa nikotinski USB priključak?

Uveli smo drakonske zakone u borbi protiv pušenja, u restoranima je uvedena segregacija, u hotelima takođe, svaka institucija ima na vidnom mestu imenovanu „odgovornu osobu“ koja će proganjati pušače i sprovoditi zakon. Na tim papirčićima ima i neki pečat i neki član zakona, nema zezanja.

Kako onda pojedinci, sve brojniji, nonšalantno u zatvorenim prostorima otpuhuju nikotinsku paru?

Naši TV kanali su se praktično podelili po tome da li u njihovim programima neko elektronski čibuči.

Prednjači, opet naravno, rodonačelnik žanra, televizija Pink, u kojoj su elektronske cigarete postale TV program za sebe, još od indijanske farme. Firme koje ih prodaju potpuno su niskog profila prepoznatljivosti, to su praktično distributeri i deo globalnog multimilionskog biznisa. Ogromne pare se ulažu da bi ovaj proizvod ostao u sivoj zoni zakonske regulative, van strogih propisa duvanske industrije.

Paradoksalno je što u promociji proizvoda koriste istu praksu kojom su pedesetih reklamirane cigarete kao deo aktivnog životnog stila.

Elektronska cigareta je suštinski surogat, danas niko sa tim nema problem, novi modeli nemaju više crvenu lampicu koja fingira žar cigarete.

Ovaj proizvod takođe, kobajagi, ima ekološku dimenziju, jer nema katrana niti kontaminiranja okoline. Ovo je, naravno, veoma diskutabilno, jer pušač ipak izbacuje neki dim iz pluća.

Dispanzer nikotina omogućava da konzument direktno unese nikotin u organizam, praktično inhalira, što sigurno nije naročito zdravo.

Ipak, kao u slučaju sa cigaretama pedesetih, neki, kao, lekari u TV reklamama širom sveta oko vrata nose elektronske muštikle. Takođe, u Srbiji se ovaj proizvod prodaje u apotekama i specijalizovanim drogerijama, pa je opravdano reći da se kod kupaca stvara zabuna da je reč o medicinskom aparatu.

Primarno je ovaj proizvod bio reklamiran kao pomoćno sredstvo pri odvikavanju od pušenja cigareta, surogat bez nikotina koji će vam olakšati apstinencijalnu krizu. Otud privid oreola „zdravog načina života“, koji se gradi kao imidž inhalatora nikotina.

Emisija „Ami Dži šou“ je praktično neprekidna promocija ovog proizvoda, a primetio sam da postoji i elektronska lula, pa je sledeća, verovatno, elektronska nargila. Pušeći ovu cigaretu vi pokazujete okolini da ste fensi, da ste moderni!

Nedavno sam se uverio da u avio-kompanijama elektronske cigarete tretiraju kao obične – zabranjene su tokom leta. U Evropi danas nema jednoznačnih propisa, ali je nepisano pravilo da se u siromašnijim zemljama inhalator nikotina otvorenije promoviše.

Tu postoji etički problem sa ovim proizvodom. Ako pušite jeftinu krdžu, ili motate duvan sa pijace, ajmo napolje jer kršite zakon. Ukoliko inhalirate nikotin, vi ste viša klasa, nekakva pušačka aristokratija, pa svojim dimom lako plovite kroz institucije.

Logično bi bilo da se ovom temom pozabavi Vlast, jer poreze i akcize na duvanske proizvode plaća sirotinja raja, takoreći tradicionalni pušači, dok „elektroničari“ uživaju poreske olakšice. Slično je sa oglašavanjem u TV programima, gde se šakom i kapom poklanjaju elektronske cigarete. Upadljivo je kako baš nikome gotovo dve godine nije palo na pamet da zakonski reguliše ovu oblast. Baš nikome nije ništa neobično ni u Ministarstvu zdravlja, ni u Ministarstvu za trgovinu, ni u Ministarstvu za kulturu i medije, ni u RRA, baš svima se elektronski pućka. A narod puši li puši!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Novo udruženje

15.septembar 2026. Sonja Ćirić

Milutin Petrović: ARTIS će se baviti onim što nisu umela druga udruženja

Reditelj Milutin Petrović najavljuje osnivanje Asocijacije radio-televizijskih, filmskih i scenskih stvaralaca, koja će ponuditi pogodnosti koje druga udruženje nemaju. Srđan Dragojević kaže - ćaci udruženje

Promo

15.septembar 2026. R.V.

„Ceo život za godinu dana“ premijerno u Ateljeu 212!

Na početku sedamdesete sezone, obeležavajući 30 godina od smrti Aleksandra Popovića, Atelje 212 premijerno izvodi predstavu „Ceo život za godinu dana“ po njegovoj istoimenoj tv seriji

Festival

14.septembar 2026. S. Ć.

U Leskovcu filmovi i serije sa prostora Jugoslavije

Na Leskovačkom internacionalnom festivalu filmske režije biće čak 12 filmova i četiri serije - nastavak puta ovog festivala da filmove sa prostora Jugoslavije približi publici

Festival u Veneciji

14.septembar 2026. S.Ć.

Izrael najavio oduzimanje državljanstva rediteljima nagrađenim u Veneciji

Izraelski ministar kulture najavio je oduzimanje državljanstva Juvalu Abrahamu i Rejček Šor, rediteljima filma „NAZA“ koji je u Veneciji dobio Specijalnu nagradu žirija. U filmu se naime tvrdi da je izraelska vojska ciljala civile u Gazi

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Komentar
Overavanje potpisa za Studentsku listu, veliki red

Komentar

Sitne i krupne pakosti: „Alšksndar Vučić“ protiv gerile

Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja

Nemanja Rujević
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure