Intervju – The Prodigy
Testiranje granica stvarnosti
"Warriors Dance Festival koji će se održati u Beogradu veoma je značajan za bend – ovo nije samo još jedno pojavljivanje grupe The Prodigy, nego slavljenje cele jedne kulture kojoj mi pripadamo"
"Warriors Dance Festival koji će se održati u Beogradu veoma je značajan za bend – ovo nije samo još jedno pojavljivanje grupe The Prodigy, nego slavljenje cele jedne kulture kojoj mi pripadamo"
Izvanredni roman Melinde Nađ Abonji, kao priča o trajnoj i neizlečivoj neukorenjenosti, pripada onom danas najvitalnijem toku centralnoevropskih literatura
U beogradskom Muzeju istorije Jugoslavije otvorena je retrospektivna izložba Gorana Kosanovića, multimedijalnog umetnika koji kroz različite medije, na različite načine govori o svojoj opsesivnoj temi – o ljubavi
U sredu veče, predstavom The four seasons restaurant italijanskog reditelja Romea Kastelučija, otvoren je četrdeset šesti Bitef. Koje će još predstave biti prikazane na ovom najprestižnijem pozorišnom festivalu u Srbiji
Mediji su pre neki dan preneli vest da je Emir Kusturica odlučio da glavnu ulicu Andrićgrada nazove ulicom Mlade Bosne
Mediji su pre neki dan preneli vest da je Emir Kusturica odlučio da glavnu ulicu Andrićgrada nazove ulicom Mlade Bosne
Ne pristajući na kičastu predstavu potkontinenta kao rodnog mesta larmadžijskog prostaštva, Teofilovići i Tadić snimaju pravi biser lepote, elegancije i finoće Balkana
"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
Malo je ko toliko lišen ovosvetske taštine da pred vas istrese svoju (duševnu) utrobu a da, gle, iz te torbe ne ispadne ništa banalno
Na talasu vesti o presudama članicama pank sastava Pussy Riot i moskovskoj zabrani Parade ponosa na 100 godina, mnogi, i u Srbiji, odluku o zabrani filma Klip Maje Miloš za bioskopsko prikazivanje u Rusiji tumače kao neostaljinističku. Bez namere da dokazujemo da greše u pogledu karaktera ruske vlasti, istine radi, valja napomenuti da ni u zapadnom svetu ne manjka zabrana. Tako je nedavno, sa nešto manje pompe i osuda, na meti cenzure u Velikoj Britaniji, Americi i Australiji bio i Srpski film Srđana Spasojevića, i to sa manje-više sličnim obrazloženjem
"Što se Balkana tiče, rekao bih da tu postoji nekakva kontradikcija, to je baš čudno… Unekoliko, čini se da je sve kao na Zapadu, ali postoje i istočnjački uticaji… S jedne strane postoji izvesna rafiniranost kulture, a postoji i taj element divljačkog nasilja. Skoro isto kao u Americi"
Alojz Princ pozabavio se životom i delom jednog od onih pisaca našeg odrastanja koje smo kao (pre)mladi možda precenjivali, da bismo ih docnije olako potcenili i "zaboravili"
Nije retkost u istoriji da se dvojica braće bave istom umetnošću. Ipak, mada celokupna istorija filma jedva da traje malo duže od jednog stoleća, teško da i u jednoj drugoj umetnosti braća igraju toliko veliku ulogu. Oni skloni simbolizmu razlog bi možda tražili i u podatku da istorija filma zapravo i počinje braćom, braćom Limijer, Ogistom i Lujem. Mlađi od braće Skot, Toni, brat Ridlijev, izvršio je samoubistvo 19. avgusta, skočivši s mosta, kao Branko Ćopić
Na Slavoja Žižeka navučen je silan svet diljem naše planete. Kako to razumeti? Jedan od odgovora na ovo pitanje jeste da Žižek shvata da filozofija dostojna tog imena nikada, ali nikada nije apstraktno muljanje, već da je uvek najčvršće privezana za samu stvarnost, za sadašnjost, te da samo takva filozofija ima šanse da preživi trenutak sadašnji i da živi dugo
Džoni Štulić o Kosovskom boju i Marku Kraljeviću, ko je i kakav je Marko bio, i zašto je na Kosovo zakasnio
Subotička izložba "Grad biciklista" u Etnografskom muzeju je istorijska, etnološka i umetnička priča o – biciklu
Da, lep je Segedin, nalik na baroknu tortu usred depresivnog krajolika. Đula Juhas, najslavniji pesnik rođen u Segedinu, slikao je, rečima svog subotičkog komšije Danila Kiša, "s nekom gorkom ljubavi mađarski pejzaž, u pleneru, no tamnim tonovima, i pevao osamu i promašenost ljudskog života"
U poslednje dve godine, ne samo da je Marina Abramović krunisala svoj četrdesetogodišnji rad retrospektivom u jednoj od najuglednijih muzejskih institucija na svetu, njujorškom Muzeju moderne umetnosti, već je postala gotovo sveprisutna na umetničkoj sceni, u medijima i popularnoj kulturi uopšte. Početkom avgusta ove godine, zajedno sa Vilijemom Defoom, pojavila se u spotu za pesmu Cut the world Entonija Hegertija
Knjiga Katrin Kleman je zagrebala po prirodi jednog na mnogo načina fascinantnog odnosa dvoje velikih filozofa, na način koji nadilazi jednodimenzionalnost i tabloidnost
"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"
Pasteli Ljubice Cuce Sokić iz njene zaostavštine, među kojima i deset koji do sada nisu viđeni, izloženi su u Galeriji SANU
Može se reći da je roman Erlenda Lua u podtekstu "postbrejvikovski" kao što je cela serija američkih romana "postseptembarska", ali tu se sličnosti završavaju

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra

Studenska lista Novosadskog univerziteta gotova je, saznaje „Vreme“, dok se kandidati Beogradskog univerziteta tek finiširaju. Neka imena već su potvrđena redakciji „Vremena“

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić izjavio je da je razgovarao sa Dijanom Hrkom i Uglješom Mrdićem, koji štrajkuju glađu i pozvao Hrku na sastanak u predsedništvu kako bi razgovarali o nastavku protesta. Hrka potvrdila da se čula sa Vučićem i poručila da mu „neće iči na noge"

Iako u Srbiji trenutno čak četvoro ljudi štrajkuje glađu, stiče se utisak da su građani u velikom broju prilično indiferentni prema tom najekstremnijem obliku mirnog protesta. A i nemaju svi iste motive

Dijana Hrka, majka jedne od žrtava nesreće u Novom Sadu, deveti dan štrajkuje glađu kod Skupštine Srbije. Tvrdi da je jutros bačen topovski udar