img
Loader
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Knjiga

Đavolja posla i druge zabune

28. септембар 2016, 14:53 Ivan Milenković
Copied

Laslo Krasnahorkai, Satantango, Dereta, Beograd 2016, prevod Zoltan Moguščij

Rađa se Satantango, prvi roman Lasla Krasnahorkaia, u tmurnom svetlu panonske zore, kada iz biblijskog mraka, uz diluvijalnu kišu koja od mađarske ravnice pravi tmastu kaljugu, izranja oronulo naselje usred ničeg, s šačicom preostalih ljudi umornih od sebe, obudavelih od bede, alkohola, tuposti i čekanja. Zatičemo ih, međutim, u grozničavoj aktivnosti koja, možda, najavljuje kraj čekanja i dolazak Spasitelja. Doduše, Spasitelj ume da se pojavi u obličju koje se od jednog Spasitelja možda i ne očekuje, kao da tom nestalnošću oblika izaziva one koji ga čekaju, kao da iskušava čvrstinu njihove vere. Najpre se ukazuje Šmit s podebelim svežnjem novca, dakle s ograničenim spasilačkim potencijalom, što će do izvesne mere da uzbudi naselje, ali istinsku pometnju izaziva najavljeni dolazak (ili možda vaskrsenje?) dvojca pseudobiblijskih imena, Irimije i Petrine, nekadašnjih stanovnika naselja koji su se, svojevremeno, otisnuli u svet i u tom svetu, kako se verovalo, smrtno stradali. Ako su bili mrtvi, rezonuje nadražena mašta ljudi, pa oživeli, to je čudo, znak. Ako, pak, nisu stradali, nego je naselje živelo u ozračju zablude usled grube dezinformacije, onda je njihov povratak takođe znak. Da bi se prikupile šture informacije i znaci rastumačili, društvo se spontano okuplja u krčmi u kojoj gazda muku muči s nevidljivim paucima koji mu, za tili čas, naročito ako se opusti, čitavu kafanu premreže paučinom. Uzbuđenju odoleva samo podebeli doktor, neumoljivi alkoholičar zabarikadiran u svojoj ruševnoj kući iz koje, sedeći kraj prozora, pomno prati šta se u naselju zbiva i to uredno, zajedno s opisima meteoroloških prilika, sveprisutnog blata i potočića koji brazdaju kaljugu, beleži u svoje sveske. Doduše, i njega će neobična atmosfera tog dana da izvuče iz kuće, na kišu, gde će nekoliko puta, nesvikao na hodanje i onako masivan, da šljisne u blato, da popriča sa sestrama Horgoš, lokalnim kurvama, da se susretne s jurodivom devojčicom Eštikom, da bi, na kraju, jedva živ, završio u bolnici. Za to vreme skup u krčmi pretvorio se u žurku. Kao da je đavo već došao po svoje. A nije. Tek će da dođe. Prerušen u Spasitelja.

Kada je režiser Bela Tar, Krasnakorkaiev vršnjak, pročitao neobjavljeni rukopis sredinom osamdesetih godina prošloga veka, istog je trenutka znao da će po tom tekstu da napravi film. I napravio ga je. Film traje sedam sati i spada u one eksperimente, u one majstorije koje, čini se, u stanju je da iznedri samo srednjoevropski splin. Kao i sam roman, uostalom.

