img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Kockanje sa zdravljem bez javnog odjeka

Slom sistema: Tri istovremena štrajka glađu u Srbiji

10. novembar 2025, 12:12 Bojan Bednar
Iako u Srbiji trenutno čak troje ljudi štrajkuje glađu, stiče se utisak da su građani veoma indiferentni prema tom, najekstremnijem obliku mirnog protesta. Foto: Katarina Stevanović
Dijana Hrka
Copied

Iako u Srbiji trenutno čak četvoro ljudi štrajkuje glađu, stiče se utisak da su građani u velikom broju prilično indiferentni prema tom najekstremnijem obliku mirnog protesta. A i nemaju svi iste motive

U Srbiji u ovom trenutku čak četvoro ljudi štrajkuje glađu: poslanik vladajuće partije Uglješa Mrdić, majka jedne od žrtava pada nadstrešnice Dijana Hrka i autoprevoznik Milomir Jaćimović i njegov sin. Moglo bi se reći: jedan režimski štrajk glađu zbog toga što Tužilaštvo za organizovani kriminal u slučaju pada nadstrešnice odbija da uhapsi ljude za koje predsednik Srbije Aleksandar Vučić smatra da im je mesto u zatvoru, kao kontrateža ženi koja štrajkuje glađu jer ju je obuzeo očaj zbog nemoći u borbi protiv sistema Srpske napredne stranke. Tu spada i Jaćimović.

Svaki pojedinčno od ova tri štrajka glađu, međutim, svaki na svoj način ima pečat sloma državnog sistema.

Iako je štrajk glađu najekstremniji oblik mirnog protesta, stiče se utisak da je srpska javnost, uz izuzetak nekoliko hiljada građana koji su na neki način podržali one koji štrajkuju, prilično indiferentna prema tim štrajkovima. Ili svoje saosećanje i podršku makar ne izražavaju javno.

Izuzetak su svakako studenti i pre svega gimnazijalci koji su pohrlili da ispred Narodne skupštine pruže podršku Dijani Hrki.

U Srbiji štrajk glađu je oblik performansa

Socijlani psiholog Dragan Popadić kaže za „Vreme“ da štrajkovi glađu imaju dugu tradiciju kao način političke borbe.

Navodi da postoje zemlje u kojima štrajkovi glađu umeju da traju dugo, mesecima, često sa tragičnim posledicama i da ostave duboke tragove u društvu, i kao primere navodi Irsku, Tursku i Indiju.

„Kod nas štrajkovi glađu takođe imaju dugu tradiciju, ali pre kao jedan oblik performansa, relativno kratkotrajnog, koji treba da privuče pažnju javnosti“, kaže Popadić.

Podseća na petodnevni štrajka glađu i žeđu Tomislava Nikolića, sa zahtevom da se raspišu izbori, i na april 2019. godine kada su tadašnji ministar odbrane Aleksandar Vulin i zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić najavili da će početi štrajk glađu zbog, kako su naveli, nasilja opozicije na ulicama Beograda.

Režim zabrinut za pažnju koju štrajk glađu može da privuče

„U ovim i mnogim drugim slučajevima, očigledno je da štrajk glađu nije bio plod odluke očajnih ljudi, rešenih da, kada su sva druga sredstva borbe zakazala, pokažu da za njih vrednosti za koje se bore nadilaze vrednost vlastitog života. Štrajkači su se zadovoljavali time da privuku pažnju javnosti a onda bi, posle nekoliko dana, po savetu lekara obustavljali štrajk“, ukazuje Popadić.

Kaže da, koliko on zna, u brojnim štrajkovima glađu u Srbiji javno postavljen zahtev nikada nije bio ispunjen, ali da mu se čini, da je pravi cilj prerformansa bivao ostvaren i da su štrajkači time bili sasvim zadovoljni.

„Kada su zahtevi štrajkača glađu bili njemu upućeni, vladajući režim je uvek bio zabrinut kakvu pažnju građana štrajkovi glađu mogu privući, kakve emocije probuditi i kakve reakcije izazvati. Zato je i u prošlosti pribegavao manipulativnim taktikama dupliranja i skretanja pažnje, taktikama koje i inače primenjuje kad je u pitanju pariranje različitim građanskim protestima“, podseća Popadić.

Mrdić dobio partijski zadatak da odigra ulogu štrajkača glađu

Navodi da je tako bilo kada su maja 2020. godine narodni poslanici vladajuće većine Sandra Božić i Aleksandar Martinović stupili u štrajk glađu kao odgovor na štrajk glađu Boška Obradovića.

Dodaje i da su juna 2025. godine „studenti koji žele da uče“ najavili su štrajk glađu onda kada je, kako je Vučić tada saopštio, bilo naznaka da će studenti u blokadi stupiti u štrajk glađu.

„Sada se ista taktika ponavlja. Štrajk glađu Dijane Hrka, kao i Milomira Jaćimovića i njegovog sina, moramo razumeti kao protest očajnih ljudi koji su iscrpli sva sredstva u borbi za pravdu, kao očajnički apel i vlastima i građanima. S druge strane, po mom mišljenju, poslanik Mrdić je dobio partijski zadatak da odigra ulogu štrajkača glađu i tako omogući da izveštaji o njegovom štrajku u režimskim medijima prepokriju tragične scene kojima prisustvujemo“.

„Nikada nije bilo željenih rezultata“

Programski direktor Centra za stratešku analizu Darko Obradović ocenjuje za „Vreme“ da bi razlog za relativno slabu podršku građana mogao da bude što na osnovu istorijskih podataka „znamo da štrajk glađu kao vid ekstremnog političkog performansa nikada nije postigao željene rezultate u Srbiji“.

Podseća da su se slučajevi štrajka glađu u Srbiji pre ili kasnije završavali hospitalizacijom pa obustavom, ili obustavom na osnovu apela za prestanak.

„Štrajk glađu u Srbiji kao sociološki fenomen je značajno devalvirao u prethodnim godinama. Mnogi štrajkovi glađu u Srbiji su prekidani u znatno kraćem roku nego što je to bio slučaj sa svetskom praksom kada su pojedinci ovaj metod koristili da bi privukli pre svega pažnju svetske javnosti u cilju promocije svojih zahteva“, smatra Obradović.

Vučić tvrdi da je razgovarao sa Dijanom Hrkom, ona bez komentara

„Kockanje sa sopstvenim zdravljem“

Upozorava da je sa druge strane ulog sa štrajkom glađu trajno narušavanje zdravlja pojedinca.

„Mislim da štrajk glađu u Srbiji odavno nema onu snagu koju bi trebalo da ima, a to je da razreši dilemu kod institucija i javnosti u pogledu zahteva onog ko štrajkuje“, kaže Obradović.

Ukazuje da se troje ljudi u Srbiji odlučilo na štrajk glađu kako bi istakli svoje zahteve profesionalnom delu u teoriji samostalnih institucija jer traže pravdu.

„Sa stanovišta tehnologije političkog delovanja ostaje sporan deo identifikacije ostatka javnosti sa tim poduhvatom. Treba podsetiti na dva značajnija štrajka glađu u novijem periodu – štrajkove Tomislava Nikolića i Marinike Tepić. Obe političke figure su imale značajan broj svojih pristalica koje su ih podržale, ali njihovi štrajkovi nisu dali značajniji rezultat“, navodi Obradović.

Zato ocenjuje da bi u ovom trenutku štrajk glađu trebalo posmatrati kao „kockanje sa sopstvenim zdravljem“ koje nosi „vrlo ograničen rezultat“ u pogledu inicijalnih zahteva i očekivanih efekata.

Sa druge strane profesorka sociologije iz Novog Sada Marija Vasić je, optužena za terorizam, štrajkom glađu i žeđu primorala vlast koja ju je držala u pritvoru da je otpusti u kućni pritvor koji kasnije takođe ukinut, pa se sada brani sa slobode.

„Nemam izbora, mrtav sam čovek“: Milomir Jaćimović započeo štrajk glađu

„Jednostanvo je, bez javnog konesenzusa po nekom pitanju, štrajkovi glađu nisu delotvorni, a u doba društvenih mreža sve više je to kompromitovana aktivnost. I najbitnije na kraju, odluka da se ugrozi sopstveni život nije uvek u saglasju sa ‘moralnim imperativom’, već je vid prinude koja je u srpskom političkom životu uvek bila ograničenog dometa“, kaže Obradović.

Podseća da opasnost leži u tome što je čitav ciklus štrajkova glađu započeo sa poslanikom Mrdićem, zatim se nastavio sa Dijanom Hrkom, da bi se u ponedeljak priključio i auto-prevoznik Jaćimović, „čovek čiji zahtevi nisu povezani sa slučajem nadstrešnice, već sa njegovim birokratskim problemima“.

Jedan deo javnosti bi rekao ne sa „birokratskim problemima“ – već sa represijom i iživljavanjem vlasti koja mu je zaplenila autibise zbot tpoga što besplatno prevoze putnike.

