

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Može se reći da dobar pretraživač treba da ispuni kriterijume koji važe za javni servis, odnosno mora da informiše, obrazuje i zabavi. Sve to kroz rezultate pretrage, naravno. Što znači da bi javni servis budućnosti mogao biti nacionalni internet sajt za pretraživanje, a ne elektronski medij. Međutim, „javni pretraživači“, u pravom smislu te reči, još uvek ne postoje. Znači, oni koji bi u ponudi rezultata bili sasvim oslobođeni komercijalnog ili političkog uticaja, pritom finansirani od strane poreskih obveznika koji žele objektivan pristup informacijama.
U međuvremenu, borba se razbuktava, a najnoviji kandidat koji se bori da sa trona skine sve glomazniji Gugl jeste pretraživač Akuna (www.accoona.com), inače sajt vrlo zanimljive „biografije“. Ime Akuna nastalo je od popularne svahili izreke Hakuna Matata (za svet je to citat iz Kralja lavova, za ljude u Srbiji odjavna špica „Minimaksovizije“), koja otprilike znači „budi bez brige“. Kompanija Akuna, koja upravlja sajtom, registrovana je i radi u Nju Džerziju, SAD, ali finansijsku podršku projektu daje Kina preko svoje informativne agencije CDIC (China Daily Information Company, vidi sajt chinadaily.com.cn). Sajt je otvoren za javnost još u decembru 2004. i tada ga je promovisao lično Bil Klinton (za uzvrat je nepoznata suma novca uplaćena u njegov dobrotvorni fond), ali je postigao relativno slabe rezultate i 8. marta ove godine ponovo je promovisan, nakon značajnih unapređenja.
Prvo što se primeti, ako napravite uporedni test sa drugim pretraživačima, jeste da Akuna daje vidno drugačije rezultate. U odnosu na Gugl, broj ponuđenih rezultata je višestruko manji, ali iskusni testeri će vam reći da nije bitan kvantitet nego kvalitet ponuđenog (da li zaista nameravate da pogledate svaki od, recimo, četiri miliona ponuđenih odgovora na Guglu). Akuna se tu poziva na svoj revolucionarni AI princip (gde je AI akronim za veštačku inteligenciju), koji prosto „predoseća“ šta vi zapravo želite. O tome se, koga naročito zanima, može više pročitati na samom sajtu.
Ono što je najzanimljivije je da su pretrage podeljene na tri kategorije, veb, biznis i vesti, i da sajt zapravo ima najbolju bazu sajtova iz Kine, pogotovo onih poslovnih. Što zapravo znači da će svoju finansijsku snagu crpsti iz promovisanja kineske privrede. Nema sumnje da će tu biti dovoljno para, ostaje da se vidi da li će uspeti da se nametne i internet korisnicima na način na koji je to uspelo Guglu (za koji mnogi tvrde da je, zapravo, projekat CIA, pa ko voli neka veruje).
Kad smo već kod teorija zavere, prošlu nedelju je obeležila i pojava kompjuterskog virusa maskiranog u poruku koja sadrži navodni snimak nasilne smrti Slobodana Miloševića. Ovo nije prvi put da se akter sa ovog prostora koristi u te svrhe, pre nekoliko meseci kao mamac u čuvenoj „nigerijskoj prevari“ poslužila je „udovica Pavla Bulatovića“. U svakom slučaju, aktuelni „virus Milošević“, ako ga otvorite, „otključava“ vaš računar hakerima i drugim virusima što u najgorem slučaju vodi gubitku svih podataka sa hard diska. S druge strane, ako se primate na takve poruke, računar vam verovatno i ne treba.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve