U tajnosti svojih odaja, bivši predsednik Srbije Aleksandar Vučić je, dakle, pomilovao batinaše i one koji studentkinje gaze kolima. Pomilovao je takve opet, mora se reći. I kao šlag na tortu – Dijanu Hrkalović.
Mnogo govori činjenica da imena doznajemo tek kada je Vučić krahirao i kada nije ništa – osim u svojim deluzijama i pričama njegovih medija koji su još tu dok se ne zatvori finansijska slavina. Oni mu tepaju da je „neprikosnoveni lider opozicije“.
Ako su pomilovanja i abolicije časna stvar milosrđa, zašto ih Vučić nije sam razglasio kad ih je potpisivao?
Kao što jeste razglasio da je abolirao tzv. novosadsku Dvanaestorku čije je, uzgred, optužnice njegova Udba sama proizvela, praveći tim ljudima pakao od života. Od jednog prisluškivanog naklapanja hteli su da naprave rušenje države.
Svakako, tim ljudima je život olakšan bez te besmislene optužnice nad glavom, a već su dovoljno propatili po pritvorima i egzilu. No, paradoksalno, i njih je Vučić oštetio jer im je uzeo priliku da pred sudom dokažu da su čisti kao suza.
Pomilovanja po predsednikovom ćefu
Bivši usud Srbije, a sada jedno veliko ništa, skoro petnaest godina je vukao sve konce i opsenjivao prostotu boraveći u vanustavnom ofsajdu. Od asfaltiranja seoskog druma do saveta polušpicu Zvezde, u sve se mešao.
A ipak, pomilovanja mu zbilja jesu bila u opisu radnog mesta. Ustav Republike Srbije, član 112, tačka 7: jasno piše da predsednik „daje“ pomilovanja.
Isto tako jasno ne piše kada, kako, kome, pod kojim uslovima i zašto, a pošto ne piše, onda to ostaje prepušteno slobodnom uverenju predsednika. Drugim rečima, kako se njemu ćefne. Dobro, postoji nekakva procedura za koju u konkretnom primeru valja videti da li je poštovana.
U ovim brzim danima možda to nikome ne pada na pamet i možda je manje važno od nečeg drugog, ali bilo bi dobro da izborni pobednici prvom prilikom ukinu ovo sultansko ovlašćenje predsednika.
Jer narod se digao i na kraju pobedio okupljen oko nekoliko prostih stvari – pravde, rada institucija i protiv sultanske moći jednog čoveka.
Neka predsednik deli odlikovanja
Ne ide zato da se jedan čovek, po svom ćefu, izmotava sa celim pravosudnim sistemom, istragom, dokazima, optužnicom, odbranom, presudom, žalbom, pravosnažnom odlukom.
Da može iz zatvora tek tako da pusti ubicu, silovatelja, narodnog neprijatelja, da oduzme satisfakciju žrtvama, a društvu bit krivične sankcije, naime to da se njome pokazuje da društveno nepoželjna ponašanja imaju određene neprijatne posledice.
Ne ide da mi gledamo u pasulj da li će posle Vučića, koji je ništa i ostaće ništa, jednom doći neki drugi predsednik sa originalnim zamislima i svojom Dijanom Hrkalović koju će da pomiluje.
Neka predsednik, kako beše, „predstavlja Republiku Srbiju u zemlji i svetu“ i neka deli odlikovanja. To mu je dosta.
_Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. _Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!