Pozorište
Velika drama
Tekst i režija Siniša Kovačević; igraju Vuk Kostić, Ljubivoje Tadić, Dušanka Stojanović, Sonja Kolačarić


Tekst i režija Siniša Kovačević; igraju Vuk Kostić, Ljubivoje Tadić, Dušanka Stojanović, Sonja Kolačarić
"Repertoar me je naterao da ne budem zainteresovana za neke uloge. Verovatno ću zbog toga propatiti jer niti se uvek prave takve uloge niti se stalno nude, a ni ja sama nisam rođena za svaku od njih, pa ću verovatno morati o tome da porazgovaram sa samom sobom"
Kada uđete u neki ovdašnji video klub i pitate za anime, osoblje ća vas samo belo pogledati. U najboljem slučaju, na pomen reči mange pitaće vas – da to nisu oni japanski crtaći "s karakterističnim velikim okicama junaka", a kada potvrdno odgovorite, ako baš imate sreće, između Štrumpfova i Diznijevih filmova uputiće vas na neku od nekoliko anima koje su uopšte doprle do nas, što legalno što ilegalno
Prividna raznovrsnost pojedinih muzičkih pravaca ne sklanja fokus religioznih fundamentalista i roditeljskih grupa s muzike koja je označena kao death metal, black metal. Muzika inspirisana satanizmom je posledica. Prisustvo sekti je posledica. Uzrok je obično tamo gde niko nema hrabrosti da pogleda
Svežina i novo na Berlinalu mogli su da se osete i duže od četrdeset pet sekundi – koliko traje špica. Sve je novo, sem što i dalje mirišu pare
Pozorišne ljude širom Srbije umnogome je uznemirila tvrdnja ministra kulture da se više od šest stotina plata podeli na osnovu fiktivnih spiskova. Da li Branislav Lečić tim tvrdnjama samo uteruje red u svom resoru
Ostati bez ijedne nagrade u mrtvom moru svakovrsnih odličja može da znači nešto više od pukog previda, može da bude najbolji znak posebnosti. Moglo bi se jednog dana ispostaviti da je nenagrađenost važnija od većine nagrada
Ljubomir Simović: Čudo u Šarganu; režija: Dejan Mijač; Atelje 212; igraju: Anita Mančić, Radmila Tomović Grinvud, Milica Mihajlović, Branislav Zeremski
Roterdam je u pravom smislu reli proslava kreativnog procesa filma kao medijuma i njegovog konzumiranja u bioskopu
Hajdana Baletić: Vodi me na drugo mesto, Stubovi kulture, Beograd 2001.
Za razliku od muzičkih kuća, izdavača ili pozorišta koji nerado otkrivaju tiraže i zarade, filmski distributeri otvoreno govore o milionima maraka koje zarađuju pojedini filmovi: "Ovde još uvek postoje ostaci shvatanja po kojima je zarađivanje velikih para greh. Za nas nije, i mi se time ponosimo"
Ninoslav Živković i Dorian Ljeljak (Zadužbima Ilije Milosavljevića Kolarca)
Doktor Džekil i mister Hajd; koreograf: Vladimir Logunov; Narodno pozorište
(Stevan Pavlović, Istorija Balkana, Klio; Ričard Klog, Istorija Grčke novog doba, Klio)
Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi; Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada; režija: Egon Savin; igraju: Boris Isaković, Jasna Đuričić, Predrag Ejdus
Deset dana zabadanja nosa u neki tuđi pakao, deset dana uveravanja da nismo najpatetičniji, da ima i od nas očajnijih, da i bogati plaču, da i na strogom Zapadu gladuju, da i na Dalekom istoku imaju krize identiteta, i – samo veoma retko – da nije sve izgubljeno
"U Beogradu se dosta toga promenilo za godinu dana, bilo bi teško nešto ovako zamisliti u prethodnom režimu. Ne samo zbog materijalnih nego i zbog, otvoreno govoreći, moralnih problema koji su bitni"
Filmovi Gospodar prstenova i Hari Poter postali su planetarni fenomen. On ne bi bio moguć da nije bilo snažne infrastrukture žanrovske književne fantastike koja se iz laguma supkulture i tzv. trivijalne književnosti još jednom na velika vrata vratila u književnu maticu
Dobrica Ćosić: Koreni; dramatizacija: B. Nedić, N. Bradić; režija: Nebojša Bradić; Kruševačko pozorište Marijus fon Majenburg: Vatreno lice; režija: Samo M. Strelec; Mestno gledališče ljubljansko
Dejan Nebrigić: Lavirintski rečnik/Paris–New York; Rende/Link, Beograd, 2001.


U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja


Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije


Kako su studenti memorandumom o Kosovu i Metohiji ućutkali „svakosatno klepetalo” Aleksandra Vučića


Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova


Zašto je ulično nasilje postalo sve što Vučić može da ponudi građanima? Zbog čega je ono postalo bensendin za najtvrđe naprednjačko-radikalsko biračko telo? I čime je dokazao da ni malo ne poznaje ulicu


Vreme za čekanje je isteklo, poručuju Studenti u blokadi, preko mejlova koje su poslali građanima koji su im ostavili kontakt


Na Slaviji se sutra (23. maja) održava dugo najavljivani studentski protest. Okupljanja počinju od 13 časova na više lokacija širom Beograda. Odakle će krenuti kolone ka centru i kojim će putem ići


Umoran narod polegao na kartone. Svađa u redu za pljeskavice. Stravični pogledi jezivih likova raspoređenih bliže Predsedništvu. Ovo su reporterke „Vremena“ zatekle u Pionirskom parku, u koji su uspele da uđu u subotu, 23. maja, tokom studentskog protesta


Na fotografijama koje objavljujemo je scenografija predstave "Očevi i oci", najnagrađenije predstave Narodnog pozorišta - dokaz o odnosu uprave prema onome što baštini


Studenti u blokadi na beogradskom Trgu Slavija organizovali su skup na kome su prisustvovali akademci, aktivisti i građani iz drugih delova Srbije. Skup na Slaviji počeo je oko 18 časova, a završen je nekoliko minuta pre 20 časova. Okupljanja su tokom dana održana na četiri lokacije u Beogradu, odakle su kolone krenule ka Slaviji. Po završetku skupa, počeli su simultani sukobi koji su završeni oko 22 časa