

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Postoje pokloni čija je vrednost neizmerna zbog pravovremenosti uručivanja dara; kao kad vam neko pokloni džemper kad se smrzavate. Tako sam i ja par sati pre zaključenja ovog broja na poklon dobio knjigu Hane Arent Istina i laž u politici. Poklonodavka je, vođena valjda instinktom koji ju je u politici držao jednako kao što je i oterao iz politike, zaključila da u danima koji slede glavni urednik mora imati neku vrstu bedekera da se ne bi izgubio u džungli. Tako sam ja iščitavao neveliku knjižicu dok su kolege čitale pogoleme tekstove. Rekao bih da čitanje nije bilo uzaludno, barem za moju savest, jer Hana Arent postavlja pitanje koje sam i sebi postavljao, ali nisam umeo kratko da ga saopštim, kad god bih imao vremena i volje da dublje promišljam o svom poslu, ili kada bih, kao ove nedelje, bio suočen sa oprečnim porukama dostojnim objavljivanja u interesu javnosti. To pitanje je kratko i glasi: „… zar nemoćna istina nije isto toliko prezrenja dostojna koliko i moć koja ne mari za istinu?“ Onda sam spokojan otišao kući jer u prirodi je utakmice u kojoj učestvujem da se igra nerešeno.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve