Viši sud u Beogradu je za 4. februar zakazao suđenje Nikoli Selakoviću, ministru kulture optuženim za zloupotrebu položaja i falsificiranje službene isprave u aferi Generalštab. Kako se brani? Tako što Tužilaštvo za organizirani kriminal naziva „blokaderskim ološem“ i „kriminalnom bandom“ koja „ruši državu“.
Ustavnopravni poredak Srbije ne čuva Selaković sam. Rame uz rame s njim je i izvjesni Miroslav Suvalj. Taj tip je spriječio ulazak N1 u Pionirski park, a inače je 2014. osuđen na deset godina zatvora zbog silovanja, otmice, razbojništva…
Adios amigo
U zemlji sa ovakvim braniocima poretka Vučić je zbog Venecuele sazvao sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost. Trajala je četrdeset i pet minuta.
Trenutno ne postoji opasnost od potencijalne agresije, ali do nje može doći već za nekoliko mjeseci ili godinu dana, poručio je šef države i nebeskog Ćacilenda. Međutim, zahvaljujući njemu Vojska Srbije je toliko jaka da će svakom neprijatelju spasti gaće čim je pogleda, posebno alijansi Hrvatske, Albanije i Kosova. Nastavak sjednice uživo je nastavljen TV Informeru uz još življu muziku, Vučića, Šešelja i krkanluk.
A Maduro kojeg je u Evropi uz Bjelorusiju i Rusiju samo Srbija priznala za legitimnog predsjednika Venecuele? Što je s njim? Ništa. Ili kako bi Ana Brnabić rekla – hola amigo, adios amigo.
TV manijak (uz dužno izvinjenje Draganu Iliću)
Zašto li je Vučić uopće i sazivao sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost Gotovo sve što je rekao da je tu pretresano, ponavlja do obeznanjivanja građana iz obraćanja u obraćanje.
Pored toga, ima li majčinog sina koji vjeruje da Bata Gašić, Dačić, Orlić i drugi – posebno stelt premijer Đuro Macut – mogu dati i činjeničnu analizu vezanu za Trampov udar na Veneculu i njegove reperkusija po svijet i Srbiju? Ako je i bilo kakve diskusije, teško se razlikovala od onih kafanskih na Informeru.
Nego, odgovor’ deder komentatoru na pitanje iz prethodnog pasusa. U najkraćem – riječ je Vučićevoj neizdrživoj potrebi da se u svemu predstavi kao „faktor“ uključujući i pikado. Ne može taj otrpiti da narod sa zanimanjem prati zbivanja u Vencueli, Americi i svijetu, a da on ne „dominira“ na TV ekranima. Uz direktivu vlastitim medijskim čaušima što će i kako govoriti, to je sve.
Na kraju, što je pravi bezbjednosni izazov pred Srbijom? Većina građana u podne i u ponoć zna odgovor – to je Vučićev naprednjački režim. A zbog čega, govori između ostalog i uvod na početku teksta.