Upoznali smo Lasla Krasnahorkai nedavno, 2013. godine, remek-delom Melanholija otpora (v. tekst Teofila Pančića, „Vreme“ br. 1189). Bio je to, nesumnjivo, najveći književni događaj te godine u nas. Ne zaostaje, međutim, Satantango za Melanholijom ni kao roman, ni kao događaj na našoj, ili bilo kojoj sceni uostalom. Čak, ovaj red pojavljivanja – najpre drugi roman napisan 1989, potom prvi iz 1985. – pruža sladokuscima (a Krasnahorkaia konzumiraju gurmani pre svega, oblaporno, željno, sve mljackajući) priliku za igru odgonetanja, dešifrovanja i prepoznavanja, igru praćenja tragova i uočavanja stilskih pomeranja između ova dva teksta. Majstorova je rečenica u Satantangu duga, zavojita i jasna, ali u Melanholiji još je duža. Ironijski postupak stavljanja opštih mesta u zagrade proteže se čitavim Satantangom, dok se u Melanholiji koristi samo u prvim poglavljima. Humor ne jenjava ni u jednom trenutku, a pretposlednje poglavlje Satantanga, u kojem dva uplašena i do gluposti prilježna policijska službenika pokušavaju da sočan, bogat jezik „prevedu“ u birokratski govor, urnebesna je posveta jeziku. Doktorov lik, naročito njegova sklonost da ne mrda iz kuće, da od tog utočišta privatnosti napravi tvrđavu koja, doduše, nema nikakvog smisla i ne može nikoga da zaštiti, ali služi kao još jedan izgovor da se ne izađe u svet, da se ostane ukopan u svoju unutrašnjost kao neotuđiv a zapravo lažan prostor slobode, doktorov lik, dakle, svojevrsni je dvojnik gospodina Estera iz Melanholije koji će, čak, da ponovi isti gest kao i doktor: u trenutku panike daskama će da zakuca vrata i prozore svoje kuće, verujući da će na taj način da spreči upad spoljašnjeg sveta. Neće. Ono, međutim, što ova dva velika romana povezuje pre svih motiva, tema, postupaka ili likova, jeste strahoviti politički naboj koji bi nedovoljno pažljivom čitaocu mogao da izmakne upravo onako kako izmiče i samim likovima. Stanovnici naselja neguju unutrašnje svetove – a ni oni se ne odlikuju preteranom raskoši, naprotiv, skučeni su to svetovi, prosti kao monade – dok sve oko njih truli, gnjili, buđa, raspada se, ne pružaju otpor ni sebi ni prilikama u kojima su se našli, uzdaju se u čudo ili Spasitelja, a kada im se Spasitelj, najzad, ukaže (jer, ko čeka dočekaće), kada najzad dopadnu šaka Spasitelju, onako mlitavi, neodlučni, prosti i glupi, onako nepolitični, biće smrvljeni kao bubašvabe pod nogama gadljivih prolaznika. Jer, da nisu toliko zagledani u svoju dušu, u svoju suštinu zapretenu u nedoglednim dubinama sopstvenoga bića (toliko duboko da do te suštine više niko, pa ni oni sami, ne može da dopre), ne bi se žiteljima naselja dogodila mala jurodiva Eštika koju će da odnesu noć, neosetljivost i zlo, niti bi propustili da primete da se za Spasiteljem vije dugačak, crven rep.

Satantango je divan, moćan, jeziv roman koji udara silinom voza u punoj brzini. Ako nam, u početku, možda bude malo nezgodno da zakoračimo na prugu i suočimo se sa zasopljenom nemani – nije strašno, navići ćemo se. Ovakvo gaženje višestruko se isplati. Novo prevodilačko ime Zoltan Moguščij i redaktor prevoda Marko Čudić, dodajmo, uradili su ogroman i sjajan posao.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Država i Narodno pozorište

07.октобар 2025. Sonja Ćirić

Narodno pozorište traži alternativne prostore za rad

Uprava Narodnog pozorišta je pristala da ispuni zahtev zaposlenih i nađe alternativne prostore za rad i predstave, ali o glavnim zahtevima, smeni uprave, Dragoslava Bokana i ministra Selakovića – ćuti

Koncert ansambla Sing and Swing

Muzika

06.октобар 2025. B. B.

Kompas: Kako je kompozitor Zelenski „srušio“ Iks 

Studenti Fakulteta muzičkih umetnosti izazvali veliku pažnju u javnosti jer su izvodili kompozicije Vučića i Zelenskog

Narodno pozorište u Beogradu

Narodno pozorište

05.октобар 2025. M.S.

Članica Upravnog odbora Narodnog pozorišta Iva Bojović Petković podnela ostavku

Na mesto članice Upravnog odbora Narodnog pozorišta, direktorka Baletske škole „Lujo Davičo“ Iva Bojović Petković, podnela je ostavku

Solidarnost

04.октобар 2025. Sonja Ćirić

Glumci „Ateljea 212“ pozvali u goste kolege iz Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta, čija je zgrada zatvorena, večeras će publici „Ateljea 212“ preneti svoje zahteve o smeni uprave, Dragoslava Bokana i Nikole Selakovića

Novi Sad

04.октобар 2025. S.Ć.

Sindikat SNP: Kritika koleginicinog pevanja nije govor mržnje

Sindikat umetnika i drugih delatnika Srpskog narodnog pozorišta reagovao je povodom optužbi u tabloidima da sprovode linč operske pevačice Nataše Tasić Knežević

Komentar

Komentar

Srbija-Albanija: Ko se plaši pumpanja još?

Već se nedeljama zna da režim neće dozvoliti još jedno „pumpanje“ sa tribina. Zato se nedeljama zna i da na utakmicu između Srbije i Albanije neće moći da uđe niko ko nije detaljno proveren. Kriterijum jeste bezbednost - ali politička

Marija L. Janković

Komentar

Za koga radi vreme?

Građani će nastaviti da svojim telima pritiskaju režim. Studenti možda obrnu još jedan krug po Srbiji. A opozicija ima samo jedan zadatak: da se ujedini

Ivan Milenković

Komentar

Koliko nas je?

Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1813
Poslednje izdanje

Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši

Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati se
Intervju: Stefan Simić, Pokret slobodnih građana

Jedina vizija SNS za Beograd je korupcija

Intervju: Vukašin Milićević, Demokratska stranka

Podrška studentima je jedini put

Istraživanje NSPM – septembar 2025.

Vučićevo pumpanje u probušeni balon

Pozorište

Protiv uskogrudosti i mržnje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure