U nedelju, 9. novembra, navršiće se mesec dana kako su uvedene sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS).
Energetski stručnjak Miloš Zdravković kaže za „Vreme“ da će i pored sankcija Srbija moći da uvozi prerađene naftne derivate po većoj ceni nego da su prerađeni u Rafineriji nafte Pančevo, što će državnom budžetu naneti ogromnu štetu.
Istovremeno, energetski stručnjak Željko Marković upozorava da se, ukoliko se situacija ne promeni, poremećaji na tržištu naftnih derivata mogu očekivati krajem januara.
Štetu ćemo plaćati kroz kredite
Zdravković podseća na to da postoje države koje nemaju svoje rafinerije.
„Sankcije su veliki udar na budžet, jer NIS direktno ili indirektno zapošljava 14.000 ljudi, a u 2023. i 2024. godini ta kompanija je u budžet uplatila po dve milijarde evra, i uslovno rečeno to je nenadoknadiv gubitak. Dobar deo tih prihoda uplatiće oni koji derivate uvoze, ali se derivati definitivno neće prerađivati u Srbiji“, kaže Zdravković.
Podseća da NIS upravlja jedinom rafinerijom nafte u Srbiji, kapaciteta 4,8 miliona tona godišnje i da je Jadranski naftovod (JANAF) sklopio ugovor sa NIS-om o transportu 10 miliona tona nafte, plus-minus 10 odsto, do 31. decembra 2026. godine.
Ocenjuje da je to iz naše perspektive ogroman biznis, ali navodi da istovremeno Rusija u Kinu dnevno izvozi 2,2 miliona barela nafte, a u Indiju dnevno dva miliona barela.
Navodi i da cene naftnih derivata, iako je postojala bojazan među građanima, nisu naglo skočile, ali da će Srbija to morati da plati kroz kredite, jer novca u budžetu nema.
Rezerve se neće nadopunjavati tempom kojim se troše
Marković kaže za „Vreme“ da NIS za sada posluje kao i ranije, s obzirom na to da, prema navodima zvaničnika, Rafinerija nafte Pančevo ima nafte za preradu do 25. novembra
„Zbog toga na tržištu za sada nema poremećaja, bez obzira na sankcije. Posle 25. novembra tržište će biti stabilno još neko vrememe, odnosno neće biti nestašica, jer postoje rezerve. Poremećaji se mogu očekivati tek kasnije, ako rafinerija stane. Kada će se poremećaji pojaviti zavisi od potrošnje, ali i od toga koliko će se brzo rezerve trošiti. Rezerve će moći da se nadopunjuju, ali ne onim tempom kojim će se trošiti, jer za sada ne postoji mogućnost takvog popunjavanja, zbog logističkih i drugih problema“, upozorava Marković.
Navodi da ćemo bolje projekcije imati tek nakon što prođe dva meseca od uvođenja sankcija.
„Država je projektovala da ima rezerve za pet meseci, ali će se realni signali o stanju na tržištu najverovatnije pojaviti krajem januara“, kaže Marković.
Između čekića i nakovnja
Zdravković objašnjava da postoje kompanijska i državna cena naftnih derivata.
Na kompanijsku cenu utiče to koliko košta nafta na berzi, a Srbija kupuje naftu tipa Brent na Londonskoj berzi.
„U ovom delu Evrope, na kompanijsku cenu nafte treba dodati i dostupnost tankera na Mediteranu i dostupnost naftnih terminala. Zatim je tu uračunata i cena tehnologije prenosa i cena tehnologije proizvodnje, što zavisi od toga da li je neka rafinerija zastrarela, a onda su tu i troškovi distribucije do benzinskih pumpi“, objašnjava Zdravković.
Na sve to treba dodati i državne poreze i akcize, za koje Zdravković kaže da su u Srbiji bile najveće u ovom delu sveta.
„Verovatno će se, zbog povećanih troškova, distribucije i uvoza, povećati i kompanijska cena, pa će morati da se smanje porezi i akcize, ali će s druge strane morati da se smanji i rupa u budžetu, ali to su već problemi kojima bi trebalo da se bave ekonomisti“, kaže Zdravković.
Gas – veoma jak adut u ruskim rukama
Bez obzira na to koliko se u medijima navodi da se na svetskom nivou uvoz nafte iz Rusije smanjuje, Zdravković kaže da se to se ne dešava, i da, naprotiv, Kina povećava uvoz, a ima naznaka da će to učiniti i Indija, i da su se samo promenile kompanije koje uvoze rusku naftu, one koje su van uticaja sakcija Zapada.
„To nisu jednostavni scenariji, veliki igrači se igraju, a naša država našla se između čekića i nakovnja. S druge strane, imamo i gas, koji je veoma jak adut u ruskim rukama. To što se priča da možemo ovo ili ono – ne možemo ništa. Godišnja potrošnja gasa u Srbiji je između 2,8 i tri milijarde kubnih metara gasa, od čega od 1,73 do 1,75 milijarde kubnih metara troši industrija, veliki gradovi oko 650 miliona, a domaćinstva 300 miliona kubnih metara gasa. Potencijalno bismo mogli da iz Bugarske uvozimo 1,8 milijardi kubnih metara gasa kada bi Bugari bili spremni, odnosno kada bi njihov cevovod koji je spojen na interkonektor bio proširen, ali on to još uvek nije“, kaže Zdravković.
Pritom, dodaje, gas se ne kupuje „kao u dragstoru“, već se sklapaju dugoročni ugovori.
Ističe da je američko objašnjenje da se sankcije NIS-u uvode zbog finansiranja rata u Ukrajini besmisleno, jer NIS u portfoliju Gasproma utiče sa manje od jedan odsto, a podseća i da Gasprom čak i nije najveća ruska naftna kompanija.
Nestašice gasa ne bi trebalo da bude
S druge strane, Marković kaže da nestašice gasa u suštini ne bi trebalo da bude iako Srbija sa Rusima nije poptpisala novi ugovor za isporuku gasa, već da se on isporučuje po starom ugovoru koji je produžen do kraja godine i koji, za sada, nesmetano dolazi iz Rusije.
Kada je Evropska unija u pitanju i uvođenje uredbe kojom bi trebalo da se smanji uvoz gasa iz Rusije, ona se ne odnosi na Srbiju koja nije članica EU, i ne odnosi se na tranzit ruskog gasa preko Bugarske.
„Ako i dođe do nekog poremećaja, odnosno ukoliko Rusija prestane da nam isporučuje gas, Srbija uvek može da kupi gas na drugoj strani i da se snabdeva posredstvom stare rute kojom se snabdevala pre izgradnje Balkanskog toka. Tu je problem da li smo zakupili kapacitete za tranzit tog gasa i da li smo potpisali ugovore sa evropskim dobavljačima, odnosno sa onima od kojih bismo kupovali gas, ako prestane uvoz iz Rusije. Problem je i to što bi cena tog gasa bila veća od sadašnje“, kaže Marković.
Međutim, dodaje da će „Srbijagas“, ukoliko bude izvesno da će Rusija prestati sa isporukom, na vreme potražiti drugog dobavljača.