Ratko Mladić i njegovi mladići

Niko nije morao čekati režimske „službene glasnike“ da vidi odnos vlasti prema smrti Ratka Mladića. Čovjeku je dovoljno da prođe ulicama Beograda i sve će mu biti jasno. Čitalac zna – riječ o bezbrojnim muralima i grafitima koji slave Mladića kao „srpskog heroja“.

Tu praksu lično je započeo Aleksandar Vučić. U radikalsko doba lijepio je preko tabli „Bulevar Zorana Đinđića“ natpise „Bulevar Ratka Mladića“. Za dobar dio njegovog biračkog tijela, general osuđen na doživotnu robiju zbog genocida i zločina protiv čovječnosti i dan danas predstavlja „nacionalnu veličinu“.

Kako osramotiti narod i državu

Koliku, opet je pokazao Vučić. Kada je Generalna skupština Ujedinjenih nacija u maju 2023. usvajala rezoluciju koja 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, te osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, predsjednik Srbije se svom snagom borio protiv ovog dokumenta. Išao je dotle da se prilikom glasanja na plenarnom zasjedanju ogrnuo zastavom Srbije, a isto to su uradili i ministri u Beogradu prilikom kolektivnog gledanja televizijskog prijenosa.

Radikali/naprednjaci nikad nisu propustili priliku da osramote zemlju i narod. Da li je itko od njih shvatio da se protivljenjem Rezoluciji UN bore za Mladićevu rehabilitaciju? Jeste, bez brige. I to baš u UN, osnivaču Haškog tribunala koji je Mladića osudio za genocid u Srebrenici? Nego što – bili su svjesni i toga.

Foto: Emil Vaš

Mladićev mit i stvarnost

Ali zašto su za nacionaliste i šoviniste Mladićev lik i njegovo delo toliko privlačni? Pogotovo kada su Milošević, Karadžić i druge vedete iz devedesetih odavno zaboravljene?

Stvar je u mitu koji je Mladić o sebi stvarao, a Milošević, Šešelj i slični gurali svim silama. Ukratko: predstavljao se kao vojničina, beskompromisni profesionalac, branilac i osvetnik Srba, general koji ne šljivi živu silu…

Naravno – bio je sve suprotno. U stvarnosti, radilo se o opskurnom gospodaru rata ogrezlom u krv i ratne zločine, trajno opijenim Miloševićevim tapšanjem po ramenu i podilaženjem okoline. Nikad taj nije preuzeo nikakvu odgovornost ni za što, niti pokazao mrvicu kajanja. Koliko je imao moralne i svake druge hrabrosti, pokazalo je i njegovo dugogodišnje skrivanje po „pacovskim kanalima“.

Foto: Emil Vaš

Kako pretvoriti narod u saučesnika

Ali Mladić je uvijek mogao računati na radikale/naprednjake, socijaliste i gomilu njihovih trabanata – otvorenih, potajnih i nerijetko kukavičkih. Rehabilitirajući ga potajno, ujedno su rehabilitirali vlastiti ratni i politički put. I njemu i njima je trebao pogani mit o junačkom generalu kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike.

To će reći da su Vučić i ekipa u tišini inspirirali Mladićeve murale, a glasno relativizirali ratne zločina i istorijski revizionizam. Moglo im se. Kontrolirajući  devedeset posto medija i konstantno normalizirajući nenormalno, razvalili su politički i javni život.

Ovdje je izvjesno samo da će oporavak biti dug. A jedan od zadataka na tom planu  biće i stavljanje Mladića na mjesto u istoriji koje mu pripada. Neće ono biti ni blizu generalima Mišiću ili Koči Popoviću, ali i te kako hoće generalu Milanu Nediću.

Samo u avgustu: Uštedite tri hiljade dinara na godišnjoj pretplati na digitalno izdanje „Vremena“! Iskoristite popust ovde i podržite nezavisno novinarstvo.