„Sve ovo dodatno usložnjava situaciju i smanjuje potencijal za društveni dijalog, jer se umesto rešenja odlazi u krajnost, a razrešenje se ostavlja javnosti umesto institucijama“, zaključuje Obradović.

Hrka „okovana tugom do kraja života“

Govoreći o štrajku Dijane Hrke, profesor u penziji Čedomir Čupić izjavio je za N1 da je Dijana Hrka „okovana tugom do kraja života“ i ocenio da ona nikada tu svoju tugu neće moći da prevaziđe.

Naglasio je da njen štrajk glađu „podržava život i daje izvesnu nadu da se to što se njoj dogodilo neće ponoviti“.

„Za razliku od ljudi koji se povuku pred nepravdom i samo biološki vegetiraju, ona ima nešto duboko ljudsko da poruči svim građanima Srbije s aspekta onog što je svetiniok i smisao života, i pripada nadi i veri u život, koji su ovde dovedeni u pitanje. Ona je sada taj mali plamičak koji to postiže“, rekao je Čupić.

Deveti dan štrajka glađu Dijane Hrke, tvrdi da je bačen topovski udar

Ocenio je da čin Dijane Hrke ima svrhu da oporavi vrednosti i da podseti ljude da su jedino vrednosti ono što održava njihovu čovečnost.

„Ovo je čin gde ona, kao neka sveća, u tom ogromnom haosu u kome trenutno živimo, osvetljava puteve kojima bi trebalo da se ide da bi se ostvarile vrednosti“, rekao je Čupić o štrajku glađu Dijane Hrke.

Ocenio da je ono što radt vlast „užas“.

„Ti ljudi kao da su u nekoj ludnici, muzika se pušta dok je žena okovana bolom, jer je izgubila svoju najveću vrednost. Nema veće vrednosti od deteta. Ti ljudi pevaju, raspušteni, i vidite da oni ne pripadaju ničemu ljudskom, oni imaju samo kreaturu ljudsku, oblik, ali nemaju ništa što pripada ljudima“, zaključio je Čupić.

U Nacionalnom dnevniku TV Pink u nedelju uveče pažnja je posvećena štrajku glađu poslanika SNS-a Mrdića, dok štrajk Dijane Hrke nije pomenut ni jednom jedinom rečju.

Tagovi:

Štrajk glađu Dijana Hrka Milomir Jaćimović Uglješa Mrdić
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Društvo
Putnički voz Soko na stanici

Brzi voz Beograd-Budimpešta

17.jul 2026. B. B.

Peter Mađar: Putnički saobraćaj na pruzi Budimpešta-Beograd za najviše dva meseca

Mađarski ministar saobraćaja David Vitezi trebalo bi uskoro da poseti Srbiju i da sa srpskim vlastima razgovara o usklađivanju signalno-sigurnosnih sistema na pruzi Budimpešta–Beograd

Hitna pomoć

Trovanje hranom

16.jul 2026. I.C.

U Leskovcu hospitalizovano 15 dece zbog trovanja salmonelom u lokalnoj brzoj hrani

U Opštoj bolnici u Leskovcu na bolničko lečenje je primljeno 15 dece zbog trovanja salmonelom nakon što su konzumirala testeninu u jednoj lokalnoj brzoj hrani

Prosveta

16.jul 2026. Marija L. Janković

Bebe i prvake ne može da čuva AI: Bolje biti učitelj nego nastavnik

Mladi u Srbiji bi pre bili bili vaspitači u vrtiću ili učitelji nego nastavnici, pokazuju rezultati upisa na fakultete. Da li je učitelj ponovo postao cenjena i plaćena profesija?

Akvarijum kod Ušća

Zaštita životne sredine

16.jul 2026. M. L. J.

Ističe rok za žalbu protiv gradnje na Ušću: Ekolozi zovu građane u pomoć

Građani samo još danas i sutra (16. i 17. jul) mogu da se žale na odluku grada Beograda, prema kojoj za projekat izgradnje Javnog akvarijuma nije potrebna procena uticaja na životnu sredinu. Ekološko udruženje "Polekol" zove građane u pomoć

Istraživanje

16.jul 2026. Jelena Kozbašić/Klima101

Srbija na evropskom začelju po očuvanju životne sredine

Objavljena je rang lista 177 zemalja na osnovu indeksa učinka u zaštiti životne sredine. Kako se kotira Srbija?

Komentar
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure