Pozorište
Hladnoća artizma
Britanska rediteljka Kejti Mičel postavila je u Kazinu, jednoj od tri kuće bečkog Burgteatra, Handkeovu autobiografsku pripovest Bezželjna nesreća. U njoj je pisac 1972. opisao zašto je ponosan na samoubistvo svoje majke
Britanska rediteljka Kejti Mičel postavila je u Kazinu, jednoj od tri kuće bečkog Burgteatra, Handkeovu autobiografsku pripovest Bezželjna nesreća. U njoj je pisac 1972. opisao zašto je ponosan na samoubistvo svoje majke
Marić je sudbinama svojih junaka iskreno fasciniran. Srž knjige, i tematski, i po intenzitetu fascinacije, pa i po količini teksta posvećenog jednoj osobi je u poglavlju Crna ruka crvene internacionale, poglavlju o Mustafi Golubiću. Na stotinu i šezdeset stranica koje bi mogle da funkcionišu i kao posebna knjiga Marić priča priču o Mustafi Golubiću, čoveku konspiracije
„Na ovom je svijetu najvažnije da imamo nešto da ispričamo", kaže jedan Sijarićev junak. „Nije važno je li ono što se priča istina – da pouči, ili izmišljeno – da zabavi; nego da se pričajući i slušajući dva puta živi..."
"Srbija se osećala ugroženom od Austrougarske. Srbija je za Austriju bila pretnja kao centrifugalna sila za slavenske zemlje unutar Habzburške monarhije. Rusija je mislila da će biti oslabljena ako ne bude ispoljavala solidarnost sa slovenskim narodima. Nemci su imali utisak da će ih okruženje ugušiti. Belgija je imala utisak da Nemačka ugrožava njen suverenitet i bila je u pravu. Francusku je ugrožavao strah od nemačke invazije na Belgiju naročito jer je još bilo živo sećanje na amputaciju Alzasa i Lorene. Englezi su se bojali da će nemačka mornarica postati jača od britanske"
Uspeh serije True Detective samo je deo trenda u američkoj televizijskoj i filmskoj industriji koji je teško ne primetiti. Naime, ono što su u Twin Peaksu bili misteriozni Kanađani i Indijanci u šumama na severnoj granici, za True Detective su bradati, krezavi frikovi iz močvare
Aboridžini veruju da svaki oblik života, bilo da je to svetlost, stena ili drvo, ima svoj spoljašnji, vidljivi oblik, i nevidljivi, unutrašnji, koji sanja. Sanjanjem nevidljivo postaje vidljivo. Izložba u beogradskom Muzeju primenjene umetnosti govori i o tome
Srđan Dinčić je u rekordnom roku postao glavna zvezda nove, rečite pop-kulturne scene u Srbiji – stand-up komedije. Zasluženo. Nedavnim nastupom u beogradskoj Ustanovi kulture Palilula ovaj status je još jednom potvrdio
Nedavno je, u izdanju beogradske "Čarobne knjige", iz štampe izašla nova knjiga Teofila Pančića, Aleja Viktora Bubnja. Iz ovog izdanja prenosimo pogovor koji je napisao Dragan Velikić
Estetska presuda članova američke Akademije filmskih umetnosti i nauka veli da je najbolji film u prošloj godini 12 godina ropstva Stiva Mekvina, koji je, zanimljivo, u Srbiji premijerno prikazan samo nekoliko sati uoči dodele Oskara. Reč je o filmu pravljenom s namerom da bude veliki film na veliku temu. Najveći broj nominacija imali su Gravitacija i Američka prevara (oba po deset); prvi je osvojio sedam Oskara, potonji – niti jedan
"Pre desetak dana počela je da radi nova zgrada Kinoteke u Uzun Mirkovoj. Ja sam mogao ovu zgradu 1995. godine da zamažem, da napravim Potemkinovo selo i da pustim gledaoce. E, to nisam hteo. Jeste, rekonstrukcija je potrajala, ali sad na kraju karijere mogu mirno da odem iz Jugoslovenske kinoteke jer je misija u koju sam ušao 1992. godine, što se mene tiče, dovedena do kraja"
Najmanje što bi se moglo reći o ovoj knjizi jeste ocena prema kojoj ona i u celini i u delovima svedoči o epohi na čijim rubovima živimo. No, njena se vrednost ne iscrpljuje u svedočenju. Ona ima šta da ponudi i istraživačima, ali i svima onima koji žele nešto više da saznaju o pravom karakteru procesa koji su obeležili drugu polovinu 20. veka, a čije će se posledice još dugo osećati
Svojim pozorišnim čitanjem Vegelovog romana Andraš Urban povisuje pripovedački glas za značajan broj decibela
Oni koji se razumeju u umetnost, zbog dosadnog i traljavog početka u kom se stilski mešaju babe i žabe, i zbog imbecilnog kraja, verovatno će o filmu Top je bio vreo da imaju lošu sliku. S pravom. Manje umetnički, a više emotivno osetljivu publiku verovatno će da dirne potresna priča. Emotivno neosetljivi će da crknu od dosade jer je reditelj, ubeđen kako tragedija i smeh ne idu zajedno, većinu crnog humora koji postoji u romanu iz ekranizacije izbacio. Oni kojih se roman i sarajevska tragedija tiču, biće ogorčeni što je u filmu "politički korektno" izbačena većina detalja koji ukazuju na odgovornost bošnjačke strane u bosanskom ratu... Beogradski poklonici kulta Mušana Topalovića Cace će, baš kao i njihove sarajevske "kolege", i pored svih ovih "korekcija", uključujući i pomenuto silovanje kraja priče i poente romana, nalaziti kako je film, ipak, "velikosrpski", što će reditelja dodatno učvrstiti u dirljivom uverenju da je "u pleksus" udario "lažne patriote", a ne braću Limijer... Ukratko, kol’ko ljudi, tol’ko ćudi...
Na ovogodišnjem, 42. po redu Festu, koji će se održati od 28. februara do 9. marta, biće prikazano sedamdesetak ostvarenja svetske kinematografije, svrstanih u devet programskih celina. Kao i svake godine, "Vreme" i ovoga puta donosi izbor filmova sa Festa koje ne bi trebalo da propustite
Strip album i knjiga koji svedoče o životu u zaumnom režimu severnokorejske dinastije Kim nisu baš štivo za pred spavanje, ali su vredni svake pažnje
Advokat Ivan Janković i slikar Veljko Mihajlović uzeli su na sebe da nam ponude jednu studiju slučaja beogradske prostitucije iz 1830. godine, veoma poučnu, zanimljivu i čak povremeno veselu, pod naslovom Kata Nesiba; Istinita i ilustrovana istorija jedne beogradske bludnice i njene borbe za ustavna prava 1830–1851. (Čigoja, Beograd, 2014)
Dva su razloga velike zainteresovanosti za izložbu "Skriveno blago Doma Jevrema Grujića" u Galeriji Doma Vojske Srbije u Beogradu: prvi u znatiželji običnog sveta za privatnost domaće buržoazije 19. veka, a drugi se tiče prve diskoteke na Balkanu, diskoteke "Kod Laze Šećera" otvorene krajem šezdesetih upravo u Domu Jevrema Grujića
"Posle iskustva sa snimanja filma Marble Ass, Želimir Žilnik je za mene bio jedno od najvećih čuda koje sam imao prilike da vidim, večita inspiracija, obrazac da umetnik mora da bude spreman na sve, da nema stvari u životu koju ne može da izdrži. To je smisao i suština umetnosti. Davanjem takvog primera on kao čovek i kao umetnik ima validnost. Bez toga, sve je sviranje kurcu. Mislim tu i na sebe, istrajao sam trideset godina"
Niko ne zna šta se na Tikalovim slikama događa. Ko su ljudi-prilikovi i utvare na njima? Šta traže, koga traže, kuda idu, šta nameravaju? Kada gledam te slike, osećam se kao da čitam Gogolja: vidim sklepane zapurnjale prostorije pune spodoba, poluljudi, hermafrodita, naopakonasađenih, zvjerova, zombija i homunkulusa, rupara i ostalih sektaša, zlih duhova, inkvizitora, rusalja i babetina našeg života, letećih mrtvih duša, sumnjivih lica, revizora i izvršitelja poslednjeg suda... Tikalov svet razumem kao nekakve donje radove koje izvode kamuflirani likovi suludim alatima, presipajući ništa u ništa i mereći ništa ničim nekakvim alhemijskim atanorima, potpomognuti pometenim i sipljivim arhivarima...
Skorsezeov Džordan Belfort u tumačenju Leonarda Dikaprija gledaocu je, kad se podvuče crta, naposletku ipak simpatičan. Među nekakvim apstraktno i neljudski pohlepnim ajkulama, Belfortu ljudskost daje upravo paroksizam njegovih poroka
"Posle raspada Jugoslavije neki narodi su definisali, organizovali i stabilizovali svoje države. Mi spadamo među one koji to nisu uradili. Srbija se pretvorila u zemlju koja uvozi pasulj i beli luk, a izvozi odlikovanja. Kafana ‘Šargan’ je šezdesetih godina bila ostrvo odbačenih na periferiji Beograda, a danas je cela Srbija postala kafana ‘Šargan’. Kafana puna poniženih ljudi bez perspektive i nade. Jedino je onaj periferijski politički aktivista Mile, u međuvremenu, verovatno postao ministar, ako ne i nešto veće od toga"

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“

Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča

Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis

Ambasador Srbije Dragan Šutanovac tema je pošalica na internetu pošto je javno rešavao jedan matematički zadatak. Nepravedno je to, jer rešenje je bilo tačno i pokazalo da Srbija ima superiorno osnovno obrazovanje

Autora emisije „Bez ustručavanja“ na KTV Aleksandra Dikića uhapsili su pripadnici službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala MUP-a
Na licitaciji, po početnoj ceni u visini jednog većeg stana, prodat je dvorac porodice Dunđerski firmi u vlasništvu Maje Buhe. Država je imala pravo preče kupovine

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Pred premijeru, Sektor protivpožarne zaštite Narodnog pozorišta tražio je od scenografa predstave „Gospođa Olga“ da zameni trsku iz scenografije, mada prethodnih dana nije nikom smetala