

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Jedan od prvih vesnika novog doba, telegram, poklekao je ovih dana pred naletom opšte digitalizacije. Kompanija Vestern junion (Western Union), koja je nešto duže od 150 godina slala telegrame s kraja na kraj najpre SAD a potom i sveta, odlučila je da izađe iz tog posla. Ne bez razloga. Ova firma je tridesetih godina prošlog veka godišnje isporučivala oko 200.000.000 telegrama, dok je prošle godina ta cifra spala na dvadesetak hiljada. Inače, isporuku na ruke ukinuli su još početkom sedamdesetih, a do tada se telegram imao „uručiti“ primaocu u najbukvalnijem smislu te reči.
Komunikolozi procenjuju da će telegram ipak još izvesno vreme opstati jer za njim ima potrebe. I dalje se čestitke i saučešća šalju u obliku telegrama, što se smatra društvenom normom. U poslovnom svetu slanje telegrama (poslovnom partneru i slično) predstavlja poseban način izražavanja zahvalnosti. Naravno, sve to je moguće obaviti i instant porukama, SMS-om ili elektronskom poštom, ali telegram je naprosto stvar stila. No, to je sada biznis manjeg obima, prilično naslonjen na najmodernije vidove komunikacije, a ne na Morzeovo pismo. Ipak, neke od tekovina telegrafije ostaće barem u jeziku, poput brzog, telegrafskog izražavanja ili korišćenja reči stop na kraju rečenice, umesto uobičajene tačke.
Sada se stručnjaci pitaju šta je sledeća žrtva digitalizacije i mnogi pritom tipuju na telefaks. Smatra se da je ova sprava odavno prevaziđena, zapravo da je svoj uspon i pad doživela u osamdesetim, a da danas bolje i efikasnije umesto faksa može da posluži kompjuter sa skenerom i štampačem (što ima svaka kancelarija i sve veći broj domaćinstava). Lično, sa ovim se ne bih složio jer je faks još uvek jednostavniji za rukovanje kada se šalju papirni dokumenti (iako sporiji i smorniji od kompjutera). Dokle god papiri budu prisutni u poslovnoj komunikaciji, biće i faksova. O nametljivosti ove mašine, koja vas najpre uznemiri zvonjavom, a potom vas zatrpa papirima, da i ne govorimo. A upravo ta vrsta skretanja pažnje jeste ono što pošiljalac faksa želi da izazove.
Ako sa nekim podsmehom u eri elektronske pošte gledate na telegrame i faksove evo prilike da se malo zamislite. AOL i Yahoo, dva velika internet distributera nameravaju da počnu sa naplaćivanjem i-mejlova, pre svega onih poslovnih. Zapravo, njihova zamisao je da naprave neku vrstu mejla sa povratnicom, odnosno da, pre svega biznis korisnicima, po ceni od jedne četvrtine centa (dvadesetak para) garantuju da će njihova poruka imati prvorazredan status u odnosu na ostale. Na ovaj način smanjiće se broj spam poruka i povećaće se sigurnost kod slanja elektronske pošte, veruju u ovim kompanijama.
Ideja sa i-mejl poštarinom nije nova, svojevremeno ju je promovisala Ester Dajson, ali u vreme kada je internet bio znatno manji nego danas. Protivnici ove ideje plaše se da bi nemarkirane poruke pale u nemilost, odnosno da bi jedini sigurno isporučeni mejlovi mogli biti oni za koje se plati, što bi bio krupan korak unazad.
Elektronska doplatna marka za sada se ne najavljuje, ali treba sačekati da ideju o markiranju elektronske pošte prihvati i Srbija.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve