Za "Vreme" radi od šestog broja. Dvaput je bila urednica kulturne rubrike, poslednjih godina uređuje Mozaik. Bila je stalna saradnica časopisa poput "Statusa", "Prestupa" i "Scene" i nedeljnika "Zabavnik" i "Bazar". Objavila je devet romana i za "Neću da mislim na Prag" dobila četiri važne nagrade.
Ove godine će Sterijino pozorje biti bez „Krugova“ , programa inostranih predstava nastalih po domaćem dramskom tekstu, zato što je Pokrajinska vlada odlučila da štedi na ovom najvažnijem festivalu nacionalne drame
„Knjiga na (s)ceni“ je evropski književni festival zbog kog će u Beograd doći više od 20 autora, i koji će biti održan zahvaljujući pomoći inostranih kulturnih centara
Radi se na vraćanju Takmičenja Muzičke omladine u punom obimu, kaže Jelena Medaković sekretarka za kulturu Beograda, demantujući informaciju da je ono ukinuto
Darko Tomović, predsednik sindikata Singlus, ne očekuje da će se premijer Macut odazvati njihovom pozivu, mada je ministar Selaković čiju smenu traže, njegova odgovornost. Kao i gubici Narodnog pozorišta
Povodom obeležavanje 6. aprila 1941, ministar kulture Nikola Selaković je potvrdio informaciju da će na Kosančićevom vencu biti podignuta Narodna biblioteka i proširio je novim detaljima
Londonski Sotebi će krajem aprila ponuditi još jedno orjentalno delo Paje Jovanovića, što je obnovilo pitanje da li je pre dve i po godine njegov „Odmor bašibozuka“ mogao da se kupi po nižoj ceni
Najnoviji dobitnik književne nagrade „Kočićevo pero“ je Igor Mirović, političar. Zadužbina Petar Kočić je objavila da je član žirija bio Miljenko Jergović, iako nije
„Ričard Drugi“ je nova predstava Jugoslovenskog dramskog, za koju njen reditelj Boris Liješević kaže da komunicira sa našim vremenom i da se u njoj kriju možda neki odgovori
U situaciji u kojoj Ministarstvo kulture ne haje za izdavaštvo svoje države, na strani izdavača su samo nematerijalni resursi: upornost, entuzijazam i višedecenijsko iskustvo s krizama
Pozorište „Boško Buha“ ima još jednu premijeru u prostoru u kome je podstanar već 11 godina. Biće to „Palčica“ po tekstu Milene Depolo, priča o odrastanju
Kruševačko pozorište obeležava 80 godina premijerom predstave „Ljubav u cirkusu“ po pripovetkama Ive Andrića reditelj Nebojša Bradić opisuje kao "alternativni pogled na život u umetnosti i slobodu izbora“
„Red Pants“ serija iz Kirgistana čiji je jedan od producenata Miloš Đukelić, pobednik je festivala „Series Mania“. U konkurenciji je bilo 1500 projekata iz celog sveta
“Udruženje arhitekata Srbije nije odredilo niti sadržaj plana niti temu javnog arhitektonskog konkursa za Ušće, pa stoga ne snosi odgovornost za nešto što mu jedan deo javnosti zamera. Primedbe treba uputiti donosiocima odluka”
Na parlamentarnim izborima u Sloveniji za dlaku je pobedio liberalni Pokret Sloboda premijera Roberta Goloba desničarsku Slovenačku demokratsku stranku Janeza Janše
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!',
title: 'Motaz Malhis: Nešto krhko je doprlo do ljudi širom jezika i geografije',
pubdate: '2026-04-10 20:33:03',
authors: authors,
sections: "Kultura",
tags: "Film,Glas Hind Ražab,Motaz Malhis,Oskar,Palestina",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Motaz Malhis: Nešto krhko je doprlo do ljudi širom jezika i geografije',
'pageContent': 'U danima predoskarovske histerije bezmalo u potpunosti je bez odjeka prošla vest o poraznoj činjenici da usled rigidnih američkih zakonskih prepreka Motaz Malhis, tumač glavne i zaista impresivne muške uloge u iznimno potresnom tunižansko-palestinskom dokudramskom filmu Glas Hind Ražab autorke Kauter ben Hani, nije mogao da kroči u SAD povodom ceremonije dodele narečenog odličja.
I taj film je izborio nominaciju za ovogodišnjeg Oskara (naravno, u kategoriji najboljeg međunarodnog filma), a sredinom marta je postao i deo redovnog repertoara bioskopa u Srbiji. Tim povodom zgodio se i ovaj kraći razgovor za „Vreme“.
Imajući u vidu opsežan i uspešan festivalski život ovog filma, koji se njegov aspekt izdvojio kao vama lično najvažniji, najbliži, najzanimljiviji?
Ono što je na mene ostavilo najjači utisak nije samo prepoznavanje i priznavanje kvaluiteta tog našeg filma, već trenuci tišine nakon projekcija, osećaj da je nešto krhko doprlo do ljudi širom jezika i geografije. Festivali ponekad mogu pretvoriti filmove u objekte, ali ono što je ovde bilo važno bila je povezanost, kada su gledaoci prepoznali sebe u nečemu veoma specifičnom i dalekom. E, to je, za mene, pravi uspeh.
Ukoliko na umu imamo ono što se dešavalo na ovozimskom Berlinskom filmskom festivalu i polemike koje je izazavala izjava Vima Vendersa, koji bi onda bio najpoželniji odnos politike i političnosti i filma kao u velikoj meri narativnog medija?
Ne mislim da film ikada može biti ili ostati van politike, jer svaka slika već nosi određeno gledište. Važno je da li je film toga svestan ili se krije iza ideje neutralnosti, što često samo pojačava postojeće strukture moći. Istovremeno, oprezan sam pred svođenjem filma na slogane. Film je jedan od retkih prostora koji može da sadrži kontradikciju i dvosmislenost. Za mene je najiskreniji pristup kada je politička dimenzija neodvojiva od životnog iskustva likova, kada nije nametnuta, nije poreknuta, već jednostavno postoji, oblikuje sve.
U konkretnom slučaju ovog vašeg filma može li se uopšte razdvojiti ono što čini suštinu filmskog pripovedanja i ono što se osnovano može smatrati političkim i/ili aktivističkim?
U ovom slučaju, ne mislim da je razdvajanje moguće. Sama priča je oblikovana uslovima koji su inherentno politički. Ali to je ne svodi na aktivizam, ona se i dalje tiče pojedinaca, kontradikcija, emocija. Opasnost je kada spljoštimo likove u simbole. Za mene je pripovedanje poput plovnog sredstva, a politika je kontekst koji joj daje težinu.
Po vašem mišljenju, postoji li danas mogućnosat da se stvori društveno relevantan film, a da u potpunosti bude lišen političkog, ideološkog, kao i upliva stvarnosti i svakodnevice?
Rekao bih ne, ne u bilo kom smislenom smislu. Čak je i odluka da se izbegne politika, sama po sebi, nekakav politički stav. Stvarnost neizbežno prodire u sve, u jezik, u tišinu, u ono što biramo da prikažemo ili izostavimo. Film koji tvrdi da stoji van ideologije često se samo slaže sa dominantnom idelogijom, ne dovodeći je u pitanje. I lično, mnogo me više zanima šta se dešava ovde, među nama, na ovoj planeti. Film je, za mene, vid suočavanja sa našim stvarnostima, a ne bekstva od njih. Radije bih se bavio složenošću sopstvenih života nego spekulisao o udaljenim svetovima, jer su to priče koje nas oblikuju i nose mnogo neposredniju hitnost.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!',
'pageDate': '2026-04-10 20:33:03',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});