Jutro posle izbora na kojima je Aleksandar Vučić priznao poraz pokazalo je kako izgleda medijski sistem kada mu se preko noći promeni politička stvarnost. Za sada deluje da je u poricanju.
Šta ima na TV-u
Na RTS-u je jutarnji program nastavio svojim putem. Dok se govorilo o pobedi Studentske liste, stiglo se i do pitanja da li je vreme za zimske gume. To je tema koju je urednica Nikolina Rakić odabrala kao udarnu i o njoj, uz kolegu Gorana Stepića, razgovarala sa gostom u studiju 40 minuta.
Na Pinku je bilo emotivnije. Gordana Uzelac je, na svoj rođendan, zaplakala kada ju je redakcija iznenadila u programu. To su stavili u rubriku „Dogodilo se na današnji dan“. Kaže da nije znala. Ostatak jutarnje emisije vodila je glasom koji joj je satima drhtao. Ne znamo zbog čega je plakala, ali znamo da je Pink jutro posle Vučićevog poraza dočekao u atmosferi koja nije ličila na televiziju naviknutu da gleda samo pobednike.
Informer je rezultat prihvatio uz obavezno „objašnjenje“. Studentska lista jeste pobedila, ali je pobedila na „ogromnom talasu mržnje“, uz Brisel, NIS i sankcije Rusiji. Kada činjenice više ne mogu da se pobede, ostaje da se pobedi njihovo značenje. Ipak, na ovom propagandnom glasilu od jutros nema prve postave ozloglašenog Kolegijuma. Nema Dragana J. Vučićevića. Možda spava…
Euronews je pobedu nazvao političkim zemljotresom, RTS ju je tretirao samo kao vest. Pink je emotivno preživljavao, a Informer je objašnjavao.
Njima je sad najteže
Godinama su nam objašnjavali da je drugačija Srbija nemoguća. Jutro posle izbora pokazalo je da je moguće nešto još jednostavnije: da se promeni vlast, a da neke televizije tek tada shvate da više nemaju šta da brane.
Svi onu plašili su se istog prizora: da se ljudi koje su godinama vređali, ponižavali i proglašavali neprijateljima jednog dana pojave pred njihovim vratima i zatraže odgovornost. Petog oktobra 2000. građani su upali u zgradu RTS-a, simbol Miloševićeve propagande. U aprilu 2025. demonstranti su došli pred Informer, medij koji je godinama učestvovao u kampanjama blaćenja neistomišljenika. Nije isto vreme, nije isti politički kontekst, ali strah je prepoznatljiv: šta ako publika prestane da bude publika, a ljudi o kojima se svakodnevno govori kao o neprijateljima dođu da pitaju ko je i za čiji račun govorio u njihovo ime? Jutro posle poraza pokazalo je da se neki mediji nisu plašili samo Vučićevog odlaska. Plašili su se dana kada više neće moći da računaju da će ih njegova moć štititi od posledica sopstvenog rada.
Rekvijem za zlo, dakle, ne mora da bude svečan. Ponekad zvuči kao drhtav glas u jutarnjem programu i kao priča o zimskim gumama.
Neko mora da Vas izveštava nezavisno i posle izbora. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!