„Svaki korak naših sugrađana iz Novog Pazara ka Novom Sadu bio je udarac za sve predrasude i podjele, svu mržnju koju su sijali ljudi iz SNS-a“, poručio je kroz suze politikolog Adem Mavrić na prvom studentskom predizbornom skupu u Novom Sadu.
Mislio je na marš mladih Novopazaraca u oktobru prošle godine pred komemorativni skup 1. novembra. U ovih nekoliko riječi Mavrić je rekao sve.
Jer što je na drugoj političkoj strani? Zna se dobro – ocvala vlast koja pokušava opstati raspirivanjem najpoganijih podjela i mržnje. Zato studente i oponente naziva izdajnicima i ustašama; zato režimski mediji slave Ratka Mladića, čovjeka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti; zato SNS svoju kampanju temelji na nasilju, pritiscima i ucjenama.
Ne treba biti Bošnjak da se ostane zgranut zbog orgije šovinizma i nečovještva koji su pratile Mladićevu sahranu. Dovoljno je ostati samo ljudsko biće. Režimu koji je pred cijelim svijetom pokazao svoje odvratno izrugivanje žrtvama, zaista mora doći kraj.
Srbija pred izborom
Inače, izbori su konačno raspisani. Na njima se ne radi o smjeni sistemskih političkih garnitura. Riječ je o izboru između početka oporavka Srbije na jednoj i kulta ličnosti, kleptokratije i odmakle normalizacije nenormalnog na drugoj strani.
Dakle – hoće li profesori, doktori, umjetnici, inženjeri i oni koji se školuju da to postanu končano steći svoje mjesto u državi ili će Srbija biti preimenovana u Ćacilend? Da li mafijaši, siledžije i opskurni propagandisti postaju najcjenjeniji građani, a studenti, pravi novinari, glumci, akademici, ljudi iz pravosuđa i drugih struka lica van zakona? Ako neko još ne zna, baš je ovo u pitanju.
Drž’ te se Kesiću i drugovi
Da režimu izuzev prostaštva, mržnje i nasilja ništa drugo nije poznato, svjedoči i slučaj Zorana Kesića i ekipe emisije „24 minuta“. Uplašeni od političke satire, naprednjaci su ih ukinuli preko novih ortaka, pardon, vlasnika Nove S.
Što ih je motiviralo? Dovoljno je usporediti režimsku propagandu na njenim televizijama sa Kesićem i društvom iz „24 minuta“ pa da čovjeku razlog pukne pred očima.
Elem, kod naprednjaka caruje primitivizam, laž, prijetnje, uvrede, namrštena lica i slično. U „24minuta“ sve je suprotno. Kako je rekla Ceca Bojković na skupu podrške Kesiću i drugovima, oni su duhovitošću i smijehom razbijali strah.
Da je razumio, narod je pokazao. Pored Bojković, na protestu se našao velik broj pravih novinara, javnih ličnosti, građana svih generacija…
Inače, skupovi zbog ukidanja/zabrane pojedine emisije, knjige, filma, predstave i sličnog, karakteristični su samo za totalitarne i autokratske zemlje. Pa nek’ poštovani čitalac vidi gdje živi…
Izborna fusnota
Studenti su pokazali da su vrlo spremno dočekali raspisivanje izbora. Parlamentarna opozicija nije. Ona je nonšalantno propustila priliku da izborima da još širi referendumski značaj. Samo njeni lideri misle da im se tako može i niko drugi.
Koliko će opozicija rasuti antirežimske glasova? Neki se nadaju da bi jedna od njenih lista mogla ući u Skupštinu i time smanjiti već počinjenu štetu. To je sve što je tu moguće reći u ovoj izbornoj fusnoti.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!