Kroz zid vremena

Muzička moderna, za razliku od slikarstva i književnosti gdje se korijeni loma šire sve dublje u prošlost onako kako se škole mijenjaju, ušla je u dvadeseto stoljeće i u svijet jednim događajem.

Dotada, Vagner, Štraus (Rihard jasno, ne Johan) i Šenberg u periodu od pedeset prethodnih godina kontinuirano su radikalizirali muziku, širili joj mogućnosti izraza i jezik, ali je na kraju dopalo kompozitoru i nekoj vrsti kulturnog „uljeza“, nekome s ruba (i preko), da djelom koje se samonajavilo poput prirodne nepogode udari nogom u vrata i skoro ih tim udarcem sruši zauvijek.

(…)

Ceo tekst čitajte u štampanom izdanju. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pronaći ovde.

…balerine u kostimima Nikolaja Reriha na premijeri Posvećenja proleća 29. maja 1913.